BABINA GREDA - Dugo je razmišljao i ipak, teška srca, odlučio staviti točku na “i”, spasiti što se spasiti može, jer voda mu je, kako kaže, došla do grla i ne želi srljati u propast. Mati Gregoroviću (48) iz Babine Grede nije bilo nimalo lako nakon dugogodišnjeg bavljenja mljekarstvom, od kojega je obitelj nekada pristojno živjela i imala pune staje, donijeti odluku o rasprodaji muznih krava. Ali dalje ne ide i, što je najgore, ne postoje nikakve naznake da će biti bolje.

- Potpuno odustajem od mljekarstva. Žalosno, ali istinito! Ja sam seljačko dijete i borio sam se za ovu državu. Radio sam u Austriji i, čim se zaratilo, vratio sam se u Hrvatsku da pomognem u obrani domovine, bio sam u policiji, gardi i evo što sam dočekao… Prisiljen sam odustati od posla koji sam godinama pošteno i vrijedno radio jer te država jednostavno tjera na socijalnu pomoć, što je doista poražavajuće. Da sam znao, nikada se iz Austrije ne bih vratio. Obitelj bi mi bar imala sigurnu egzistenciju. A ovako ne preostaje drugo nego ići nadničariti i biti tuđi sluga jer djecu treba iškolovati - kaže Mato.

Početkom ove godine Gregorovići su imali 20 muznih krava, devet su u međuvremenu prodali, sada su oglasili prodaju i preostalih deset, a jedna će zbog problema s nogama morati u klaonicu. Mlijeko isporučuju Meggleu, a prošlog su im mjeseca, kaže Mato, plaćali 1,26 kuna za litru, što je nedovoljno za podmirenje svih obveza i troškova života.

- Radi se od jutra do mraka, nemamo ni svetka ni petka. Ovo je postala prava robija. I zato je bolje na vrijeme povući ručnu. Ja sam u sustavu PDV-a i ne želim postati podstanar u svojoj kući, kakva je, takva je, ali je naša. Vidim da je vrag odnio šalu, jer država nam je postala maćeha. Bolje svaki dan i suhog kruha jesti nego da nam uzmu kuću. Imam prijatelja koji muku muči jer nije mogao platiti PDV i s bankom se nikako ne uspijeva nagoditi, izlaza nema, a kuća mu je na bubnju - ustvrdio je.

Mato i supruga Romana imaju troje djece, starija kći je nakon škole otišla u Švicarsku, sin je srednjoškolac, a mlađa je kći krenula u predškolu.

- Supruga je preko jedne osječke agencije otišla raditi u Austriju. I, uza sve probleme u mljekarstvu, sada imamo i razdvojen život, što nam jako teško pada. Sam sam u kući, sve je sada na meni, radim na njivi, oko stoke, posao ne može čekati, a dijete traži svoje. Trčim iz štale da se okupam jer kćerku moram voditi u predškolu, u igraonicu, a onda opet u štalu, pa ići po nju, vratiti se poslu… Previše je obveza i teško mi je sve uskladiti. Supruga u Austriji služi jednu baku i brine se je li kod kuće sve u redu, nedostaju joj djeca. Djeci, posebice kćerkici, jako nedostaje majka, meni supruga, i što da vam kažem... Nije nimalo lako. Ustajem ranom zorom, u 4.30, a liježem nakon 23 sata, i to mi je život - ispričao nam je.

- Tužno je to što se danas događa po našim selima. I kako su obitelji prisiljene patiti zbog razdvojenosti. Ali život teče dalje, neka nam Bog da zdravlja i snage da izdržimo i da ovo brzo prođe. A iskreno se nadam da će naša sela ponovno oživjeti i da se obitelji više neće morati razdvajati radi osiguranja egzistencije - poručuje Romana.