Novosti
S VUKOVARCIMA NA ČELU KOLONE SJEĆANJA

Ponosni, tužni i zabrinuti za budućnost svoje djece
Objavljeno 18. studenog, 2016.

Vezani članci

POČAST ŽRTVAMA OBRANE VUKOVARA 1991.

U nama ne stanuje mržnja, nego volja da izgradimo mir

25. OBLJETNICA BITKE ZA VUKOVAR

Sto tisuća ljudi u Koloni sjećanja

Galeriju fotografija pogledajte OVDJE.

 

Među Vukovarcima koji su ove godine predvodili Kolonu sjećanja na 25. obljetnicu vukovarske žrtve kao i uvijek su bili pomiješani osjećaji - ponosa i tuge. Tuga zbog izgubljenih najbližih, ponos zbog toga što, bar na jedan dan, Hrvatska diše - Vukovar.

- Izgubio sam dva sina, tijelo jednog smo našli, za drugog još uvijek ništa ne znamo. Ići ću u ovoj koloni dok god mogu, a kada više ne budem mogao hodati, onda će me voziti u kolicima. Teški su ovo trenuci, ali lijepo je vidjeti kada se skupi ovoliko ljudi iz cijele Hrvatske. Ovako lijep dan je kao naručen. Uz ono što je obećala Vlada nadamo se da ćemo sada krenuti i bolje nego što se misli - nada se Ante Krajinović, koji je bio prvi iza zastava koje su predvodile Kolonu.

Koji korak iza njega bio je Milan Skender.

- Ovo je najveća kolona koja je bila do sada. Moramo se sjetiti naših stradalnika. I mi smo u toj koloni prolazili kao logoraši branitelji. Stoga je manje bitno tko je danas na čelu Kolone, važno je da se ne zaboravlja uspomena na ono što se ovdje dogodilo i na žrtvu koju smo podnijeli - kaže Skender.

Vukovarac Mato Nakić Alfirević kaže kako će Vukovarci uvijek ostati - Vukovarci.

- Svim Vukovarcima, a posebno braniteljima, težak je ovaj dan. Vidimo da se cijela Hrvatska slila ovdje, no najgore je što to bude samo nakratko. A mi Vukovarci ćemo uvijek ostati Vukovarci, ma koliko nam došlo pomoći od države - kaže naš sugovornik.

U razgovoru se nije mogao prešutjeti i najnoviji problem koji tišti vukovarske obitelji - nedostatak posla za mlade. Ružica Novančik nosila je svijeću koju će zapaliti na spomen na supruga koji je ubijen 16. studenoga 1991. godine, netom nakon što je napunio 41 godinu.

- Trebalo bi se više potruditi oko Vukovara, imam četvero djece, a troje je moralo napustiti ovaj grad u potrazi za poslom. Vratili smo se u Vukovar radi stradalog oca, pa i mene same jer sam i ja branitelj. Volimo ovaj grad, no politika je jako čudna biljka. Dopušta da se djeca ne mogu zaposliti i da moraju zbog toga napuštati Vukovar. Žalosno, jer to su djeca poginulog branitelja. A nisu jedina - kaže Ružica Novančik.

Naposljetku, Vukovarac Ivan kaže kako ova kolona jednako pripada Vukovarcima kao i cijeloj Hrvatskoj.

- Ova kolona je na neki način uvijek naša, ali je i hrvatska. Ovo jedinstvo iskazujemo cijelo vrijeme, bez obzira na pokušaje raznoraznih skupina koje to jedinstvo na ovaj ili onaj način kroz godine žele razbiti. Ali, kao što vidite, nisu nas poljuljali, mi i dalje idemo uporno istim putem s istim porukama i istim ciljevima.

Dario KUŠTRO/Snimio: Gojko MITIĆ
DVA AUTOBUSA RIJEČKIH AJKULA

Neven Pavelić, dragovoljac, pripadnik specijalne postrojbe MUP-a Ajkule iz Rijeke, još ni jednom nije propustio doći u Vukovar na ovaj dan. “Vukovar je doista simbol patnje, ali na kraju i sreće ove naše države. Jer ovo što je proživio Vukovar, malo je tko proživio. Ovi ljudi koji su se tu borili 'otkinuli su glavu' agresoru i u velikoj su mjeri spasili ostatak Hrvatske. I zato svatko treba doći ovdje i pokloniti se braniteljima, preživjelima i onima koji su poginuli”, kaže Pavelić. “Ajkule” su iz Rijeke došle s dva autobusa.

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana