Kulturno-umjetničko društvo Bizovac već je niz desetljeća vrijedan čuvar i promicatelj iskonskih vrijednosti tradicijske i kulturne baštine svoga zavičaja.
Tijekom postojanja, od vremena kada je 1935. osnovan ogranak Seljačke sloge s osnovnim ciljem očuvanja narodnoga ruha preko folklorne grupe istoga imena iz 1968. do današnjih dana, ovo je društvo nastupajući na festivalskim pozornicama pronosilo ime Bizovca diljem Europe, a posredovanjem moderne elektronske tehnologije u novije vrijeme s bizovačkom tradicijskom ljepotom mogli su se upoznati i ljudi diljem svijeta.
NAJLJEPŠA NA SVIJETU
Koliko su Bizovčani i njihovo nasljeđe respektabilni diljem Hrvatske i svijeta i koliko oduševljavaju svojom pojavom na svim pozornicama najbolje svjedoči podatak da su o bizovačkoj narodnoj nošnji snimljene zanimljive televizijske i radijske emisije, objavljeni brojni prilozi, reportaže, novinski članci, a napisana je i monografija. Bizovačka ženska narodna nošnja dobila je epitet jedne od najljepših, što potvrđuju i česte nagrade dobivene prilikom gostovanja na renomiranim folklornim festivalima poput onog u Istanbulu 2010. godine, kada je tijekom gostovanja KUD-a Bizovac u žestokoj konkurenciji izabrana i nagrađena kao najljepša na svijetu.
- Etnolozima, folkloristima i povjesničarima i nadalje je velika zagonetka kako je uopće nastala ovako osobito karakteristična narodna nošnja. Koliko su na njen oblik utjecale povijesne migracije stanovnika, ili su pak bizovački starosjedioci na sebi svojstven način u duhu onog vremena prije više stotina godina pokušali kopirati žensku vlastelinsku odjeću - kazuje Srećko Vuković, jedan od najvećih poznavatelja folklorne baštine svoga kraja i predsjednik KUD-a Bizovac s više od dvadesetogodišnjim stažem, dodajući da je fascinantna ženska, ali i muška narodna nošnja u kombinaciji s tamburicama i prekrasnim plesovima i pjesmama spoj koji neizostavno redovito pobire snažne aplauze i pozive na bis oduševljene publike.
Svečana ženska nošnja bizovačkog kraja toliko je posebna da se već na prvi pogled može prepoznati. Bizovačko tradicijsko ruho izdvaja se s nekoliko svojih karakteristika. Tu prije svega pripadaju škrobljeni, uštirkani platneni skuti, koji su vidljivo kraći u odnosu na nošnju ostalih slavonskih krajeva i sežu tek nešto ispod koljena, a donji dio pokrivaju u više slojeva, zbog čega je odjeća veoma široka. Bušeni vez, šlingoće, iako poznat na širem prostoru panonskog dijela Hrvatske, posebno je svojstven bizovačkom tipu nošnje i obilno krasi svečane suknje i pregače.
Sljedeća specifičnost ženskoga ruha jest ukrućeni i bogato nabrani ovratnik koji podsjeća na stil francuske feudalne mode s kraja 18. stoljeća. Prepoznatljiv oblik ove odjeće upotpunjuju šarene vunene čarape i zlatnim koncem vezene papuče.
RAZLIKA U NIJANSAMA
- Izvjesno je kako je upravo Bizovac bio centar u kojem se oblikovala ova nošnja i prenijela u ostala dva, odnosno tri sela - Brođance, Habjanovce i Ladimirevce. Nema većih razlike u svečanoj ženskoj nošnji između pojedinih sela. Najvidljivija je razlika u ovratniku reklji. Bizovčanke nose po dvije reklje od kupovne šlinge, a Habjanovčanke i Brođančanke jednu do dvije mrežasto kukičane reklje, dok je u Ladimirevcima zabilježen ovratnik s bijelom šlingom. Prema terenskim zapažanjima, ove se razlike pojavljuju zbog nastojanja pojedinih sela da istaknu vlastite posebnosti, jer stariji likovni i fotografski prikazi dokumentiraju šlingane reklje u Habjanovcima i Brođancima - priča Vuković, dodajući da razlike u svečanom ženskom odijevanju postoje i s obzirom na životnu dob i bračno stanje.
