Jedan od rijetkih očeva u Hrvatskoj koji se samostalno skrbi o svome djetetu gotovo od rođenja je J.K. iz Ivanić-Grada. S partnericom je dobio dijete u kolovozu 2013., a ona je djevojčicu nakon samo 15 dana prepustila na brigu ocu, pod izgovorom završavanja poslova u gradu iz kojega se trebala, prema dogovoru, preseliti k njemu. No dva dana pretvorila su se u tjedne, mjesece, u kojima bi dijete tek povremeno posjetila. Onda su počele ucjene. Zahtijevala je od J.K. da se presele u grad u kojemu je ona živjela ili će mu oduzeti dijete. U sve su se ubrzo umiješali odvjetnici, dva centra za socijalnu skrb, tri suda, a do danas, tri godine poslije, još uvijek nije doneseno pravomoćno rješenje kojim bi ocu bilo dodijeljeno skrbništvo. “Kći živi kod mene, ja se brinem o svim njezinim potrebama, majku viđa tri vikenda u mjesecu. Dva centra za socijalnu skrb, odnosno dva različita tima od tri stručnjaka - psiholog, socijalni radnik, pravnik, dala su mišljenje da dijete treba biti kod mene, ali odvjetnica moje bivše partnerice stalno ulaže žalbe i slučaj se odugovlači. U međuvremenu je majka zaradila prekršajnu prijavu jer je pred djetetom fizički nasrnula na mene, udarila me šakom u glavu, zbog čega je dobila uvjetnu kaznu zatvora od godinu dana. Prekršila ju je pa joj sada prijeti zatvaranje ili novčana kazna. Tužila me je i za duševnu bol jer sam krstio dijete, iako nije imala ništa protiv toga, samo nije htjela doći na krštenje. Traži od mene osam tisuća kuna naknade za to. Sve ovo vrijeme, od rođenja djeteta, za kćer nije dala ni jednu kunu, iako sam zahtjev više puta podnio. Majka moga djeteta ne radi, ima velik porezni dug, živi u iznajmljenom stanu, koji ne znam kako plaća, dijete zanemaruje u svakom smislu, malena se kod nje osjeća kao u gostima jer drukčiji odnos ne poznaje. I unatoč svemu tome ja živim u strahu da će mi neki sud dijete ipak uzeti. Bivšu partnericu, uz podršku, pretpostavljam, jedne jake ženske udruge, zastupa poznata odvjetnica, koja ne odustaje od toga da mi se dijete uzme. Iako ne znam zašto kada se o njoj skrbim od rođenja. Izgubio sam povjerenje u sustav, spor je, neučinkovit i diskriminira me sve ovo vrijeme”, priča je J.K., koji zaključuje kako se u Hrvatskoj u dodjeli skrbništva bezrezervno ide u korist žena. “Da je situacija obrnuta, ja bih ostao bez djeteta prije njegova prvog rođendana”, zaključuje. I.Solar