Vijest da su uvoznici i veletrgovci zataškali salmonelu u uvoznoj piletini odjeknula je snažno, ali i nedovoljno da bi se javnost alarmila, budući da je već očigledno naviknuta na činjenicu da iz uvoza jedemo uglavnom “smeće”, odnosno nekvalitetne i zdravstveno neispravne namirnice. A i nije to prvi put.

Ali gotovo da je prvi put jedan ministar, kojemu je ta informacija također zatajena gotovo tri tjedna, pa je i sam o aferi doznao iz medija, odreagirao u samo nekoliko sati i bez ikakvih dvoumljenja smijenio odgovornu osobu za taj skandalozni propust. Naime, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić ekspresno je maknuo Tomislava Kiša, šefa Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane. Time je konačno zdrav razum nadvladao birokraciju, ako nije riječ samo o političkom obračunu, budući da je Kiša u ministarstvo doveo mostovac Davor Romić.

Tolušićev je odlučni potez naišao na odobravanje cjelokupne javnosti, jer se u nas takvi potezi vrlo rijetko povuku kada je riječ o državnoj administraciji. Konačno bi sada i svi drugi dužnosnici trebali shvatiti da na svojim funkcijama nisu vječni jer nisu ni Bogom dani. Mi ih plaćamo, a od njih samo tražimo da odgovorno obavljaju svoje poslove, u protivnome - ako nemaju sami dovoljno savijesti za ostavkama, a Kiš ju je trebao istoga trena sam ponuditi - nogom u guzicu. Jer u konačnici na tako nešto morao je upozoriti ministra, a mi svi imamo pravo znati bar što jedemo, jer to i plaćamo.

No, ministar bi i dalje trebao štititi potrošače, jer nije u igri samo njegov smijenjeni pomoćnik, nego je u pitanju i sam sustav, odnosno nedorečeni uvozni zakoni iz EU-a čije nedostatke naveliko koriste uvozni lobiji i trgovački lanci, a sve na štetu domaćih poljoprivrednih proizvođača i kupaca. Bez obzira na to koliko tvrdili da su ispoštovali sve zakonske procedure i provjere, jer poznato je da je domaća hrana pod rigoroznim kontrolama, ali za uvoznu vrijede labavija pravila.

Tolušić stoga s pravom najavljuje mnogo jače kontrole sigurnosti i kvalitete uvoza. Uz to, još jednom je pozvao da se kupuje hrvatsko. “Tu smo sigurniji, znamo što radimo i što proizvodimo. Za uvozno ne možemo znati”, bio je iskren. Podržala ga je i Hrvatska udruga poslodavaca koja upozorava da izrazito niska cijena znači i nisku kvalitetu i potencijalnu opasnost. Uvoznici i trgovci se naravno izmotavaju, do te mjere da su čak zaboravili i na ispriku potrošačima, koji su zbog dampinških cijena, nažalost, i dalje prinuđeni kupovati uvezeni “otpad” kojim nas truju.

Piše: Damir GREGOROVIĆ