Nakon ljetne najezde uholaža, Osijek je sada okupiran tzv. smrdljivim martinima. Tih napasti iz roda stjenica ima posvuda po kućama i stanovima, a građani, pojadalo nam se njih nekoliko telefonski, ne znaju kako bi ih se riješili.

- Te su bube odvratne. Užasno smrde, a ove ih je jeseni pun stan. Kada dođem s posla, na prozoru ih bude na desetke. U stan ulaze i na osušenom čistom rublju i tko zna još kako. Gade mi se, a nema druge nego ih pohvatati nekakvim papirnatim rupčićem i izbaciti ih - ispričala nam je stanovnica Gornjodravske obale.

Ništa bolje nije ni u drugim dijelovima grada, a najgore je onima koji imaju fobiju od tih letećih napasnika i koji, kad ih vide, imaju napad panike.

No, smrdljivi martini nisu opasni, a doživljaj njihove “odvratnosti” tek ovisi o osobnoj percepciji.

Prof. dr. sc. Emilija Raspudić s Poljoprivrednog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku kaže kako nije ništa neobično što u ovo vrijeme godine ima toliko tih spomenutih buba.

- Mnogo ih je zato što se skrivaju za prezimljavanje. Bilo ih je mnogo i cijelo ljeto, ali sada ih ljudi vide, jer se pokušavaju zavući bilo gdje pa i u stanove i u kuće. U potrazi za mjestom za prezimljavanje skrivaju se u prozore, žljebove od roletni, a u starijim kućama u bilo kakve manje rupice između žbuke i stolarije, da bi u proljeće ponovno izišli kada temperatura bude oko desetak stupnjeva. Smrdljivi martini zapravo ne mogu nauditi nikome, samo neke vrste ispuštaju neugodan miris - pojasnila nam je prof. Raspudić.

Kada smrdljivi martini lete, to se čuje kao glasno zujanje, a kada udare u neku podlogu, bio to zid ili svjetiljka, taj se udarac dobrano čuje, što izaziva dodatan osjećaj neugode kod građana. U Hrvatskoj su najčešći smeđi i zeleni smrdljivi martini, a prema pisanjima srpskih medija, i u toj je državi ove godine zabilježena najezda baš tih kukaca.