Nakon intervjua ministra državne imovine Gorana Marića koji je izjavio kako je domaća naftna kompanija Ina, u kojoj mađarski MOL ima nešto manje od polovine udjela, ali njome upravlja, “vrijedna izazova da Hrvatska otkupi većinski upravljački dio”, ponovno je aktualizirana ova tema. Marić je podsjetio kako je Ina tvrtka od strateškog interesa za Hrvatsku te da je državi, kao bitnom dioničaru u Ini, važno da ona dobro posluje. Mogući otkup većinskog upravljačkog dijela od MOL-a Marić drži da može “generirati upravo novi pristup u gospodarenju državnom imovinom”.

Energetski stručnjaci i konzultanti Jasminko Umičević i Toni Ramljak, izjavili su za Dnevnik.hr kako bi se Hrvatskoj dugoročno isplatila kupnja Ine. Tržišna vrijednost Ine iznosi oko 32,5 milijardi kuna, no Umičević drži da je ta vrijednost manja, jer je Ina od ulaska MOL-a 2003. godine do danas prošla proces deinvestiranja i urušavanja kompanije. Ramljak je rekao kako se isplati kupiti Inu od MOL-a i da bi Vlada u tome trebala uzeti aktivnu ulogu.

I bivši predsjednik uprave Ine Davor Štern drži da bi Hrvatska trebala preuzeti kontrolu nad Inom. U intervjuu u Glasu Slavonije, prije nešto manje od mjesec dana, kazao je kako smatra da bi trebalo stvoriti energetski holding u kojem bi bio HEP, Ina i svi oblici obnovljivih izvora energije. Pojasnio je kako energetski holdinzi postoje u svim zemljama EU-a, spomenuvši kako Italija, Francuska, Njemačka, Austrija, Nizozemska..., “imaju nacionalne holdinge koji se bave energetikom”. “Jer je energetika uvijek strateško pitanje jedne države”. Štern je kazao kako HEP ima akumuliranu dobit otprilike dvije milijarde kuna te da u ovom trenutku nema ni jedan energetski objekt koji bi mogao kupiti. Zaključio je kako bi bilo logično da se preko HEP-a, “koristeći se i kreditima koji su danas jeftini, jer novca ima napretek, osiguraju financijska sredstva kojima bi hrvatska država otkupila MOL-ov udjel u Ini te ponovno postala stopostotni vlasnik Ine”.

Potpuno suprotno stajalište o državnom preuzimanju upravljačkog paketa Ine od MOL-a ima ekonomist Damir Novotny. On podsjeća na popis tvrtki od strateškog interesa za Hrvatsku koji je Vlada donijela 2009. Na tom popisu je i Ina, podsjeća Novotny, ističući kako ne zna što je u tim poduzećima strateško.

- Ne vidim razlog zbog kojeg bi se Vlada morala zadužiti za milijardu i pol ili čak dvije milijarde eura da bi otkupila prava u Ini koja ne mogu ostvariti ni jedan ekonomski cilj. Ta kompanija ništa ne donosi osim tzv. energetske sigurnosti, u što ne vjerujem, jer fosilna goriva više ne predstavljaju energetsku sigurnost nego su to obnovljivi izvori energije. Imamo primjere pokrajina u Njemačkoj i Austriji koje su potpuno energetski neovisne, zahvaljujući obnovljivim izvorima energije. Teško da bi nam energetsku sigurnost i neovisnost mogla pružiti Ina, kompanija koja je duboko povezana s ruskom naftom i ruskim plinom, s obzirom na to da vrlo malo nafte dolazi iz domaćih izvora - kaže Novotny.

On napominje kako su Inina maloprodaja i veleprodaja u lošem stanju te da su na tom polju konkurenti snažniji od Ine. Naveo je vrijednost Ininih naftnih polja u Siriji, ali, kazao je, pitanje je kada će uopće biti dostupna za proizvodnju.

Novotny je kazao kako teško može procijeniti današnju ekonomsku vrijednost Ine i njezinu vrijednost iskazanu kroz nacionalne interese. Istaknuo je članak koji je prije dvije godine objavio dr. sc. Anto Bajo, s Instituta za javne financije, u kojem se može vidjeti da su te strateške tvrtke porezne obveznike stajale mnogo novca, dok su zauzvrat u državni proračun donijele malu korist.

- Bajo je procijenio kako je ukupna financijska imovina države u strateškim poduzećima oko 35 milijardi eura, ili oko 70 posto BDP-a. Takav udjel u poduzećima u odnosu na BDP-e nema ni jedna država u svijetu, čak ni Kina. U prosjeku je državni udjel u poduzećima do deset posto vrijednosti BDP-a. U Europi najveći državni udjel u poduzećima u odnosu na BDP ima Norveška, jer ima viška novca. Sva ta naša strateška poduzeća u deset godina proračunu su dala dividende u vrijednosti jedva 500 milijuna eura. Racionalno gledano, ako bi hrvatska politika donijela odluku o otkupu MOL-ovog vlasničkog udjela u Ini, to znači da bi hrvatski javni dug, odnosno teret za porezne obveznike, značajno porastao. Korist od tog otkupa mogao bi imati samo uzak krug ljudi zaposlenih u Ini, ili politički klijenti vezani uz Inu. Da država ima viška novca, možda bih imao i drukčije mišljenje, no ako bi se država morala zadužiti za otkup vlasničkog udjela, takav potez bio bi potpuno iracionalan - zaključuje Novotny.

On napominje kako nema ništa protiv da u Inu ulažu mirovinski ili investicijski fondovi, a ne država.