SLATINA - U Srednjoj školi Marka Marulića Željka Jurić Mitrović predstavila je zbirku poezije “Moja rijeka suza”. Autorica potresnih ratnih i domoljubnih pjesama hrvatskoj javnosti poznata je kao uplakana djevojčica u plavom kaputiću koja se u prognaničkoj koloni kreće iz razrušenog Vukovara 18. studenoga 1991. godine. Željka je došla u Slatinu vodeći za ruku jednu drugu djevojčicu u plavom kaputiću, kćerkicu Maju. Kao da se povijest ponavlja i dokazuje neuništivost hrvatske djece i hrvatskoga naroda u cjelini. U tjednu sjećanja na žrtvu Vukovara, Slatina je pokazala da živi s Vukovarcima, kao i 1991. godine, kad su mnogi prognani iz grada heroja baš tu našli utočište, a neki i trajno ostali.

– Pjesme govore o mojim sjećanjima iz rata, o pričama koje sam slušala o braniteljima, tako da se cijela zbirka temelji na pričama iz Vukovara i o braniteljima koji su poginuli, koji su preživjeli logore i koji su danas, hvala Bogu, s nama. Drago mi je što sam hrvatsko dijete i, premda je rat jedan bolni dio moga života, drago mi je što sam sve to prošla i što mogu svome djetetu prenijeti kako se stvarala domovina Hrvatska - rekla je autorica. Iz njezina pera potekla je i zbirka Hrvatski generali, nastala u vrijeme kad je kao nadobudna djevojčica još vjerovala da će svojim stihovima promijeniti svijet, ili bar osloboditi hrvatske generale u Haagu.

“Igračke mog djetinjstva” Željkina je najdraža pjesma, jer je podsjeća na vrijeme kad je prekinuta njezina igra na ulici, u dvorištu, s prijateljima, i sada sve izgubljeno i propušteno nastoji nadoknaditi svojoj kćeri.

– Umjesto igračaka i igre, ja sam kao šestogodišnje dijete skupljala gelere i slušala granate. Svojoj kćeri želim sada pružiti sretnije djetinjstvo - rekla je autorica.

Ulomke iz Željkine knjige čitali su učenici škole i sama autorica. Na dolasku u Slatinu zahvalili su joj gradonačelnik Ivan Roštaš, ravnatelj škole Darko Špoljarić i predsjednik Udruge veterana vojne policije VPŽ-a Dragan Lacković.P.Žarković