Objavljeno 15. studenog, 2016.
VELIKA KOPANICA
Premda je nastava odavno završila, živost u velikokopaničku osmoljetku “Ivan Filipović” unose djeca koja žele biti čipkari. Zato pohađaju radionice sunčane čipke koje uz potporu Ministarstva kulture vodi Marina Šarčević, dugogodišnja predsjednica udruge “Sunčana čipka - motivi”.
Uči i “varilac”
Kristijan Božić je učenik petog razreda i jedini je dječak među djevojčicama, no nije mu, kaže, neugodno što uči čipkarstvo dok ostali dečki “šutaju loptu”. Premda kao njegov tata želi biti varilac, pristao je i na majčinu sugestiju da dođe na radionicu, i tu je, kaže, svladao sve o čipkanju.
- Naučio sam tko je prva žena koja je radila sunčanu čipku, koja se još zove zrakasta i motivi, svidjelo mi se i dok smo je sami izrađivali - pokazuje ovaj 11-godišnjak zavidno znanje za koje je primio i diplomu. Njegova vršnjakinja Kristina Vukovac za školu čipkanja se odlučila iako su joj se neke djevojčice rugale “jer je to dosadno i rade stare bake”, no ona misli da čipkanje baš jako opušta.
- Prvo se mora napraviti osnova koja izgleda kao sunčane zrake i šije se kroz rupicu u sredini - pokazuje buduća čipkarica. Odjevena u šokačku nošnju koju je napravila njezina baka, zna i “pripovidat po domaće”, a voljela bi da se očuva ono starinsko i da se više djece u to uključi.
Najmlađa među njima, osmogodišnja Mia Matasović, naučila je da je sunčana čipka podrijeklom s Tenerifa, a donijela ju je Marija Benaković iz Beča.
A ideja o održavanju radionica, čipkarici Marini Šarčević došla je, kaže, zbog toga što na mladima svijet ostaje.
Mukotrpan rad
- Mislim da bi im od najranijeg djetinjstva trebalo usaditi ljubav prema kulturnoj baštini - kaže Šarčević. Na OPG-u Šarčević kao dodatna djelatnost registrirana je proizvodnja čipke, a Marina je prošle godine napisala program i kandidirala prema Ministrastvu kulture. Dobila je sredstva i obilazila osnovne škole nudeći radionice čipkarstva.
- Za sada su se odazvale tri škole, no imam suradnju i s manjim mjestima poput Divoševaca gdje škole i nema pa radionicu s desetak djece održavam u grijanom prostoru DVD-a - veli Šarčević koja 18 godina istražuje i bavi se izradom čipke.
Poučava učenike kako su dvije osnovne tehnike, čipka na batiće i čipka na iglu, a poznate čipke su lepoglavska, paška, hvarska, no ona vjeruje kako će im se u skoroj budućnosti, unatoč brojnim poteškoćama, priključiti i sunčana čipka - motivi iz brodskog Posavlja koja se na ovim prostorima (posebno u Sikirevcima) radi 90-ak godina, od kada ju je Marija Benaković donijela iz Beča. Premda osnovci još nisu spremni za pravo malo umjetničko djelo, naučili su izradu okvira, rama za motive, osnove šivanja čipke i shvatili da je posao mukotrpan. Ipak, kažu, neće odustati, kao što ne odustaju ni njihove majke i bake.
I učiteljicu Moniku Kajić raduje što učenici na praktičan način uče o baštini: “Uz radost pri izradi i svu kreativnost koju mogu pokazati, stvaraju i plod svog umijeća.”
Bila bi velika šteta pustiti da naučeno padne u zaborav. Stoga bi sunčanu čipku, koju u brodskom Posavlju radi već dosta žena, trebalo što prije kapitalizirati - kako bi se od toga moglo i živjeti.
Marija RADOŠEVIĆ
Na Hvaru ukras, u Slavoniji na nošnji
Usmenom predajom Šarčević je saznala kako je Marija Benaković dobila u naslijeđe imetak koji je prodala i putovala svijetom. Iz Beča je donijela časopis iz 1909. godine iz kojega je naučila pa prenijela i ostalim ženama u selu izradu čipke. Filigranski rad već im je bio poznat i tako su novom vrstom čipke počele ukrašavati tradicijsko ruho. Na Hvaru se, kaže Šarčević, radi identična čipka, koju su donijeli pomorci, no časne sestre benediktinke nisu imale konca pa su je izrađivale od niti listova agave dok se u Slavoniji rade koncem. No njihova čipka služi samo kao ukras dok je slavonska praktična i ukrašava narodnu nošnju.