ĐAKOVO

Urod su žnjeli i predali još dok je premijer bio – Ivo Sanader. Predali su ga Đakovštini d.d., koja je propala i završila u stečaju u trenutku kada je premijersku palicu nakon Sanaderove ostavke preuzela Jadranka Kosor, za čijeg je mandata 2000 seljaka - koji su također predali urod toj tvrtki a koji je potom “ispario” u aferi “nestalo žito” - Vlada promptno isplatila, kao i otpremnine radnicima te propale tvrtke, a nakon njihova višednevnog štrajka. Samo za otpremnine radnicima isplaćeno je tada iz proračunskih rezervi oko 27 milijuna kuna, a radosnu vijest osobno im je, u pratnji više ministara, donijela premijerka Kosor. Istina, država se vlasnički vezala uz “Đakovštinu”, no bilo je nemoguće ne povezati odluku o naknadi štete seljacima iz državne blagajne s tada nadolazećim parlamentarnim izborima…

Jedino je 520 seljaka iz tog slučaja ostalo neobeštećeno do danas, punih sedam godina. Ministar poljoprivrede tada je bio Petar Čobanković, a od tada do danas u njegovu fotelju sjela su još trojica – Tihomir Jakovina, Davor Romić i, sada, Tomislav Tolušić.

Mijenjali su se i premijeri – Sanader, Kosor, Milanović, Orešković, Plenković..., a seljaci i dalje potražuju oko šest milijuna kuna za oko 8000 tona predanog uroda, najviše pšenice. A “Đakovština” više i ne postoji, nakon zaključenja stečaja, još 2012. brisana je iz Sudskog registra. Tih 520 neobeštećenih većinom su s područja Đakovštine, no i iz okolnih mjesta i županija. Istina, sve ih je manje jer su neki od njih u međuvremenu preminuli, ne dočekavši isplatu za svoj trud. U početku su i prosvjedovali, a zatim stali i s tim. Tijekom stečaja čak su jednom bili nadohvat odštete, iz robnih rezervi, čak su i brojeve računa predali, u tvrtku u stečaju stigao je i tadašnji ravnatelj Robnih zaliha… No u posljednji je tren to zaustavljeno….

- Jakovina je posljednji ministar s kojim smo više puta razgovarali o toj temi, donijeli mu dokumente, a obećanje je bilo da će se to riješiti, no nije se dogodilo. S Romićem, zbog kratkoće njegova mandata, nismo ni stigli razgovarati. Novi ministar, razumljivo, tek treba pohvatati konce u novopreuzetom ministarstvu pa tek onda pred njega možemo izići s tim problemom. Na konto vlasništva u “Đakovštini” država je imala i ima odgovornost da to riješi - kaže predsjednik HPK-a Matija Brlošić. Nastavlja, nakon početnog očekivanja i interesa, u posljednjih godinu dana nitko ga od neobeštećenih seljaka više nije ni pitao za mogućnost isplate.

– Ljudi više nemaju nade da će od toga išta biti - kaže Brlošić. No s tim se ne slaže nekolicina Budrovčana, koji su također te 2009. “Đakovštini” predali urod.

– Mi i dalje računamo na odštete! Pa to je naša roba, naš novac! Ja potražujem 58.000 kuna za predanu pšenicu, ječam, kukuruz… Drugi u selu potražuju isto, po 50, 60 tisuća kuna. Iz našeg sela ukupno potraživanje je oko 300.000 kuna - kaže naš sugovornik, koji je želio ostati anoniman.

– Od novog ministra očekujemo da to riješi. Pa nećemo mi taj novac, dobijemo li ga napokon, skriti u slamaricu; treba platiti PDV i dr. Tim novcem treba namiriti i državu, a ona kao da je to zaboravila - zaključuje Budrovčanin.

Potraživanja tih 520 seljaka pojedinačno se kreću od nekoliko stotina do čak pola milijuna kuna. Potonji, najveći, iznos potražuju braća Petanjak iz Drenja. Njih trojica jedini su od seljaka iz “slučaja Đakovština” sudski pokušali namiriti svoju nemalu tražbinu. No odustali su i oni.

– Potrošili smo na sud, javnog bilježnika, odvjetnika… više od 35.000 kuna i nakon tolikih troškova, a bez uspjeha, stali - kaže Josip Petanjak. On i braća trebali su se namiriti ovrhom nad 21 vozilom propale “Đakovštine”.

- Sud je stavio zabranu otuđenja na njih u našu korist - prisjeća se Petanjak. No na dan provedbe – otvoren je stečaj i sve je i za Petanjkove palo u vodu… Kao i njihova nada da će ikada doći do svojih pola milijuna kuna za predani urod.

- Da sam nastavio razmišljati o tome i kako namiriti tih pola milijuna – razbolio bih se i završio u Popovači! - kaže Josip Petanjak. On i braća s tih 500.000 kuna namjeravali su graditi halu, skladište za žitarice. – Mi ju danas, istina, imamo, ali uz kredit i ratu od 20.000 kuna mjesečno - s gorčinom će Petanjak.