Objavljeno 22. studenog, 2016.
MARJANČACI - Više od stotinu samo zlatnih medalja za kvalitetu i još nekoliko puta toliko srebrnih i brončanih medalja, plaketa i odlikovanja, tijekom posljednjeg je desetljeća za kvalitetu kozjeg sira osvojio OPG Biserke i Josipa Đurkovića iz Marjančaca. Posljednjih tjedana gotovo da nije bilo sajma, natjecanja i izložbe domaćeg i međunarodnog karaktera s kojeg se nisu vraćali s najvišim odličjima kao prvorazredni promotori područja s kojeg dolaze. Unatoč svemu tome Đurkovići kažu da nemaju previše razloga za optimizam, jer im više nego ikada prijeti – zatvaranje OPG-a i minisirane!
Kose cijelu Valpovštinu
U tome im, kažu, ne pomaže ni činjenica da njihove svježe, polutvrde i tvrde, dimljene, te sireve s dodacima češnjaka, kopra, pikantne, s dodatkom svježeg grožđa, svako tržište na kojem se pojave - u trenu doslovce razgrabi. No ako ni na sljedećem natječaju za dodjelu poljoprivrednog zemljišta ne uspiju dobiti prijeko potrebnu zemlju za obradu na kojoj bi uzgajali hranu za koze – neće više biti ni mlijeka ni sira!
- Na problem nedostatka obradive zemlje, koju ne uspijevamo dobiti ni na jednom natječaju, upozoravamo već godinama, no ove godine problem je narastao do neslućenih razmjera, jer mi sa samo 3,5 hektara obradivih površina koliko danas radimo, trebamo prehraniti čak 60 muznih koza i 28 mladih jarica koje nismo uspjeli prodati pa su ostale u našoj staji. Da bismo im osigurali hranu, snalazimo se svakako: kosimo zapuštene površine, kanale, molimo poznanike da nam daju da pokosimo ono što njima ne treba, čistimo travu i raslinje gdje god čujemo da nitko drugi ne želi po cijeloj Valpovštini… Praktički prosimo za svaku travku da nam životinje ne bi pougibale od gladi, jer za toliko bi stado trebalo najmanje 10-ak hektara obradivih površina i isto toliko pašnjaka, o čemu mi već godinama možemo samo sanjati, jer nitko ne pokazuje razumijevanje za naše probleme - žale se Đurkovići.
Strahuju od onoga što ih čeka u prosincu i siječnju, kada ne bude zelenila, ali ni mlijeka za proizvodnju sira, koji je brojem nagrada i odličja već odavno nadmašio nadaleko razvikaniji paški sir, na čijem su čak području sa svojim sirom na izložbi nedavno osvojili dva srebra i broncu.
Mogli bi i zapošljavati
Kada su prije nekoliko godina završili minisiranu u svom dvorištu vrijednu oko pola milijuna kuna, koju još uvijek otplaćuju, bili su hrvatski pioniri na ovom području, posebice zbog činjenice što se u njoj proizvodio sir na način i s dodacima s kakvima su se tek rijetki usudili eksperimentirati. U njoj sada dnevno od oko 130 litara prerađenog mlijeka dobivaju oko 13 kilograma sira, iako se kapacitet njihove sirane penje na približno 1000 litara, što znači da bi dnevno od svojih francuskih alpina uz povećanje stada mogli proizvoditi i oko 100 kilograma kozjeg sira i zaposliti bar još dvije osobe na proizvodnji sira. S obzirom na golemu potražnju za njihovim sirom, vjerujem da ni to ne bi bilo dovoljno da se zadovolje sve potrebe tržišta.
- Istinski volimo posao koji radimo i u njega je tijekom godina utkano mnogo ljubavi i volje, rezultat čega su zasigurno i brojne nagrade koje nam neprestano stižu. Ipak, smatramo da bi se u budućnosti s ovog područja poslala vrlo loša poruka javnosti ako opet ostanemo bez zemlje i budemo dovedeni u situaciju da, uz sve uvjete koje imamo, budemo prisiljeni prestati proizvoditi naš prvoklasni kozji sir iz Marjančaca, koji je s godinama postao ponos, suvenir i brend ne samo grada Valpova, nego i Županije osječko-branjske, ali cijele Slavonije i Baranje - poručuju Đurkovići.
Lidija ANIČIĆ
Jadranski hoteli nude ugovore
- Trenutačno samo za četiri hotela na Malom Lošinju plasiramo više od 200 kilograma sira mjesečno, a i mnogi drugi hoteli na Jadranu pokazali su zanimanje za sklapanje ugovora s nama, no nažalost, zbog ograničene proizvodnje to nismo u mogućnosti. Ne znam ni koliko ćemo još moći ove količine isporučivati, jer smo zbog konstantne kupnje hrane za koze, a koju sami ne možemo proizvoditi, financijski gotovo na izdisaju i ne uspijevamo više podmirivati ni svoje osnovne obveze - ogorčeni su danas zasigurno najbolji hrvatski mali proizvođači kozjeg sira.
Obrađuju 3,5 hektara, a treba im bar 10-ak hektara obradivih površina i isto toliko pašnjaka
Zlato i u Tirolu
Nagrađivali su ih i iz Rumunjske, odlikovali u Srbiji, ovjenčavali nagradama u Sloveniji, a posljednja u nizu visokih nagrada je i zlatna medalja za kvalitetu polutvrdog kozjeg sira, koju su prije dva tjedna osvojili u austrijskom Tirolu na međunarodnoj izložbi u konkurenciji 500 sireva iz gotovo svih zemalja EU-a.
neiskorišteni
PROIZVODE OSAM PUTA MANJE OD MOGUĆNOSTI SIRANE
100
kilograma sira dnevno, umjesto sadašnjih 13, mogli bi proizvesti uz povećanje stada francuskih alpina