Objavljeno 4. studenog, 2016.
Ljudima koji su 20 godina radili jedan posao, nije lako prekvalificirati se
Jedan naoko nezanimljiv natječaj za po mnogočemu neatraktivan posao spremača ili spremačice u jednoj osječkoj školi otkriva očaj s kojim su na istoku Hrvatske suočene osobe srednje dobi. Nije u ovoj priči bitna škola ni spol ni imena kandidata te njihove veze uz pomoć kojih pokušavaju doći do posla, nego podaci o dobi i stručnoj spremi kandidata koji su se mogli iščitati s liste do koje smo došli posve slučajno.
Za to jedno radno mjesto, gdje bi kandidat dobio posao s punim radnim vremenom na određeni rok, prijavile su se čak 24 osobe. Reći ćemo kako je među njima jedan muškarac. No, pozornost privlači podatak da posao spremačice traže dvije visokoobrazovane osobe - 50-godišnji diplomirani inženjer poljoprivrede i 39-godišnji diplomirani pravnik!? Koliko su ti ljudi očajni kada traže posao daleko ispod svoje obrazovne razine, na određeni rok, za koji plaća teško da može biti veća od tri tisuće kuna? Dvije osobe imaju završenu samo osnovnu školu, a pet kandidatkinja su kvalificirane radnice sa završenim III. stupnjem obrazovanja.
Izgubljeni
I dob kandidata govori mnogo. Na toj listi čak je polovina osoba u dobi od 50 ili više godina. Osim toga, devet je osoba u dobi od 39 do 49 godina, dok su se na natječaj javile i tri mlađe kandidatkinje/kandidata - u dobi od 21, 25 i 26 godina. Posve je jasno kako su te nesretne pedesetogodišnjakinje u velikoj deindustrijalizaciji na području Osijeka i bliže okolice izgubile posao i vjerojatno već godinama izgubljene na tržištu rada pokušavaju preživjeti radeći bilo kakav posao. Tekstilna industrija, primjerice, u Osijeku gotovo je nestala i u proteklih dvadesetak godina bez posla je ostalo više od osam tisuća radnika među kojima je najviše žena. Svakako je to i glavni razlog što je na listi kandidata koji žele posao spremačice u školi po zvanju najviše tekstilaca. Konfekcionar odjeće, odjevni tehničar, odjevni stručni radnik..., njihova su zvanja. Ali ima tu i prodavača, ekonomista, komercijalista, poljoprivrednih tehničara, prehrambenih tehničara...
Pedesetogodišnjacima je teško naći posao. Poslodavci ih nerado zapošljavaju, birajući mlađe, brže, sposobnije i zdravije. Osim toga, ljudima koji su možda i više od 20 godina radili jedan posao i izgubili ga, nije lako prekvalificirati se. Za razliku od mladih koji su zbog posla otputovali u inozemstvo, osobe u pedesetima to ne mogu samo tako učiniti, jer nisu u dobi da se jednostavno spakiraju i krenu u također velik rizik potrage za boljim životom u Njemačkoj ili Irskoj.
Rade bilo što
Predsjednik Nezavisnog hrvatskog sindikata Krešimir Sever, komentirajući ovaj osječki primjer koji smo mu prezentirali, kaže kako se u njemu vidi sva naša besperspektivnost.
- Mladi su na žalost već napustili zemlju tražeći posao u inozemstvu, premda se to iz službene statistike ne može iščitati, s obzirom na to da se mnogi ne odjavljuju sa svojih adresa u Hrvatskoj. Njemačka ministrica rada lani je objavila da se u 2014. i 2015. godini u tu zemlju uselilo više od 90 tisuća radnika iz Hrvatske. Gotovo bi se moglo reći da je među nezaposlenima i preostao najveći broj ljudi u srednjim godinama koji su prisiljeni tražiti bilo kakav posao, poput ovoga spremačice i uz to vrlo nesiguran, jer je na određeno vrijeme - kaže Sever.
On podsjeća kako samo 16 - 17 posto nezaposlenih osoba prima naknadu za nezaposlenost sa Zavoda za zapošljavanje te je većina nezaposlenih često prisiljena raditi bilo što, pa i na crno, kako bi prehranila svoju obitelj. Apatiju pojačava i osjećaj da je vrlo teško i rizično pokrenuti bilo kakav vlastiti posao.
- Možete danas u Slavoniji imati voćnjak s izvrsnim, zdravim jabukama, u koji ste uložili velik novac, kada te jabuke morate prodavati ispod cijene jer su je srušili uvoznici jeftinih jabuka iz hladnjača kojima istječe rok za konzumaciju. Ljudi onda logično odlučuju jednostavno posao tražiti u inozemstvu. A među onima koji su tu vlada jagma za bilo kojim radnim mjestom koje se pojavi, pa onda i za mjestom spremačice. Takvu situaciju nerijetko koriste i poslodavci, isplaćujući bezobrazno niske plaće ili dajući zaposlenima ugovore na određeno vrijeme, a radnici su onda prisiljeni pristati na sve samo da im poslodavac produži ugovor - zaključuje Sever.
Igor MIKULIĆ
POTPORE ZA ZAPOŠLJAVANJE UZALUDNE - NEMA RADNIH MJESTA
Krešimir Sever je stava kako na tržištu rada osobe srednje dobi u usporedbi s mladima, koji su vjerojatno školovaniji i okretniji, imaju vrijednost koju poslodavci trebaju cijeniti, a to je prvenstveno iskustvo, drukčiji pristup radu, stabilnost, visoka razina radnih navika... Žalosno je što čak i značajno povećanje državne potpore za zapošljavanje osoba starijih od 50 godina u Slavoniji i Baranji teško da može dati dobre rezultate. Razlog je u tome što se otvara vrlo malo novih radnih mjesta.