Kako napisati tekst o bendu čija karijera traje 35 godina? Ako krenem kronološki, siguran sam kako mi ne bi bila dovoljna ni dva TV Obzora da nabrojim sve uspjehe i vrhunce Metallice. Mislio sam napraviti popis deset najvećih/najboljih/najdražih pjesama, no siguran sam kako bi mi mnogi pravi obožavatelji benda zamjerili zbog mog izbora.

Uglavnom, kako o novom, desetom albumu “Hardwired... to Self-Destruct” neću pisati, jer sve o njemu možete pročitati na 19. stranici u ovom broju, mislim kako bi karijeru benda kao što je Metallica najlakše bilo predstaviti kroz devet prethodnih albuma.

Osnovani su 1981. godine u Los Angelesu, kada se James Hetfield javio na oglas u lokalnim novinama koji je postavio bubnjar Lars Ulrich. Prvu pjesmu “Hit the Lights” objavili su za kompilaciju “Metal Massacre” u sastavu Hetfield, Ulrich, Dave Mustaine i Lloyd Grant. Prvi koncert održali su u Anaheimu u ožujku 1982. godine, na kojemu je predstavljen novi basist Ron McGovney. Isti je zamijenjen Cliffom Burtonom, koji se bendu priključio godinu kasnije. Prije nego što je bend krenuo snimati prvi album, u svibnju 1983. godine, koji se trebao zvati “Metal Up Your Ass”, iz benda je izbačen Mustaine, koji je kasnije osnovao Megadeth, a bendu je priključen Kirk Hammett.

Prvi album Metallica, u sastavu Hammet, Burton, Hetfield i Ulrich, objavila je u lipnju 1983. godine za “Megaforce Records”. Mnogi kritičari taj album smatraju začetkom thrash metala, na kojemu je bend uspio spojiti zvuk tada novog vala britanskih heavy metal bendova poput Judas Priest i Iron Maiden s tempom hardcore punka jednih Motörheada. Iako je album bio tek nagovještaj u što će se bend tijekom osamdesetih pretvoriti, “Kill 'Em All” bio je prihvaćen od strane kritike i publike koja je objeručke prihvatila “novi” zvuk koji je bend donio na glazbenu scenu osamdesetih. Album je producirao Paul Curcio, a prodan je u više od tri milijuna primjerka u SAD-u.

Svoj drugi album Metallica je snimila već godinu kasnije u Ulrichovoj domovini Danskoj, a producirao ga je Flemming Rasmussen uz pomoć benda. Nevjerojatno ambiciozan album koji je, samo godinu dana nakon debija, pokazao četvorku kao izuzetno originalan sastav koji je bio spreman neprestano se razvijati, glazbeno i tekstualno. Dva mjeseca nakon što je objavljen, Metallica je potpisala za Elektru, a album koji je debitirao na stotom mjestu Billboard top-ljestvice do 2012. godine prodan je u više od šest milijuna primjeraka. Ili da citiram brojne kritičare koji su hvalospjevima obasipali bend: “Ako je 'Kill 'Em All' bio manifest, 'Ride the Lightning' je revolucija.”

Iako nije donio previše glazbenih noviteta kao njegovi prethodnici, “Kill 'Em All” i “Ride the Lightning”, njihov treći album “Master Of Puppets” (1986.), koji je također producirao Rasmussen, priča je za sebe. Rolling Stone ga je uvrstio na svoj popis “500 najboljih albuma u povijesti". Time ga stavlja na popis 100 najboljih albuma svih vremena, a “Metal Rules” ga je proglasio najboljim heavy metal albumom ikada. Tijekom europskog dijela “Damage, Inc.” turneje 1986. godine bend je doživio automobilsku nesreću u kojoj je poginuo Burton, a kao novi basist bendu je nakon audicije pridružen Jason Newsted.

Prvi album nakon Burtonove smrti objavljen je 1988. godine i doživio je golem komercijalni uspjeh te bio prvi album benda koji je dospio u top 10 (šesto mjesto) Billboard top-ljetvice albuma. “ ...And Justice for All” dostigao je platinastu nakladu u SAD-u nakon samo sedam tjedana, a Metallica je zahvaljujući njemu dobila i svoju prvu nominaciju za Grammy. S albuma su objavljena tri singla “Harvester of Sorrow”, “Eye of the Beholder” i “One” za čiji je videobroj Metallica otkupila prava na film “Johnny Got His Gun” Daltona Trumba.

U listopadu 1990. godine bend je s producentom Bobom Rockom ušao u One on One Recording's studio u Los Angelesu kako bi još jednom snimili album na kojemu su uspjeli promijeniti vlastiti zvuk. Naime, iako je njegov prethodnik naišao na odličan prijam kod publike, kritičari su zamjerali nedostatak inovativnosti što je pripisano producentu Rasmussenu. Uglavnom, snimanje “Metallice” koštalo je bend milijun dolara, tri rastave braka, a rezultat je njihov najuspješniji album u karijeri koji se prodao u više od 20 milijuna primjeraka te katapultirao bend iz undergrounda na mainstream scenu.

Nakon tri godine turneje kojom su promovirali “Metallicu” te pet godina diskografske pauze tijekom koje su povremeno nastupali na festivalima, bend je 1996. godine objavio novi album “Load” koji je debitirao na prvom mjestu top-ljestvice u SAD-u. Na albumu bend je prigrlio nove glazbene ideje, pa su nove Metallica pjesme bile inspirirane southern rockom, bluesom i countryjem. Njegov nastavak “Reload” objavljen godinu kasnije još više je uznemirio stare fanove koji nisu najbolje prihvatili odmak od klasičnog thrash zvuka koji je obilježio prvo desetljeće glazbenog djelovanja benda. U međuvremenu objavljen je “S&M” (1999.) koji su snimili sa simfonijskim orkestrom, tužba protiv Napstera i odlazak Newsteda iz benda.

Objavljen u lipnju 2003. godine album “St. Anger” bio je posljednja suradnja benda i producenta Boba Rocka koji je na albumu svirao bass. Bend je iznova promijenio vlastiti zvuk jer je prihvatio moderni heavy metal zvuk, odnosno sirovu produkciju bez klasičnih gitarskih sola koji su oduvijek bili trademark benda. Tijekom snimanja albuma bendu se priključio Robert Trujillo kao novi basist, a naslovni singl bendu je donio još jednog Grammyja. Album je prodan u više od šest milijuna primjeraka diljem svijeta, a turneja koja ga je promovirala trajala je gotovo pune dvije godine, na kojoj su kao predgrupe nastupali Limp Bizkit, Deftones, Linkin Park i Mudvayne.

Deveti studijski album “Death Magnetic” objavljen 2009. godine označio je povratak korijenima, odnosno thrash metalu i brojnim gitarskim virtuoznim dionicama Kirka Hammetta koji je na prethodnom izdanju bio “zanemaren”. Bob Rock zamijenjen je legendarnim Rickom Rubinom u ulozi producenta, album je objavio Warner i bio je peti bendov album u nizu koji je dosegnuo broj jedan u Sjedinjenim Državama. Album je također završio na većini izbora za najbolji album 2008. godine.