Vezani članci
VELIMIR SRIĆA, CENTAR ZA IZVRSNOST
RENATO MATIĆ, SOCIOLOG
25 GODINA SUSTAVNOG URUŠAVANJA TEMELJA DRŽAVE (I.):
Služeći se linijom najmanjeg otpora, uzimajući u obzir nepobitnu činjenicu da su političari najomraženija profesionalna skupina u Lijepoj Našoj, mogao bih se naprosto složiti s tezom, zapravo tvrdnjom, kako su hrvatske političke elite u proteklih 25 godina “radile za vlastite interese”, a ne “za dobrobit društva”.
Međutim, ako uzmemo u obzir također važnu istinu da su i političari ljudi, a imajući na umu tezu poznatog psihologa ćudoređa Jonathana Haidta (iznesenu u njegovoj knjizi “Pravednički um”), da smo svi mi ljudi i svaki od nas “istodobno sebični i grupni”, onda je teorijski i etički pogrešno i nepravedno samo političare okrivljavati za malignu sebičnost - rad za vlastite interese, a ne za opće dobro ili dobrobit. Naime, opće negativno stanje - gospodarsko, socijalno, egzistencijalno, političko i psihološko - u kojem se nalazi naš narod i naša zemlja mogli bismo metaforički prispodobiti s nekom teškom kroničnom, a i degenerativnom bolešću. Njezini su uzroci i korijeni duboki i daleki, a sežu u doba SFRJ i samoupravnog socijalizma, rata i razaranja, pogrešnog pristupa privatizaciji, samodestruktivne monetarne politike, neodgovornog i neznalačkog zaduživanja, zakasnjelog ulaska u Europsku uniju, opće krize EU-a itd., itd.
No, loptanje s odgovornošću po političkoj logici VI-MI upravo zbog toga ne vodi ničemu dobrom. Ekonomska depresija pretvorila se u razdoblju od 2008. do 2016. u masovnu apatiju i beznađe. Iako su neki makroekonomski pokazatelji, oni o rastu BDP-a, tekućem proračunskom manjku i javnom dugu, pa i pojava novog premijera Andreja Plenkovića, probudili kržljavi gospodarski i masovnopsihološki optimizam, objektivan uvid u stanje stvari pokazuje da će naša zemlja još godinama biti poput Alise iz bajke Lewisa Carrolla “Kroz ogledalo”. Da podsjetim. Kad je Alisa, djevojčica iz bajke Lewisa Carrolla “Kroz ogledalo” (riječ je o svojevrsnom nastavku “Alise u zemlji čudesa”), stigla u kraljevstvo Crvene kraljice, jako se iznenadila kad je shvatila da, ako želi s kraljicom razgovarati, mora stalno trčati, jer je i sama Crvena kraljica bila stalno u trku. Još joj je čudnije bilo što je nakon dvadesetak minuta zajedničkog trčanja shvatila da ona i Crvena kraljica zapravo, trčeći dosta brzo, ipak stoje na istom mjestu. Radoznala kao što je bila, svoju je znatiželju i zbunjenost pojasnila kroz kratki razgovor:
Alisa: “Vidite, u našoj zemlji”, kaže Alisa još uvijek malo zadihana, “ako dugo trčite vrlo brzo, kao što smo mi trčale, obično negdje drugdje stignete”.
Crvena kraljica: “To je neka spora zemlja”, uzvrati kraljica. “U mom kraljevstvu, kao što vidite, moramo trčati najbrže što možemo da bismo stajali na mjestu. Ako želimo dospjeti negdje drugdje, moramo trčati barem dvaput brže.”
Tragična je posljedica tog “zastoja u evoluciji” RH rasprostranjeno uvjerenje ljudi da njihovo blagostanje ne zavisi od njih, nas samih, već od SVEMOĆNE DRŽAVE i njezinih POLITIČARA. Nažalost, i sama država i državnici žrtve su tog lažnoga paternalističkog sindroma. Političari stalno narodu šalju poruke: Mi ćemo vas uskoro izvući iz krize! Umjesto da napokon smognu znanja, poštenja i hrabrosti pa da nam kažu ono što je Crvena kraljica kazala Alisi: U ovom prezaduženom, ratom osakaćenom i opljačkanom “kraljevstvu”, kao što vidite, SVI moramo trčati najbrže što možemo da bismo stajali na mjestu. Ako želimo dospjeti nekamo drugdje, moramo trčati bar dvaput brže. Nažalost, i sama hrvatska država, njezini državnici i mi, njihovi “podanici”, žrtve smo, ali i tvorci tog lažnoga paternalističkog, maršalskog, vrhovničkog, despotskog sindroma.