Ženska nošnja nosila se do Drugoga svjetskog rata. Više kazivača precizira do 1943. godine, kada se počinje naglo napuštati. Razlog je bio što je rat onemogućio daljnju nabavu industrijskih materijala koji su u velikoj mjeri bili zastupljeni u inventaru seoskoga ruha pa se ono nije moglo redovito obnavljati.
Svečana ženska nošnja sastojala se od više elemenata. Njezini su glavni dijelovi oplećak, krilca, šlingeraji, suknja i kecelja. Najsvečanije ruho bile su kupovne svilene suknje, a zatim šlingane koje su se odijevale nekoliko puta godišnje za najveće crkvene blagdane: Uskrs, Duhove, Tijelovo, Veliku Gospu, 21. rujna na blagdan svetog Mateja, kada je u Bizovcu crkveni god i kirvaj, te za Božić.
MUZEJ NOŠNJE
- U bizovačkoj općinskoj upravi ozbiljno se razmišlja i o utemeljenju muzeja bizovačke nošnje, smještenog u starom dvorcu Normann-Prandau, jer prešavši put od upotrebnog ruha do folklornog kostima, bizovačka nošnja danas nije isključivo ni jedno ni drugo, ali sjedinjuje značajke jednoga i drugoga. Poput upotrebnog ruha, ova nošnja živi i dalje, odijeva se u svečanim prigodama i folklornim nastupima Kulturno-umjetničkog društva Bizovac - otkriva i najavljuje načelnik općine Bizovac, Vuković.
Tradicionalne plesove bizovačkog kraja članovi folklornog društva izvode uz tamburašku glazbu u skupocjenim rukom izrađenim vlastitim i originalnim narodnim nošnjama od kojih su neke, ili pojedini dijelovi stariji od stotinu godina i čija se vrijednost danas na tržištu u kompletu i potpuno očuvana procijenjuje na čak oko 10.000 eura po kompletu.
Cijeneći umjetničke izvedbe bizovačkih folklornih umjetnika, KUD Bizovac iz zemlje i inozemstva redovito prima pozivnice za gostovanjima na folklornim priredbama, smotrama i glasovitim folklornim festivalima. Uz predsjednika Vukovića, s dugim voditeljskim i plesnim stažem je i plesni i umjetnički voditelj i ugledni bizovački folklorist Zvonimir Vuković, a za tamburaški orkestar marljivo se brine također Bizovčanin, tamburaški virtuoz Ivan Bobinac. Pod vodstvom spomenute složne trojice istinskih entuzijasta i njihovih suradnika, a nadasve zaljubljenika u zavičajnu kulturnu ostavštinu, u proteklim vremenima bizovački folklorni umjetnici obišli su sve hrvatske regije, države u okruženju i gostovali u gotovo svim europskim zemljama.
KUD-ovci VLADAJU
Bizovački folklorni ansambl ostvario je velike uspjehe na međunarodnim folklornim festivalima - 1998. Zakopane (Poljska), 1999. Gannat (Francuska), 1999. Cagliari Sardinija (Italija), 2000. Mormanno (Italija), 2000. Roccalumera, 2000. Agrigento, Sicilija (Italija), 2008. Dorkovo (Bugarska), 2009. Warffum (Nizozemska), 2010. Büyükçekmece, 2011. Szekesfehervar (Mađarska), 2012. Wisla, Bielsko Biala (Poljska), 2013. Bitola (Makedonija), 2014. Aulona (Albanija), 2014. Vilnius (Litva), 2015. Slobozia (Rumunjska) i Kyparissia (Grčka), te 2016. na festivalu migracija u Luksemburgu i folklornom festivalu u gradu Hasseltu u Belgiji.
Njihovo vrhunsko plesno i glazbeno umijeće mogli su vidjeti zaljubljenici u ljepotu tradicijske baštine na festivalskim pozornicama u Albaniji, Austriji, Bosni i Hercegovini, Belgiji, Bugarskoj, Češkoj, Francuskoj, Grčkoj, Italiji, Litvi, Luksemburgu, Mađarskoj, Makedoniji, Nizozemskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji, Švedskoj, Švicarskoj, Srbiji i Turskoj.
