U samo tri godine, od 2012. do 2015., uvoz goveđeg mesa u Hrvatsku iz drugih članica EU-a povećan je za nevjerojatnih, katastrofalnih 91 %. Najviše ga uvozimo iz Nizozemske, Poljske, Danske, Njemačke. Istovremeno, naša proizvodnja govedine u tom vremenu pala je za 10 %, a u posljednjih 10 godina izgubili smo više od 80.000 krava, što je desetkovalo naš govedarski fond koji se lani sveo na 174.000 grla. A samo tri godine prije, 2012., iznosio je 191.000 grla… Godine 2012. uvozili smo 9077, a lani, samo tri godine kasnije, 17.369 tona tog mesa, što je skok za famoznih 91 %. Istina, povećali smo i izvoz koji je 2015. dosegnuo 5789 tona, a što je tri puta manje od uvoza. Znači, na tri uvezena kilograma govedine ide tek jedan izvezen kilogram domaćeg goveđeg mesa. Najviše izvozimo u Italiju koja obožava naš milanski rez, top u kvaliteti i cijeni govedine, potom u Sloveniju, Austriju… I u ovoj priči – naša posla; mi izvozimo najkvalitetnije dijelove govedine poput milanezea, a uvozimo jeftinije, nekvalitetnije dijelove poput juneće i teleće prednje četvrti koje su, za utjehu, prihvatljivije džepu našeg prosječnog potrošača. Podaci su to Croatiastočara čiji direktor Branko Bobetić uzroke tolikog, 91-postotnog uvoza goveđeg mesa, najviše svježe junetine i teletine te nešto govedine za preradu, pojašnjava “sistemom spojenih posuda” u trendovima u govedarstvu pri kojima nam je povećan izvoz mesa, a domaća proizvodnja govedine nam je pala.

- Uzročno-posljedični rezultat tih kretanja je taj, 91-postotni rast uvoza govedine u tri godine - kaže Bobetić. Pala nam je domaća proizvodnja teletine, ali zato raste njen uvoz iz Nizozemske. Osim što smo u 10 godina izgubili više od 80.000 krava, problem je i telad koje nemamo dovoljno, pa se njena nabava bazira na uvozu. U Croatiastočaru postavljaju pitanje kako zaustaviti sve te negativne trendove u govedarstvu.

– Europa uspijeva sačuvati svoj broj krava i povećava proizvodnju i mesa i mlijeka, a mi imamo obrnute trendove - ističe Bobetić.

- Toliki uvoz živa je propast za domaću proizvodnju. Meso što valja izvozimo van, jedu ga drugi, a mi uvozimo tuđe nekvalitetnije. Mi jedemo ono što drugi neće - negoduje Zoran Markić iz Đurđanaca čija je obitelj s više od 800 grla u tovu među najvećim tovljačima u Đakovštini i šire. Uvoz govedine bilježi gotovo stopostotni rast, a našu govedinu krasi nadaleko poznata lijepa svijetloružičasta boja kojom visoko kotiramo u odnosu prema drugima. Rezultat je to našeg neforsiranja težine, a time ni starosti utovljene junadi u odnosu na, primjerice, onu u Njemačkoj, pa i Francuskoj, Austriji, Irskoj… Mi koljemo utovljenu junad težine oko 550, a Nijemci junad od oko 700 kg težine, što znači i veće starosti. – Sama, manja starost našega goveda daje tu, nadaleko poznatu svijetloružičastu boju našem goveđem mesu i zato Talijani upravo cijene naš milaneze koji nije jako zamašćen, krasi ga prelijepa boja, a potrošač to zna honorirati - kaže Bobetić.

Za predsjednika Udruge za uzgoj i tov junadi Baby Beef Tonija Raiča, velikog tovljača s dvije tvrtke, skok uvoza govedine na 91 % u samo 1000 dana potpuni je poraz domaćeg govedarstva.

- Drastično pada i broj grla i broj proizvođača. Praktički, na djelu je pogubljenje i matičnog stada i tova, svih segmenata ove proizvodnje uopće - negoduje Raič. Uvoz jeftinoga, nekvalitetnijeg od našeg, dodaje, dopustila je država koja se oglušila o upozorenja proizvođača o nelogičnostima u proizvodnji, uvozu i izvozu goveđeg mesa. – Mi proizvođači tu ne možemo ništa, mi smo najnekonkurentniji u Europi po pitanju junećeg, goveđeg mesa - upozorava Raič i proziva državu da ona dosad taj problem nije locirala.