Odgovornost za kroničnu i degenerativnu ekonomsku i društvenu krizu u kojoj se nalazimo nije, dakle, samo na nesposobnim i izopačenim političarima već i u nama umnicima - znanstvenicima, novinarima, piscima, društvenim kritičarima. Odgovornost je i na neinventivnim poduzetnicima, pa i na građanima koji biraju političke “elite”. Za nas birače, zapravo više glasače, uoči svakih izbora (iza nas je devet saborskih, šest predsjedničkih, sedam lokalnih i dva europsko-parlamentarna izbora) nameće se pitanje kako izabrati “prave ljude” i “prave stranke” - one koji nas neće prevariti, izigrati, razočarati, preveslati i prenijeti žedne preko vode?
Dio odgovora na to pitanje moguće je potražiti u knjizi britanskog novinara i televizijskog voditelja Francisa Wheena “How Mumbo-Jumbo Conquered the World”. Naslov i podnaslov hrvatskog prijevoda knjige “Kako su prodavači magle zavladali svijetom: kratka povijest modernih sljepara” (knjigu je, doslovce, briljantno prevela pokojna Božica Jakovlev, a uredila Irena Miličić) izvrsno izražava temeljnu ideju pisca knjige: da i u današnjem, prividno krajnje razumnom, načitanom, informacijski lako i sveopće pristupačnom, prosvijećenom dobu, različiti “prodavači magle” ili “sljepari” - lažni znalci i još lažniji proroci, šarlatani, prevaranti, muljatori, žmukleri, opsjenari, vračari, demagozi, laskavci, politički zavodnici-prevaranti, pa i pravi pravcati lopovi, totalne neznalice i moralne propalice (na sve te izraze upućuje slengovski engleski pojam “mumbo-jumbo”) - mogu biti slavljeni kao simboli i utjelovljenja mudrosti, znanja, nade, spasa, blagostanja, razvoja, izlječenja ljudi, posrnulog gospodarstva i države.
Općenito se može kazati da mi Hrvati i Hrvatice uoči svakih novih izbora koje proglašavamo (neki od nas) “povijesnim” i “sudbonosnim” od onih koje biramo očekujemo previše, a zatim tonemo u razočaranje i bed jer naši izabranici ne mogu ispuniti naša nerealna očekivanja i njihova, promišljeno nerealna, predizborna obećanja. Taj psihijatrijsko-forenzički fenomen čudačkog izbornog ponašanja hrvatskih glasača možda je najbolje skicirao publicistički najplodniji i stručno najugledniji hrvatski psihijatrijski forenzičar, prof. dr. Miroslav Goreta u jednom intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji (objavljen je na sam Svjetski dan ljudskih prava, a to je ujedno i obljetnica smrti dr. Franje Tuđmana 10. prosinca 2012.): “S čisto psihijatrijske strane mogu ukazati na masovno depresivno reagiranje hrvatskih građana, na dovođenje u pitanje svih moralnih normi, na narcistično povlačenje iz bilo kakvog društvenog angažmana i na pasivno prepuštanje upravljanja državom najgorima među nama, i to nevezano uz stranke koje su danas ili koje će sutra biti na vlasti.”
Brojna su biblijska upozorenja na opasnost od lažnih proroka, pa i “naputci” o načinu njihova otkrivanja, prepoznavanja i javnog raskrinkavanja. Evo kako o njima zbori Matej: “Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane” (Mt 24, 24). Luka je još slikovitiji: “Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi” (Lk 6, 16). Evanđelisti daju i naputke kako prepoznati lažnog proroka i Krista samozvanca: “Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim. Ne može dobro stablo donijeti zlih plodova niti nevaljalo stablo dobrih plodova. Svako stablo koje ne rađa dobrim plodom siječe se i u oganj baca. Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati” (Lk 6, 17-20). Naputci pisaca evanđelja i drugih biblijskih mudraca podučavaju ljude da lažne proroke, dakle prodavače magle, otkrivaju istražujući njihova djela i nedjela, tragajući za istinom i vrednujući plodnost i neplodnost tih mističnih zavodnika i prevaranata.
Otkrivanje i prepoznavanje današnjih političkih prodavača magle znatno je teže nego je to bio slučaj na biblijskim prapočelima ili u drevnim istočnim i zapadnim civilizacijama jer je “prodavanje magle” odavno pretvoreno u znanost i industriju političkog slikotvorstva (image-makinga), političkog marketinga (slogani, promidžbeni videospotovi, upravljanje divovskim podacima - Big Data i društvenim mrežama) i političkog i medijskog spiniranja. Zato je na kraju još jednom ponoviti naputak svetoga Luke: “Po njihovim ćete ih plodovima (ili jalovosti, štetočinstvu, pa i lopovluku - nap. S. L.) prepoznati.”
Dakle, kad na lokalnim izborima sljedeće godine budete zaokruživali neko konkretno ime i/ili listu, bar minutu ili dvije promislite o djelima i nedjelima koje je “zaokruženi” ostavio iza sebe: u životu, pozivu, obitelji, zajednici i politici - piše za Magazin Glasa Slavonije sociolog, ekonomist, kolumnist i publicist, prof. dr.sc. Slaven Letica .