Bivši premijer Tihomir Orešković, iako nosi prilične zasluge za snažan rast BDP-a kojemu svjedočimo ovih dana, jednom kada prašina vremena prekrije statistike, ostat će možda i ponajviše upamćen po jednoj od prvih izjava kada je građane Hrvatske nazvao građevinama. A građevine, ma koliko bile impozantne, samo su trag građana koji su imali viziju i hrabrost ne odustati od nje.

Svaku državu, svako društvo, svaki grad čine ljudi. Oni ih obilježavaju svojim djelima. Ili nedjelima, jer za razliku od građevina, ljudi mogu biti dobri ili zli, a obje vrste ostavljaju trajne posljedice na vlastitu okolinu. Kada smo se pripremali za prilog kojim će Glas Slavonije dati svoj doprinos proslavi Dana grada Osijeka, upravo zato odlučili smo ga nazvati “Grad su ljudi” i posvetiti osobama čije su životne odluke, odvažnost, znanje, talent, kreativnost, humanost, trud i spremnost da idu prema cilju bez obzira na prepreke dali snažan pečat razvoju ovog grada u proteklih godinu dana. Fokusirali smo se, naravno, na one dobre. Naime, koliko se god činilo da su ovi drugi glasniji, sveprisutniji i utjecajniji, zapravo to nisu. Oni samo koriste samozatajnost dobrih da nametnu svoje iskrivljene vrijednosti i sitne, premda nerijetko milijunski krupne, interese.

Ovim prilogom Glas želi, i to će nastaviti ubuduće, u javni prostor dovesti one koji nam svima mogu biti vodič kako Osijek uvijek iznova i neprekidno činiti gradom ugodnim za život vrijednih i pristojnih ljudi.

Kada smo organizirali okrugli stol čije sudionike i njihova izlaganja i razgovor s gradonačelnikom donosimo na ovim stranicama, bili smo sigurni da radimo dobar posao, ali priznajem da ni sami nismo bili svjesni kakva će se erupcija kreativne i pozitivne energije dogoditi. Svaki se dužnosnik u ovoj zemlji prigodom susreta s građanima najčešće sreće s raznim zamolbama financijske prirode, no Osječani koje smo odabrali doista teškom mukom sužavajući popis na brojku koja će osigurati kvalitetan tijek okruglog stola svog su gradonačelnika suočili samo sa zahtjevima koji će im omogućiti da rade bolje i više. Da njihov doprinos vlastitim projektima, obiteljima, zaposlenicima, korisnicima, institucijama, poslovnim partnerima i gradu u cjelini bude veći i da dosegnu puni kapacitet svojih ideja.

Slušajući ta britka, zdravorazumska, ali i strastvena izlaganja, svi mi iz Glasa koji smo sudjelovali u projektu, kolege iz redakcije i marketinga, doživjeli smo nešto što se, nažalost, u ovoj više ili manje zasluženo podcijenjenoj i društveno obezvrijeđenoj profesiji u Hrvatskoj sve rjeđe događa. Naprosto, bili smo ponosni jer smo jednako kao i naši gosti bili uporni u nastojanju da svoj projekt “Grad su ljudi” realiziramo, ali još i više jer vjerujemo da na istom tragu Glas Slavonije može biti pokretač, točka okupljanja onih čija pozitivna energija može mijenjati ovaj grad nabolje.

Naime, hrvatski su mediji prečesto, a i Glas je, treba biti iskren i priznati, kroz vrijeme znao sudjelovati u tomu, bili sami užareni vršci negativne energije i podjela. No, poštujući načelo da svatko mete vlastito dvorište, nećemo se baviti kolegama, već Glas Slavonije raditi onakvim kakvog ga želimo svome gradu, a to je upravo na tragu okupljanja svih koji Osijek mogu činiti mjestom života, ne usputnom stanicom. Svi u njemu koji su preživjeli i rat, i ratove poslije rata to zaslužuju. Osijek, njegove građevine koje svjedoče o djelima onih prije nas i građani koji ga danas drže živim zaslužuju priliku da ostvare svoje potencijale.