Prošlo je pola godine otkako smo objavili tekst o Dubravki Arbanas i njezinoj donjogradskoj cvjetnoj galeriji “Oh la la”. U to se vrijeme ta 50-godišnja majka dviju kćeri i baka, koja je s gimnazijskom diplomom dugo radila kao prodavačica, a onda je ostala bez posla, hrabro kretala u vlastiti posao. Naime, žene u tim godinama nepravedno loše prolaze na tržištu rada pa je odlučila zaposliti samu sebe. Prekvalificirala se za cvjećaricu i pretvorila svoj hobi u posao. Uzela je u najam poslovni prostor kakav je željela, uredila ga minimalistički, decentno, dogovorila od koga će kupovati cvijeće i - krenula. Uz podršku supruga, dviju kćeri, sestre i roditelja, Dubravka je u pedesetoj hrabro krenula u svoju poduzetničku pustolovinu.

- Iskoristila sam poticaje za samozapošljavanje, nisam više željela čekati i kukati kako nitko neće zaposliti ženu mojih godina. S veseljem mogu reći kako se moja cvjetna filozofija sviđa kupcima. A ona glasi: “Cvijeće je lijepo, cvjećar to treba samo naglasiti”. Osim klasičnih cvjetnih aranžmana za sve prigode, nudim i cvijeće aranžirano u ukrasnim kutijama, što je ideja koju sam 'pokupila' u Zagrebu, ali i nešto svoje, originalno. Sama, naime, radim 'fišeke' (kornete) od papira u koje stavljam cvijeće. Voljela bih kada bi ljudi kupovali cvijeće ne samo za posebne prigode nego uvijek kada požele unijeti boje i mirise u svoj životni i radni prostor. Nije, naime, nužno potrošiti mnogo novca za cvjetni aranžman - kaže Arbanas.

Budući da je aktivna na društvenim mrežama, dobar se glas o njezinim cvjetnim aranžanima brzo proširio među kupcima s rafirmanom. Stoga ne čudi što se događa da joj po cvijeće dođu i ljudi koji ne žive u Osijeku.

Njezina je priča poučna za mnoge žene koje su se našle u sličnoj situaciji. A kako svojim cvijećem čini ljepšim i život svojih sugrađana, smatrali smo vrijednim progasiti ju jednom od junakinja svečarskog priloga u povodu Dana grada Osijeka. Slavljeniku je, naime, lijepo pokloniti - cvijet. I. Rab Guljaš