Piše: Lidija ANIČIĆ
BRITANSKA VEZA
Haljina s motivima cvijeta bazge starijima od 200 godina
Bizovčani pucaju od ponosa što je britanska princeza Kate na svojoj haljini nosila njihove šlingane motive cvijeta bazge starije od 200 godina, koje su osmislile stare Bizovčanke i njima ukrašavale nošnju. Premda su iz dizajnerske kuće Alexandera McQueena u nekim medijima izjavili kako im je inspiracija bila uzorak pronađen na starim brodovima, Bizovčani se ne daju razuvjeriti kako je u pitanju upravo “lajtmotiv” karakterističnog slavonskog bušenog vezala poznatijeg kao “šlingoće”, čijih se desetak tisuća ručno izrađenih rupica nalazi na suknji svake Bizovčanke, a koje danas, vrlo vjerojatno strojno izrađene, krase odjeću najpoznatijih žena svijeta, poput princeze Kate. Marljivi Bizovčani, koji će ovakvu nesvakidašnju promociju njihove nošnje iskoristiti već pri idućem, ali i brojnim nastupima koji slijede, na društvenim su mrežama raširili ovu nesvakidašnju priču o poveznici Bizovca i engleske monarhije i žarko bi željeli kada bi u budućnosti dobili priliku i osobno pokazati britanskoj princezi kako uživo izgleda izvorno ručno rađena “šlingoća” na bizovačkoj nošnji, te joj poklanjajući knjigu o nošnji Bizovca prezentirati kakvo se veliko blago i ljepota kriju na malom slavonskom izvoru davno nestalog Panonskog mora.
Besplatna promocija
Specijalna “bizovačka” kreacija za Kanadu
Na ljepotu i bogatstvo bizovačke nošnje prije nekoliko je tjedana ponovno, vrlo vjerovatno potpuno nehotice i ne znajući, ukazala i jedna od trenutačno najpoznatijih i najpopularnijih modnih ikona današnjice, engleska vojvotkinja Kate Middleton. Ona je, naime, prilikom svog posljednjeg službenog posjeta Kanadi nosila kreaciju, koja je Bizovčane, ali i mnoge etnologe, svojim uzorcima neodoljivo podsjetila upravo na bizovačko “šlingoće”. Ponosni Bizovčani u kratkom su vremenu i svim raspoloživim medijima ukazali na tu činjenicu, naglasivši da je pojavom princeze u kreaciji svjetski poznate modne kuće Alexander McQueen, kada su sve oči svijeta bile uprte i u nju i njenu haljinu koja je oduševila modne znalce i završila na mnogim svjetskim naslovnicama, napravljena dosad najbolja reklama Bizovcu i njihovoj nošnji. Najveća razlika između bizovačke nošnje i haljine britanske princeze bila je osim kroja i u činjenici da su na bizovačkoj nošnji šlingeraji izrađeni u plavoj, a na Kateinoj haljini u crvenoj boji, čime je visoka gošća htjela odati počast državi-domaćinu odabirući odjevnu kombinaciju koja se podudara s bojama kanadske zastave. Bijela haljina s crvenim printom, kako su je modni znalci nazvali, dio je kolekcije Resort za 2017. godinu svjetski poznate modne kuće Alexander McQueen, koja je radila i vjenčanicu za vojvotkinju od Cambridgea, a cijena joj se kreće oko 35.000 kuna. Dobro upućeni mediji uspjeli su čitateljima proslijediti i dodatnu informaciju o ovom komadu koji je, unatoč svojoj visokoj cijeni, nakon Kateina pojavljivanja u javnosti rasprodan u rekordnom roku. Oni navode također i da je originalni kroj haljine bio nešto drugačiji od ovog koji je nosila princeza te da je njezina varijanta prilagođena princezinim protokolarnim obvezama.
U Istanbulu 2010. godine, tijekom gostovanja KUD-a Bizovac, bizovačka nošnja izabrana je i nagrađena kao najljepša na svijetu...
Svečana ženska nošnja sastojala se od više elemenata. Njezini su glavni dijelovi oplećak, krilca, šlingeraji, suknja i kecelja...
U bizovačkoj općinskoj upravi ozbiljno se razmišlja i o utemeljenju muzeja bizovačke nošnje, smještenog u starom dvorcu Normann-Prandau...