GOLINCI

Počela je borba za spašavanje do jučer gotovo nepoznate ruševne evangeličke crkve u Golincima, a brojne su institucije voljne pomoći u tome, doznajemo.

Kako smo već pisali, Evangelička Crkva, točnije Molitveni dom, jedan od rijetkih u Hrvatskoj koji se nalazi u ruralnom području i jedini takvog tipa u Slavoniji i Baranji, pravi je arhitektonski biser koji potječe još iz 1927. godine. Nakon gotovo 90-godišnje povijesti u iznimno je lošem stanju i posljednjih desetljeća nezaustavljivo propada pa se tome konačno odlučilo stati na kraj.

Mirela Ravas iz Konzervatorskog zavoda u Osijeku, koja se već duže vrijeme bori za spas Molitvenog doma evangelista u Hrvatskoj, upozorava da golemu kočnicu u realizaciji planova za obnovu predstavlja činjenica što o tom objektu još uvijek nisu pronađeni potrebni dokumenti. Oni su, naime, preduvjet da bi došao pod zaštitu Ministarstva kulture, a samim tim i bio kandidat za obnovu uz pomoć države i fondova EU-a. Pretpostavlja se da se dokumentacija o Molitvenom domu nalazi u arhivu u Leipzigu i za njom se već duže vrijeme intenzivno traga.

U projekt zaštite i obnove jedne od posljednjih evangeličkih crkava na ovom prostoru, koja je nakon završetka Drugog svjetskog rata do temelja opljačkana i opustošena, a njezini su vjernici, uglavnom njemačke i austrijske manjine, završili u radnim logorima ili u svojim matičnim državama, zainteresirana je uključiti se Evangelistička (luteranska) Crkva. Biskup Branko Berić, koji vezano uz ovaj projekt u posljednje vrijeme intenzivno surađuje s konzervatorima, kaže da Crkva nema potrebnih financijskih sredstava za obnovu Molitvenog doma u Golincima, ali da bi u slučaju njegove prekategorizacije u spomenik kulture bili voljni biti nositelji tog projekta koji bi za obnovu nominirali prema Ministarstvu kulture ili fondovima EU-a.

U priču se među prvima uključila i čelnica Turističke zajednice Donjeg Miholjca Melia Vidaković, koja se već godinama zauzima za to da se ovaj rijetki arhitektonski biser u ovom dijelu Europe primjereno obnovi te uključi u ponudu kontinentalnog turizma kao izuzetno atraktivna destinacija kakva se danas još rijetko gdje viđa.

Struka je čak mišljenja da za obnovu crkvice, koja je zatvorena više od 70 godina, i ne trebaju golema sredstva zahvaljujući sustavnoj brizi nekolicine golinačkih obitelji koje nisu dopustile njezino potpuno propadanje. No prioritetno bi svakako bilo sanirati krovište, zatvoriti prozore i urediti ulaz u crkvu, bez čega uopće ne bi mogla niti početi njezina temeljita restauracija.