Rođena Splićanka oduvijek je bila zaljubljena u kuhanje, no zbog Golog kuhara opasno se zainteresirala za to zanimanje, i to kad je imala samo 16 godina. Sve dok ga nije upisala na CIA-u, slastičarstvo je smatrala hobijem. No, s vremenom se hobi pretvorio u strast, a strast u zanimanje. Evo što nam je još Tea Mamut, članica žirija RTL-ova kulinarskog showa Tri, dva, jedan – peci!, otkrila u razgovoru za TV Obzor.

Sjećate li se kad ste se prvi put zaljubili u kulinarstvo i kako je taj hobi postao vaše zanimanje?

- Naravno! Jamie Oliver bio je ključna osoba u tom razdoblju i njegov entuzijazam, strast i ljubav prema hrani potpuno su me obuzeli. Kao tinejdžerica počela sam kupovati kuharice, isprobavati recepte i učiti dok nisam ušla u profesionalnu kuhinju i shvatila da sam ipak više privržena slasticama.

Kako su izgledali počeci vaše karijere? Gdje ste studirali i stjecali prva iskustva?

- Na TV-u sam s roditeljima pogledala prilog o CIA-u (Culinary Institute of America), najprestižnijem kulinarskom institutu, i odmah sam poželjela tamo otići. Iskreno, nisam ni sanjala da će se to i ostvariti već sljedeće godine. Bila je to velika, ali najbolja odluka u mom životu. Odlučila sam se za četverogodišnje školovanje jer sam baš htjela potpuno fakultetsko obrazovanje, a to je upravo ono što CIA nudi. Nakon prve dvije godine isključivo praktičnog dijela, uz neke osnovne predmete kao kulinarska matematika i praksa u kultnoj austrijskoj slastičarnici Demel, upisala sam i sljedeće dvije godine biznisa i menadžmenta te odradila seminar hrane i vina u Italiji. Naučila sam jako puno, upoznala sam se s raznim svjetskim kulturama i shvatila da su red, rad i organizacija sve.

Slobodno se pohvalite, gdje ste sve i što radili nakon završetka studija?

- Još dok sam studirala, odlazila sam na stažiranja u restoran Jean Georges s tri michelinske zvjezdice, gdje sam se prvi put susrela s molekularnom gastronomijom. Po završetku studija odradila sam još neka stažiranja (Bouchon Bakery, Per se, Blue Hill at Stonebarns, Daniel) i nakon toga odlučila odraditi godinu dana u restoranu Daniel koji je tada također imao tri zvjezdice. Nakon povratka u Europu uslijedilo je još mnogo putovanja, rada i stažiranja, kao što je Olimpijada u Londonu 2012., gdje sam bila voditeljica Odjela hrane i pića (food & beverage manager), zatim rad u njemačkom LaVie restoranu (također tri zvjezdice), potom kultni Mosimann's u Londonu koji radi službeni katering za kraljevsku obitelj. U Hrvatskoj sam pak odradila jednu sezonu u Dubrovniku u tadašnjem Gil'su i dvije sezone u hvarskom Divinu.

Mladi ste, a postigli ste već toliko toga. O čemu još sanjate?

- Mislim da je većini slastičara san svakako imati samostalan projekt u bilo kakvom obliku. Nakon godina šetanja po svijetu odlučila sam da je vrijeme da Split dobije pravu slastičarnicu.

Recite nam nešto više o svom brendu Oš kolač.

- Brend sam osmislila i zaštitila prije nešto više od dvije godine. Za sam naziv zaslužna je jedna od mojih najboljih prijateljica Stacey koju sam upoznala na fakultetu. Ona je počela učiti hrvatski i stalno mi je govorila: Oš kolač? Oš još? Tako je ideja i nastala, baš u dalmatinskom duhu, a isto takvi će biti i sami proizvodi – dalmatinski duh, moderna izvedba. Sam logo radila mi je Anita Genc, nevjerojatna umjetnica i draga prijateljica.

Angažman u novoj sezoni kulinarskog showa “Tri, dva, jedan – peci!” nije vam prvi TV angažman, ali je prvi put da ste članica žirija. Kakvo vam je to iskustvo?

- S obzirom na to da nikad nisam bila u žiriju, ovo mi je predstavljalo nov izazov i jako me veselio angažman. Jedan od glavnih razloga zašto sam i prihvatila ulogu u žiriju je taj što znam da mogu educirati ljude i napraviti nešto pozitivno za slastičarsku scenu. Super je što kad se obraćaš natjecateljima, obraćaš se i širokoj publici diljem Hrvatske. Želim čuti kako natjecatelji razmišljaju o slasticama, što im je bitno i kako se odnose prema njima.

Koji je vaš cilj kad je riječ o natjecateljima? I hoćete li biti strogi?

- Prije svega očekujem veliku ljubav i strast. Bitno mi je da natjecatelji prihvate konstruktivne kritike i da svoje pogreške pokušaju ispraviti, ipak sam tu da im ukažem na to i pomognem im.

Koju slasticu najradije i najbolje pripremate, te postoji li nešto što vam baš i ne polazi za rukom?

- Teško je reći, preopširno je slastičarstvo i uglavnom volim sve raditi. Ne polazi mi za rukom samo ono u čemu se nisam specijalizirala, a to su šećerne skulpture koje su više dio kiparstva nego slastičarstva.

Pamtite li svoju najveću kulinarsku katastrofu?

- Moram priznati da nisam imala neku veliku katastrofu u slastičarstvu, ali sam zato kao tinejdžerica imala u kuhinji. Roditelji su mi ostavili da skuham hobotnicu dok ih nema i da nadolijevam vode kad zatreba. Naravno, ja sam na to potpuno zaboravila i uskoro je sve preplavio dim od kojeg se jedva vidjelo. Pokušali smo spasiti, ali ipak se malo previše osjetio okus dima, ha, ha, ha...

Je li vam se ikad dogodilo da morate pripremiti nešto fino za goste i na kraju ste sve zbrljali?

- Još uvijek nije, obično idem sa sigurnim receptima koji se mogu napraviti kod kuće bez problema.

Kako ćete provesti nadolazeće blagdane? Hoćete li se napeći kolača za obitelj ili ćete se ipak odmoriti?

- Evo i prigodne teme za Glas Slavonije – s obzirom na to da sam kod Markove obitelji za blagdane u Slavoniji, osim što ću se odmoriti, sa zadovoljstvom ću napraviti božićne kolačiće. Pogotovo jer sam im već odavna obećala makovnjaču i orahnjaču!