Zavičajni muzej Našice mjesto je gdje se čuva spomenička baština, ali je i najprivlačnije turističko odredište, posebno zbog smještaja u Dvorcu Pejačević.

Muzej je i najposjećenije mjesto s oko šest tisuća posjetitelja svake godine. Posjetiteljima se omogućuje razgledanje spomen-sobe Dore Pejačević, Isidora Kršnjavoga i Hinka Juhna, sobe s lovačkim trofejima, seoske sobe...

U Zavičajnom muzeju možete dotaknuti i knjige koje su pripadale obitelji Pejačević, a koje su smještene u Knjižnici Pejačević. Knjige su smještene u deset originalnih stilskih ormara i razvrstane su prema jeziku na kojemu su napisane, dok prostor oplemenjuju i predmeti iz ostavštine obitelji Pejačević. Izvorni ambijent i originalna knjižnična oprema čine ju jedinstvenom u Slavoniji.

Pejačevići, iz kojih su poniknula dva hrvatska bana, Ladislav i Teodor, te hrvatska skladateljica Dora Pejačević, voljeli su čitati i imali su privatnu knjižnicu koja se počela razvijati tijekom druge polovine 18. stoljeća. Knjižnica je imala, pretpostavlja se, od 4000 do 5000 knjiga. Danas je oko 1100 knjiga u Knjižnici u kojoj se čuva i Katalog popisanih knjiga iz 1935. iz kojeg se može rekonstruirati što su sve čitali Pejačevići. Knjige su označavali crvenim ovalnim pečatom s inventarnim brojem na osnovi kojeg ih se danas može identificirati.

Ovi zanimljivi podaci dio su dosad (ne)poznatih detalja o knjižnoj baštini obitelji Pejačević, koje su u svom zajedničkom radu “Spomenički knjižni fondovi – skrivena baštinska građa kao potencijal kulturnog turizma (Knjižnica Pejačević u Našicama” opisale viša knjižničarka Renata Bošnjaković, voditeljica Muzejske knjižnice, i Silvija Lučevnjak, ravnateljica Zavičajnog muzeja. Ove povjesničarke napisale su rad koji obiluje zanimljivim podacima koji rekonstruiraju vrijeme Pejačevića, a koji je predstavljen nedavno na stručnom skupu u Belom Manastiru u organizaciji Gradske knjižnice Beli Manastir i Središnje knjižnice Mađara. Blago Knjižnice Pejačević popularizirano je i u Našicama zahvaljujući Hrvatskoj narodnoj knjižnici i čitaonici. Tako zahvaljujući Bošnjakovićevoj i Lučevnjakovoj doznajemo kakva je bila sudbina knjiga nakon 1945., ali i gdje su danas knjige obitelji Pejačević.

- Nakon rata sudbinu knjiga možemo vezati uz djelovanje tzv. KOMZA-e, tijela koje su vlasti osnovale sa zadatkom očuvanja kulturno-povijesne baštine. Iz njenih dokumenata doznajemo da su knjige do kraja rata bile u dvorcu, a onda su većim dijelom završile u Kotarskoj knjižnici, čiji je sljednik Hrvatska narodna knjižnica i čitaonica. KOMZA je 1948. knjige na stranim jezicima, oko 2000 svezaka, odvezla u osječki muzej – navodi Renata Bošnjaković. Dodaje da je dio knjiga uništen tijekom i nakon rata te da se određeni broj knjiga nalazi u privatnim zbirkama.

Knjižnica Pejačević je 2003. godine otvorena posjetiteljima Zavičajnog muzeja i postala je muzeološki koncipirana zbirka. Njena muzealizacija ističe kulturno-povijesnu važnost knjižnice, a knjige su dio zavičajne baštine. Štoviše, ona je izvor za proučavanje povijesti obitelji te pridonosi rekonstruiranju i dokumentiranju baštine Pejačevića.