U čemu se iščitava specifikum Bobićeva avangardnog stila? U spoju klasičnog stila (ansambl “Zagrebački solisti) s neklasičnim instrumentom kakav je saksofon (koji još uvijek traži svoje pravo mjesto u glazbenoj umjetnosti). Tu je poseban značaj poetike suvremenosti mladog skladatelja (koji se još uvijek traži) kakav je Davor Bobić. Također i izvrsnog saksofonista Nikole Fabijanića (bez čijeg se instrumentalnog umijeća ništa iz Bobićeva glazbenog teksta ne bi moglo ostvariti). Tu je tajna avangardnosti spoja Bobić - Fabijanić!

U povodu Dana grada Osijeka i u suradnji s franjevačkom crkvom sv. Križa u osječkoj Tvrđi održan je koncert Zagrebačkih solista, eminentnog ansambla svjetskog ugleda i reputacije. Bio je to 6. koncert u glazbenoj sezoni 2016./17. godine, odnosno službeno i 5. koncertnog ciklusa grada Osijeka pod popularnim nazivom Osječka glazbena srijeda.

Koncertu su nazočili mnogi gradski uzvanici, jer bio je dio proslave Dana grada Osijeka, a pozdravne riječi uputio je dogradonačelnik Vladimir Ham.

Na koncertnom programu bilo je pet skladbi. Od toga dvije su bile tradicionalne europske provenijencije (Divertimento u D-duru K136/125a W. A. Mozarta i Serenada za gudače u C-duru P. I. Čajkovskog). Tri skladbe slijedile su izrazito nacionalni karakter: Passacaglia za gudače u g-molu Krste Odaka), Pintarichiana, neoklasična suita Borisa Papandopula, te osječka praizvedba eksperimentalne skladbe Davora Bobića Fantazije sentimentale za saksofon i gudače.

Iz Mozartova Divertimenta, dobro poznate skladbe, izdvajalo se briljantno izvođenje virtuoznih prvog i trećeg stavka te sjajno muzikalno izvođenje Serenade za gudače u C-duru Pjotra Iljiča Čajkovskog (stavci Pezzo in forma di sonatina) te muzikalno i dinamički razrađen drugi stavak Valse i sentimentalni glazbeno osmišljen treći stavak Élégie). U nacionalni izvođački stil uveli su Zagrebački solisti posjetitelje kroz uspješno tumačenje Passacagliae za gudače u g-molu Krste Odaka (tehnički i glazbeno izvrsno izvedenim polifonim varijacijama), za razliku od skladbe Pintarichiana, slobodno oblikovane suite B. Papandopula, gdje je 'neorustikalna' forma Papandopulova neoklasicizma došla do izražaja u programskim kontrastima stavaka Pastorella i Dudaš.

Gdje su Bobić i Fabijanić tražili i pronašli svoju poetiku avangardnosti? U rasponu od tradicionalnog klasicizma (tipa Mozartova Divertimenta ili Serenade Čajkovskog). Odnosno, preko nacionalnih skladateljskih legendi (kakve su veličine Odak i Papandopulo).

Osječka praizvedba Bobić-Fabijanićeve skladbe Fantazija sentimentale za saksofon i gudače bila je izvođački vrhunac cijelog koncerta. Nastup saksofonista Fabijanića pokazao je nadnaravno umijeće muziciranja (kako u tehničkom, jednako i u glazbenom smislu), ali i poznavanje svih i najnovijih vrsta muziciranja na saksofonu (kako po pitanju legato fraziranja, jednako i drugih, glissando zvukova).

Atrakcija i posebnost ovog koncerta bili su u izgrađivanju Bobić-Fabijanićeva stila muziciranja. Ova poetika ukazala nam je na antologijsku kvalitetu kako pisanja, tako i muziciranja (što nam je pokazala osječka praizvedba skladbe Fantazija sentimentale).

Poznata Bachova skladba 3. orkestralna suita u D-duru, poznata kao “Air”, bila je šlag (bis) na dinamičnu večer uz Zagrebačke soliste, koji su u Osijeku posljednji put nastupili 2010. godine.