Objavljeno 26. studenog, 2016.
Vezani članci
SLAVEN LETICA, SOCIOLOG
25 GODINA SUSTAVNOG URUŠAVANJA TEMELJA DRŽAVE (II.)
Svoje je mišljenje, vezano uz temu kako su političke elite umjesto rada za dobrobit društva radile za vlastite interese, iznio i prof. dr. Velimirom Srića, naš ugledni ekonomist, koji je nedavno osnovao ELITE - Centar za izvrsnost u vođenju, inovacijama i tehnologiji, uz podršku Europske akademije znanosti čiji je član.
Svim uspjesima (i neuspjesima) unatoč, dojam je kako u 26 godina RH nije uspjela, da tako kažemo, stvoriti i profilirati odgovornu političku elitu koja bi štitila interese države, društva i građana. Zašto je tomu tako?
- Problem nepostojanja odgovorne političke elite glavni je izvor naših problema. Ako se dobro sjećam, u intervjuu koji sam vam dao prije nekoliko godina rekao sam da me aktualno stanje Hrvatske podsjeća na anegdotu o građevinskoj inspekciji. Izišavši na gradilište utvrdili su da su svi katovi nebodera u redu, ali treba rušiti prizemlje. Još uvijek nema bolje metafore za današnju Hrvatsku. Njezini su temelji truli i što god pokušamo graditi, bez značajne rekonstrukcije, odnosno dubokih reformi, nema na čemu stajati. Nažalost, to vrijedi za svaki od temelja, dakle za gospodarstvo, pravosuđe, politiku, obrazovanje, a posebno za onaj na kojem sve počiva - sustav vrijednosti. Tu leži najveća odgovornost naše političke elite. Nije se bavila uspostavljanjem kvalitetnog sustava vrijednosti, nego je gubila vrijeme na borbu za vlast i političko prepucavanje. Zato tradicionalne vrijednosti nestaju, a većina populacije opsjednuta je konzumerizmom. Životni standard i perspektive radnika, umirovljenika, mladih, žena, čak i dijela intelektualne elite istinski su ugroženi. Relativno opada kvaliteta zdravstvenog osiguranja, nezaposlenost i dalje prijeti, a mirovinski je sustav pred raspadom. Umjesto radne etike zavladao je potrošački duh, umjesto nagrađivanja po zasluzi i napredovanja prema sposobnosti i dalje smo okruženi nepotizmom, politikantstvom i primitivizmom. Arogancija, birokratski nemar i samovolja, neodgovorno obnašanje vlasti i manjak tolerancije prema kritici oslikavaju vladajuću strukturu kao gospodara, a ne kao slugu birača i građana. Iako je trenutno neka vrsta zatišja zbog iščekivanja poteza nove vlasti, i dalje raste osjećaj straha i nemoći, što se vidi po agresivnosti na ulicama, stadionima i u školama. S druge strane previše ljudi odlučuje se na apstinenciju na izborima, na pasivnost, nezamjeranje i puko preživljavanje. I dalje jača uvjerenje da nam je sudbina zapečaćena i da se ništa ne može učiniti. Međutim, sve se to može promijeniti relativno brzo. Treba nam samo kritična masa drukčijih političara. Treba nam konačno 'elita' znanja, motivacije, sposobnosti, hrabrosti i istinske brige za budućnost Hrvatske. Ja sam optimist, taj je proces započeo i on je nezaustavljiv.
Koliko su korupcija i njezine posljedice, uključujući i izostanak ekonomskih reformi, ostavile traga na društvo u cjelini i možemo li govoriti da isprepletenost politike i interesa korprativnih moćnika i dalje sustavno devastiraju društvo, državu i standard življenje ljudi?
- To je točno, hrvatske političke elite direktno su 'zaslužne' za stvaranje poslovnih elita, za tajkunizaciju i jačanje razlika u bogatstvu bez temelja na radu i znanju. Ima časnih iznimaka, ali obje elite bave se osobnim i skupnim interesima, a ne potrebama svojih radnika, službenika i poduzetnika, niti interesima studenata, umirovljenika i drugih društvenih grupa. Politika je u ovih 26 godina bila odskočna daska za sve koji imaju manjak sposobnosti, a višak ambicija. To je dovelo do negativne selekcije u tijelima državne uprave, u javnim poduzećima i svim organizacijama pod utjecajem politike. To je, također, izazvalo stvaranje klanova, klika i interesnih skupina čiji je glavni cilj bio povezati se s vlašću zbog preraspodjele bogatstva i stjecanja osobne koristi. Posljedice su bile razorne: korupcija, sprega vlasti i organiziranog kriminala, zloporaba demokratskih institucija od uprave i pravosuđa do sredstava priopćavanja. Osim što su neefikasne i birokratizirane, institucije pravne države još uvijek funkcioniraju sporo i selektivno, ne stvarajući iste uvjete za sve građane. Takvi uvjeti neće stvarati poduzetnički duh, već će poticati na klijentelizam i težnju da se dođe do 'kruha bez motike'. To je glavni izvor moralne i mentalne devastacije o kojoj govorimo.
Kako ocjenjujete ekonomsko stanje RH u posljednjih 26 godina, što je bilo dobro, a što loše, uključujući i sadašnje stanje, u kontekstu članstva u EU i primjerice najavljenih ekonomskih (poreznih) reformi?
- Najkraće rečeno, Hrvatska i nakon 26 godina samostalnosti nalik je na uspavanu ljepoticu koja čeka poljubac lijepog i mladog poduzetničkog princa da je probudi. Svi su svjesni potencijala, ali on još uvijek leži i čeka. Imamo geostrateški položaj usred kontinenta, ljepota Hrvatske postala je globalno prepoznata, naš kraški prostor prirodna je tvornica vode, 47 % teritorija čine odlične šume, imamo 1246 otoka, slavonsku ravnicu koja može hraniti trećinu Europe, a zarasla je u korov. Ipak, najslabije iskorišteni hrvatski resurs su ljudi, njihova motivacija, entuzijazam i kreativnost. Više od svih reformi treba nam opći pokret 'buđenja uspavane ljepotice'. Govorim to i iz osobnog iskustva znanstvenika, konzultanta i gostujućeg profesora u SAD-u, Kini i Dubaiju. Prije petnaest godina tek izabrani hrvatski predsjednik pozvao me da vodim radnu skupinu za izradu strategije zemlje. Za tri mjeseca predočili smo javnosti prijedlog koji je postavio ambiciozni cilj da postanemo regionalni lider društva znanja. Metaforički rečeno, zauzimali smo se za HRVATSKU KAO KALIFORNIJU EUROPE. Najčešći komentar koji smo dobili bio je: Kakva Kalifornija, jeste li ludi! Nikad od nas ništa! Nismo mi sposobni za promjene, nema šanse!
Jedan od glavnih problema Hrvatske leži baš u tom stavu da ne možemo napraviti iskorak, da smo osuđeni koprcati se u blatu nerazvijene i korumpirane balkanske krčme, u kaljuži tajkuna i kriminala, negativne platne bilance, zaduženosti, neiskorištenih prirodnih resursa i niskih stopa rasta. Da nam je sudbina ostati sluge svjetskog kapitala i igračka interesa velesila, da ćemo zauvijek biti taoci nesposobnih političara i da nikad ne možemo postati 'Kalifornija Europe'. A možemo - glavna reforma koju Hrvatska treba je ona u našim glavama! Trebamo samo političke elite koje će ju odmah započeti.(D.J.)