Objavljeno 30. studenog, 2016.
Rješavanjem ključnih problema otvorili vrata velikim investicijama iz EU fondova, koje vrlo uspješno realiziraju
Probleme u proizvodnji slatkovodne ribe gotovo smo riješili. Ogroman problem bile se naknade za vode, koje su sada svedene na minimum i podnošljive u cijeni koštanja proizvodnje. Doskora smo imali problema i s rješavanjem pravnog statusa ribnjaka, što je onemogućavalo prijavu za fondove, no sada je koncesija na zemljište riješena u većini slučajeva. Ostaje nam raditi na povećanju proizvodnje po jedinici površine te na privođenju proizvodnji ribnjaka koji postoje a nisu u funkciji - rekao je u svom uvodnom izlaganju Milan Božić, predsjednik Udruženja ribarstva RH pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i predsjednik organizacijskog odbora 12. Međunarodnog gospodarskog-znanstvenog skupa o akvakulturi, održanog krajem studenog u Vukovaru.
Velika šansa
Ovogodišnji skup odvija se pod nazivom “2016.-2020. (2023.) ključno razdoblje za razvitak hrvatske akvakulture”, jer je prema operativnom programu EU do 2020. na raspolaganju 350 milijuna eura. Radi se o prilici koja se ne smije propustiti, naglasio je Božić, dodavši kako je za ostvarivanje uspješne i održive akvakuture i postizanje značajnih kvalitetnih skokova u tehnologiji proizvodnje usklađene s okolišem potrebna suradnja sa znanošću, za što postoji više izvora sredstava, kao što je, na primjer, aktualna mjera – ulaganje u inovacije. Na skupu je istaknuto kako je ova djelatnost među onima s najvišom stopom rasta u EU, koja proizvodi više od dva milijuna tona proizvoda, čija je stvarna vrijednost proizvodnje oko deset milijardi eura. Europa zadovoljava tek 35 posto svojih potreba za ribom, od kojih je 25 posto riba iz ulova, a samo 10 posto riba iz uzgoja. Dakle, Europa danas uvozom iz trećih zemlja namiruje 65 posto svojih potreba za ribljim proizvodima. I upravo tu hrvatski stručnjaci vide veliku šansu.
- Kako su glavni riblji resursi već prelovljeni, a riblje kvote svake godine sve manje, jasno je da se manjak ribljih bjelančevina može nadomjestiti samo preko akvakulture. Upravo je to razlog da je 2013. godine Europska komisija donijela strateške smjernice za održivi razvoj akvakuture, što je poslije pretočeno u nacionalne strateške programe akvakuture – obilato subvencionirane iz EU fonova - rekao je Božić, koji vjeruje da će privatni i javni sektor prepoznati naše nacionalne razvojne potencijale i učiniti sve potrebno da se plan uspješno i ostvari.
Rast proizvodnje
Ante Mišura, pomoćnik ministra za ribarstvo istaknuo je kako nam je s ulaskom u Europsku uniju otvoreno veliko tržište, ali i veliki fondovi. Iz “starog” fonda, 2007. - 2013., dok još nismo bili članica EU, povučeno je više od pet milijuna eura, što je 95 posto sredstava u akvakulturi, a iz novog Fonda za pomorstvo i ribarstvo, 2014. - 2020., koji je krajem prošle godine prihvaćen od Europske komisije, u prvih devet mjeseci sa 16 prijavljenih natječaja do sada 75 milijuna eura.
- Do 2020. mislim da ćemo uspjeti ostvariti nacionalni strateški plan proizvodnje, kojim smo zacrtali 24.000 tona ribe - izjavio je Mišura objašnjavajući u svom izlaganju trenutno stanje hrvatske akvakulture.
U marikulturi trenutno u šest županija imamo 344 uzgajališta i tri mrjestilišta. U prošloj je godini proizvedeno nešto više od 8600 tona bijele ribe, 2600 tune i gotovo 800 tona školjkaša. To je ukupno oko 12.000 tona i vrijednost proizvodnje od 55 milijuna eura. Taj je porast proizvodnje u posljednjih nekoliko godina postignut uvođenjem novih vrsta riba u tehnologiju, dodavanjem nove vrijednosti i preradom proizvoda te velikim investicijama. U ovom je segmentu još potrebno pojednostaviti administrativne procedure, prostorno planiranje prilagoditi razvoju akvakulture i riješiti probleme bolesti riba.
Renata PRUSINA
Jedi što vrijedi!
Potrošnja po stanovniku u RH je 8-9 kg, a potrošnja u EU je gotovo 25 kg. Podatak je Ujedinjenih naroda i FAO-a da je potražnja na nivou svijeta prvi put prešla 20 kg po stanovniku.
Na upit kako potaknuti Hrvate da više jedu ribu, Milan Božić ističe važnost dobre promocije, navodeći kako je u tijeku marketinška akcija “Riba Hrvatske - jedi što vrijedi!”. No ribu bi trebalo uvrstiti u jelovnike vrtića i škola, mišljenja je Ante Mišura, kako bismo se od malih nogu učili koliko je riba važna u prehrani.
