Kada slušate 15-godišnjeg darovitog osječkog gimnastičara Nevena Lucijana Davidovića, morate zaključiti kako je riječ o jedinstvenom dječaku. Ne samo zbog sportskih uspjeha. Jedinstvenost je praktički dobio rođenjem jer su mu roditelji nadjenuli dva imena. Bistri Neven Lucijan otkrio je odakle mu dva imena.

- Roditelji se nisu mogli dogovoriti pa sam ime Lucijan dobio po prabaki Luciji, a Neven po nekom rođaku ili rođakinji koju nikada nisam upoznao. A i stariji brat i sestra imaju također dva imena. Brat mi je Ivan Antonio, a sestra Ramona Ana.

Nedavno je Neven Lucijan na gimnastičkom Prvenstvu Hrvatske za mlađe juniore od šest sprava osvojio pet zlata, što je bio i povod da bolje upoznamo ovoga vunderkinda.

Gimnastikom se počeo baviti s pet godina.

- Došao sam u Sokolski dom u GD Osijek Žito i nisam više prestajao, a niti sam se bavio nekim drugim sportom. Prvo mi je trenerica bila Tihana Salopek (danas udana Lujev, nap. a.), potom Boris Čulin, a posljednje četiri godine Vladimir Mađarević. Sjećam se, prva medalja bila mi je bronca na nekom kolu lige C programa u Valpovu, a ovo nedavno u Nedelišću nije bilo da sam prvi put postao prvak Hrvatske. Prošle godine u Rijeci također na Prvenstvu za mlađe juniore imao sam tri zlata i srebro.

Treneri ga zasad vide kao višebojca, no on ima svoju najdražu spravu.

- Premda najbolje ocjene dobivam na parteru, najdraže su mi karike. Njih najviše volim vježbati.

Uzor je ipak pronašao među višebojcima.

- Ukrajinac Oleg Verniaev mi je uzor. Navijao sam za njega na Olimpijskim igrama i baš mi je žao što nije osvojio zlato. Kada je bio Osijek Challenge Cup, slikao sam se s njim, razgovarali smo.

Malo-pomalo skretali smo s gimnastike na ostale aktivnosti Nevena Lucijana. Nekako paralelno s gimnastikom počeo je plesati balet.

- Trenerica Tihana imala je ideju da upišem balet kako bih imao bolje držanje kod gimnastike. Bile su sve cure osim mene i jednog dečka koji se odselio u Zagreb. Potom sam nastupao u Orašaru i Vragolastoj djevojci, a kada se počela raditi predstava 260 dana, tražili su u HNK-u tko bi mogao glumiti, pa me preporučila kostimografkinja.

U sada već poznatoj predstavi glumi samog autora Marijana Gubinu.

- Glumim njega koji se vraća u snove kada je bio mali. On je s nama na svakoj predstavi i mislim da je zadovoljan kako sam ga odglumio.

Otkrio nam je jednu “ekskluzivu”.

- Sljedeće godine trebao bi se početi snimati film. Marijan Gubina zatražio je da svi koji glume u predstavi budu i u filmu, naravno ne izričito u svojim ulogama. Tako da ću se vjerojatno okušati i u filmu.

Nije to sve od mladog Osječanina. Čuli smo da si odličan učenik, a da si dobio samo jednu četvorku.

- Da, u osmom razredu iz povijesti mi je slučajno upisao četvorku. I sada u srednjoj školi imam jednu četvorku, iz hrvatskog, iz gramatike.

Poslije osnovne škole s prosjekom 5,0 nije krenuo u gimnaziju već u Elektrotehničku i prometnu školu.

- Zanima me programiranje i usavršavanje novih tehnologija. Počeo sam i sam programirati. Zajedno s prijateljem Dominikom preko Osijek Software Cityja radimo na jednom projektu koji bismo, ako ga završimo, trebali predstaviti na konferenciji Maker Faire.

Gimnastički prvak, glumac, baletan, odličan učenik i programer. Ima li još nešto čime bi nas mogao iznenaditi?

- Paaa, u osnovnoj školi naučio sam svirati flautu. Neko vrijeme okupiralo me slaganje Rubikove kocke. Prvo sam kupio kinesku, a sada ih imam 20 različitih. Premda se ne namjeravam natjecati, jednom sam uspio složiti kocku za 20 sekundi.

Iako pokazuje sportsku perspektivu, zasad se ipak vidi izvan gimnastike.

- Naravno da bih volio nastupati na europskim ili svjetskim prvenstvima. Kao višebojac. Eto, bar jednom da nastupim i kod nas u Osijeku. Ali, zasad, nekako se više vidim sa završenim fakultetom, kako razvijam i usavršavam nove tehnologije - zaključio je 15-godišnji Osječanin.