Objavljeno 12. studenog, 2016.
Pobjeda Donalda Trumpa na izborima izazvala je najrazličitije reakcije o tome kojim će smjerom krenuti SAD pod njegovim vodstvom. Reagirali su svi svjetski lideri, a s izuzetkom ruskog predsjednika Vladimira Putina, u prvim reakcijama prevladavala je nedoumica. To i nije naročito čudno jer je Trump u svojoj predizbornoj kampanji ostavio podosta mjesta za zabrinutost; u međunarodnim gospodarskim odnosima najavio je protekcionizam i hvalio Putina. Sudeći prema reakcijama, najviše se zabrinula Europa. Hoće li uistinu novi američki predsjednik izokrenuti sve što je SAD gradio u svijetu posljednjih 70 godina? Teško.
Već u prvom obraćanju nakon pobjede Trumpova retorika značajno je postala različitom od one koju je rabio u predizbornoj kampanji. To je stoga jer se konstante američke politike, bez obzira na to tko sjedi u Bijeloj kući, ne mijenjaju. One se tiču tri ključna stupa: otvorena trgovina, snažna savezništva i promocija demokracije u svijetu.
Bez obzira na najave o ukidanju međunarodnih aranžmana, SAD će teško biti u prilici provesti gospodarski izolacionizam jer je to u globalnim uvjetima nemoguće. Tržišta SAD–a i Europske unije koja zajedno čine najsnažnije tržište na svijetu ne mogu ne surađivati, prekidanje ugovornih odnosa značilo bi za oba kontinenta pravu katastrofu. Treba tek vidjeti kako će se stvari događati po pitanju TTIP–a. Nije naime isključeno da Trump nastavku pregovora o ovom transatlantskom trgovinskom ugovoru da zeleno svjetlo. Slična situacija je s tržištem na Dalekom istoku. Kina je posebna priča, no teško je zamisliti radikalne poteze Bijele kuće kojima bi se pokušali zaustaviti kinesko gospodarstvo na globalnoj razini. Europska unija stoga pomno prati koji će biti prvi potezi Bijele kuće. Europski čelnici upozorili su u svojim čestitkama na temeljne vrijednosti EU–a poput slobodnog tržišta, poštovanja ljudskih i manjinskih prava, temelja demokracije, no i EU zemlje u komunikaciji s SAD-om ubuduće moraju biti oprezne. Dok je Trump u predizbornoj kampanji protekcionizam najavljivao, EU članice su ga, kada se globalna kriza razmahala, efikasno provodile. Pojedine članice uvodile su razne zaštitne mjere, što je izazvalo nervozu u Europskoj komisiji, a izbjeglička kriza zamalo je urušila schengenski sustav. Čekanje na unutarnjim granicama kamiona s robom stajalo je europsko gospodarstvo na milijune eura dnevno. Napokon, EU se nalazi usred rasprave o tome treba li Kini dodijeliti status tržišnog gospodarstva ili ne, mjera koja bi trebala zaštititi europsko gospodarstvo.
Obrana opet u modi
Zabrinutost vlada i u NATO–u zbog Trumpove predizborne kritike. No, ono što je govorio zapravo nije ništa novo već predstavlja kontinuitet američke politike. Trump je ustvrdio kako bi se trebalo prekinuti s praksom da cijenu europske sigurnosti najvećim dijelom plaća Amerika. Europske članice NATO-a unatoč preuzetoj obvezi na summitu u Walesu, većina, ne troše 2 posto BDP–a na obranu. Da stvar bude i gora, nakon što je predsjednik EK-a Jean-Claude Juncker najavio stvaranje europske vojske, u planiranom proračunu za obrambena pitanja ostavljeno je mršavih 0,2 posto. Nakon teroristički napada i izbjegličke krize, te krize s Rusijom, unutar EU-a obrana je opet u modi. Europski strah od napuštanja američkog sigurnosnog zagrljaja, pa makar on bio neutemeljen, mogao bi stoga biti pravi katalizator da se EU puno brže i kvalitetnije prihvati posla, što je dosad uglavnom ostavljao SAD–u.
Tu je prilika da i hrvatski popravi svoje loše rezultate. I vlada premijera Oreškovića vježbala je štednju na vojnom proračunu. Proračun za vojsku u 2016. trebao bi iznositi oko 3,8 milijardi kuna, što je čak oko 300 milijuna kuna manje od prošlogodišnjeg proračuna ili, kako su ustvrdili u MORH-u, 150 milijuna manje od realiziranog proračuna u posljednjoj godini mandata ministra Kotromanovića. U gruboj računici, nakon što isplate plaće na modernizaciju vojske u posljednjoj varijanti trebalo bi ostati mršavih 1,3 milijarde kuna, pa je teško govoriti o nekoj suvisloj modernizaciji. Stoga vlada premijera Plenkovića treba pokazati puno bolje rezultate na tom planu. Prostora za poboljšanje ima još.
Upravo kako bi Hrvatska počela povećavati izdvajanja za obranu, SAD je počeo pojačano donirati naoružanje. Najprije nekoliko stotina oklopljenih, protuminskih vozila, da bi u 2016. krenula i isporuka 16 izvidničko-borbenih helikoptera OH-58 Kiowa. Donacija vrijedi 1,7 mlrd. kuna. Zvuči nevjerojatno, ali se ni jedna hrvatska vlada nije potrudila da promijeni notornu glupost da se i na takve donacije mora platiti PDV. Hrvatska će tako ove godine morati iz proračuna platiti PDV na helikoptere od oko 300 milijuna kuna. Smanji li toliko RH proračun za vojsku, bit će to dodatno udaljavanje od obveze “2 posto”. Takva politika mogla bi i nagnati SAD da s donacijama i prestane.
Tiha diplomacija
Priča o Rusiji također ima svoju drugu stranu. Iako se u EU-u pozivaju na važnost vladavine prava, poglavito njemačka kancelarka, nije nikakva tajna, da upravo Njemačka, zbog svojih snažnih gospodarskih veza, priželjkuje otopljavanje odnosa s Rusijom. No, teško je očekivati da će se odnosi SAD-a i Rusije sada odjednom tako naglo promijeniti. Labava i oklijevajuća Obamina vanjska politika prema svjetskim žarištima, posebice u Siriji, omogućila je Rusima povratak na veliku scenu, a to sigurno ne ide u prilog Trumpovoj želji da SAD učini ponovno “broj 1 u svijetu”.
Nema nikakve dvojbe da će nova američka politika prema jugoistočnoj Europi, njenom neuređenom dijelu, lišenom ključnih integracija, biti od posebnog značaja, upravo za Hrvatsku. Sasvim sigurno ne javno, diplomati su spremni priznati kako je administracija demokrata slabo razumjela vapaje službenog Zagreba zbog položaja Hrvata u BiH. Kada se tome zbroji i prigoda da Hrvatska uistinu ovaj put postane katalizator euroatlantskih pomaka u BiH, onda bi promjena u Bijeloj kući mogla biti i od od koristi.
Ipak, europski čelnici pozvali su Trumpa na summit kako bi razgovarali o ključnim pitanjima. U Trumpovu stožeru prihvatili su poziv, ali ujedno i najavili da će američki predsjednik prvo posjetiti – Izrael. U svakom slučaju, izbor Donalda Trumpa donosi potpuno novo vrijeme u međunarodnim odnosima, a još uvijek poneke nepoznanice bit će prilika za pametne i snalažljive. Trumpov odabir izazov je stoga za sve.
Piše: Bruno LOPANDIĆ
SAD će teško biti u prilici provesti gospodarski izolacionizam jer je to u globalnim uvjetima nemoguće