Skup svake dvije godine
“Otkad je pokrenut ovaj skup, prije 12 godina, puno se problema riješilo i sada velik potencijal koji Hrvatska ima u ribarstvu može samo ići naprijed”, rekao je Ivan Škorić, dopredsjednik HGK-a, u ime organizatora. Uspješnost skupa i solidan status ribarstva u hrvatskom gospodarstvu jedan je od razloga odluke da se ubuduće skup održava svake druge godine. “HGK je organizator ovog skupa već 12 godina, a od ove je godine skup sufinanciran iz EU Fonda za pomorstvo i ribarstvo. Odlučeno je da se skup u Vukovaru ubuduće održava svake druge godine, no za iduću godinu planiramo organizirati Europsku konferenciju za toplovodni uzgoj”, najavio je Škorić, dodavši kako u Hrvatskoj gospodarskoj komori postoje 53 strukovna udruženja, a Udruženje ribarstva jedno je kojim se iznimno ponose, jer jako dobro radi, zahvaljujući ponajprije neumornim entuzijastima, kojima je poimence zahvalio, a koji su uspjeli ostvariti dobru simbiozu i suradnju Ministarstva poljoprivrede, Komore, udruženja i samih proizvođača ribara, što već godinama dobro funkcionira.
Vukovarsko ribarstvo dubokih korijena
Ovo se savjetovanje ove godine već deseti put održalo u Vukovaru, no to nije samo zbog pijeteta prema gradu heroju, istaknuo je prof. dr. sc. Ivan Bogut, predsjednik Programskog odbora, nego i zbog bogate ribarske povijesti tog grada. Naime, najstariji pisani dokument o kontinentalnom toplovodnom ribarstvu potječe iz 1231. godine, a riječ je o darovnici hercega Kolomana Vukovarskoj županiji kojom je ulov ribe iz Dunava i Vuke postao slobodan. Razvijajući ribarstvo kroz povijest, Vukovarci prve ribarske cehove i zadruge osnivaju 1870. godine kao obrtne zadruge s pravilima ribarskog zanata, koje je potpisalo 70 ribarskih majstora. Već u to vrijeme postojao je nadzor nad ribom i zaštita ljudi, tako da su se neprodanoj ribi rezali repovi kako ta riba ne bi sutra ponovno bila u prodaji, navodi prof. dr. sc. Bogut.
Zajednički projekti s EUROFISH-em
Želimir Filić, član organizacijskog odbora, najavio je pro mociju dviju knjiga. Riječ je o knjizi prof. Boguta i njegovih suradnika “Hranidba riba”, koja je prevedeva s hrvatskog na engleski jezik.
- Ovo kapitalno djelo koje enciklopedijski pokriva područje naše djelatnosti hrvatski je doprinos europskoj a možda i svjetskoj akvakulturi jer ima karakter školskog odnosno fakultetskog udžbenika s perspektivom da postane jedna od standardnih literatura univerzitetske razine kojom će se služiti akademske zajednice i instituti, ali i sve ostale institucije iz ovog sektora, kao i proizvođači ribe i proiz vođači riblje hrane - naglasio je Filić, istaknuvši kako je ovo izdanje s više od 550 stranica, od sada na engleskom, za sada dostupno u elektronskom obliku.
Prijevod i izdavanje ove knjige organizirala je i financirala međunarodna organizacija EUROFISH iz Kopenhagena, koja radi na unaprjeđivanju i promociji akvakulture. Ta or ganizacija, između ostalog, izdaje i poznati svjetski časopis istog naziv – Eurofish, u kojem je objavljena i informacija o održavanju vukovarskog skupa o akvakulturi. Shvatili smo to kao doprinos našem radu, kojim su pokazali koliko visoko cijene našu organizaciju proizvođača, jer Eurofish sudjeluje, pomaže i promovira rad upravo ovakvih organizacija kao što je naše udruženje ribarstva i grupacija akvakulture, kaže Filić, dodajući da slijedi realiziranje izdanja knjige u fi zičkom, papirnom obliku, na engleskom jeziku i promocija knjige u Hrvatskoj, Europi, pa i šire, a to nije čest slučaj.
No to još nije sve. Eurofish je s engleskog na hrvatski jezik preveo jedan vrlo kvalitetan priručnik - Vodič kroz su vremene RAS sustave autora Jansa Jensena, inače vlasnika jedne od najvećih svjetskih tvrtki za akvakulturu AKVA group, koji je osobno predstavio knjigu na vukovarskom skupu. Pri tome je, između ostalog, objasnio kako su RAS sustavi (recirkulacijski akvakulturni sustavi) najviša razina inženjeringa tehnologije prikladni za manje ribnjačarske farme na obiteljskim gospodarstvima.
- To su sustavi kontroliranog uzgoja u zatvorenim pro storima, svojevrsnim “tvorničkim halama” u kojima voda, kao medij u kojem riba živi, recirkulira unutar sustava, s programiranom klimom i temperaturom vode za rast ribe u idealnim uvjetima. Ti su sustavi tehničko-tehnološki izu zetno složeni (biologija organizma, kemizam vode, termička, hidraulička i strojarska znanja) pa zahtijevaju visoku kva lificiranost radnika - objasnio nam je ukratko Želimir Filić, naglasivši pri tome da RAS sustav štedi prostor, prijateljski je prema okruženju, odnosno ekološki prihvatljiv, i teh nološki napredan, pa ga Europska unija rado financira iz svojih fondova.