Objavljeno 22. listopada, 2016.
Svako malo u javnosti se pojavi ideja o utemeljivanju nekakve Regionalne lige u kojoj bi igrali klubovi s prostora bivše Jugoslavije i još nekih zemalja iz šire regije. Naravno, kao i uvijek mišljenja o osnivanju takve lige su podijeljena, ovisno o tome na koji se način na nju gleda.
Kao najjači adut osnivanja takvog natjecanja spominje se - novac. Takva bi, kao liga, privukla sponzore i klubovi bi s tim prihodima mogli biti konkurentniji u europskim natjecanjima.
GOMILA ZABLUDA
Iskreno, ako se o tom prijedlogu malo bolje razmisli, čovjek lako dođe do zaključka kako je to samo gomila zabluda. Naime, previše je tu otvorenih pitanja na koja nitko ne može dati jasan odgovor. Naravno, prvo i osnovno je bi li UEFA uopće takvom natjecanju dala legitimitet jer je, zasad, nesklona regionalnim ligama. Uostalom, nešto slično su pred nekoliko godina pokušali Skandinavci i nije dugo živjelo. Ako bi se i krenulo u takav projekt ključno bi bilo pitanje kakva bi bila protočnost iz te lige prema europskim natjecanjima - Ligi prvaka i Europskoj ligi. Bez te nagrade takav format ne bi imao baš nikakvog smisla. Osim toga, pitanje je koje bi se zemlje uopće u njega uključile. Ipak, daleko najveća noćna mora bilo bi pitanje sigurnosti. Među narodima na području bivše Jugoslavije stupanj netrpljivosti još je uvijek prilično visok. Ako se tome doda i rivalstvo između navijača i klubova koje se desetljećima stvaralo u bivšoj državi, posve je jasno kako bi se formiranjem nekakve nove “Jugo lige” zapravo stvorilo čisto “bure baruta”. Svi Savezi s područja bivše države imaju grdnih problema s vlastitim huliganima, pa su im samo još potrebni i oni iz susjedstva. Dobro nam je poznato koliko policajaca osigurava utakmice Dinama i Hajduka. Kada u Srbiji igraju Partizan i Crvena Zvezda također je opsadno stanje, a u BiH su slične situacije na utakmicama Sarajevo - Široki Brijeg, ili u slučaju gradskog derbija u Mostaru između Zrinjskog i Veleža. I sad zamislite kako bi bilo organizirati utakmicu Dinamo - Crvena Zvezda na Maksimiru ili Hajduk - Partizan na Poljudu. To bi bilo pravo ratno stanje u slučaju dolaska gostujućih navijača. Naravno, uvijek se može zabraniti dolazak tih navijača, ali onda opet stižemo do suštinskog pitanja. Za koga bi se ta liga uopće i igrala?
HRVATSKOJ TO NE TREBA
Našim klubovima takva liga doista nije potrebna. HNL je sigurno najjače nogometno natjecanje u regiji pa bi nam zato bilo pametnije razmišljati o njegovom daljnjem razvoju, pojačavanju infrastrukutre, poboljšavanju financijske stabilnosti klubova, nego o udruživanjima u nekakve nazovilige koje bi zapravo bile smrtna presuda nacionalnom prvenstvu. Hrvatska je sada na granici da dobije i petog predstavnika na europskoj sceni. Dakle, pola naše lige ima mogućnost izlaska u Europu. Zbog čega bi se naši prvoligaši odrekli takvog komfora da bi sudjelovali u nekakvom nedorečenom natjecanju. Čisto sumnjam kako bi ta Regionalna liga bila financijski toliko privlačna da bi se žurilo u nju. Od trenutka kada smo dobili Ligu 10 prosperitet domaćeg nogometa je evidentan. Kvaliteta se diže, ali ono što je još važnije, klubovi su sve svjesniji kako u takvoj ligi ne mogu opstati na lijepe oči, nego je potreban vrlo ozbiljan ustroj i uredno financiranje. Malo-pomalo stvari sjedaju na svoje mjesto. Dinamo i Rijeka već su konstanta, Hajduk je uvijek tu negdje, sad se stabilizirao i Osijek, dobro stoji Istra 1961, stabilni su Lokomotiva i Slaven Belupo.
Ono što nasušno nedostaje našem domaćem nogometu jest bolji imidž i HNS bi se morao posvetiti upravo tom problemu. Postoji još toliko stvari koje bismo mogli popraviti, ali od ozbiljnog zasukavanja rukava javnosti je uvijek bolje predočiti nekakve utvare i na taj način skrenuti pogled sa stvarnih problema. HNS se još nikada nije jasno očitovao o prijedlogu Regionalne lige. Iskreno, nisam to niti očekivao, jer kod njih je ionako uvijek sve u - kompromisu. Hrvatska bi trebala poslati jasnu poruku kako je takve lige ne zanimaju!
Piše: Dalibor KELER
“ZVECKANJE ORUŽJEM”
Što je sljedeće - ubojstvo?
Premlaćivanje suca Brune Marića iz Daruvara u restoranu u Stobreču, od strane možda nezadovoljnih navijača Hajduka, iznimno je opasna prijetnja cjelokupnom hrvatskom nogometu. Nije to prvi incident takve prirode koji se događa na tom području. Već su ranije tamo napadani tadašnji izbornik reprezentacije Niko Kovač, te Damir Vrbanović, a kasnije i Zdravko Mamić. Državni su organi na te napade regirali vrlo mlako, ne pridavajući im veći značaj. Ovaj posljednji slučaj je još opasniji, jer gotovo nitko u Splitu ne osjeća grižnju savjesti zbog brutalnog napada na, prije svega, čovjeka. Pustimo sad sudačke pogreške i rat koji Hajduk i njegovi navijači već dugo vode protiv HNS-a. Ta borba ima legitimitet sve dok ne preraste u nasilje. Ne bude li adekvatne reakcije državnih organa na taj slučaj to bi, na neki način, nasilnicima mogla biti “dozvola za ubojstvo”. Zar se doista nešto tako treba dogoditi da bi se konačno krenulo u odlučni obračun s takvim pojavama?
BAJKA NA RUJEVICI
Rijeka u ovom trenutku izgleda - šampionski
Sad ili nikad! Tako se često oslikavaju situacije kada dođe prilika učiniti nekakav pothvat. Hrvatsko prvenstvo već se 11 godina savija pod hegemonijom jednog kluba - Dinama. “Modri” su dosad bili apsolutni vladari naše lige najviše zbog igračke kvalitete, a rijeđe i zbog sudačkih poguranaca kada bi počeli zapinjati. No, ove sezone toj dominaciji definitivno se nazire kraj. Dinamo više nije tako snažan, a u Rijeci je dobio pravi izazov. Ne, Riječani nisu konkurent nego su lovina. Bježe Dinamu šest bodova, ali ono što je još važnije na terenu djeluju impresivno. I zato je to njihov - sad ili nikad. Projekt koji je trener Matjaž Kek počeo u Rijeci sad je u četvrtoj godini, dakle na vrhuncu, a njegova momčad definitivno tako i izgleda. Brojke ne lažu. Riječani su ove jeseni Dinamu uvali “petardu”, Hajduku na Poljudu četiri komada, a Osijek se izvukao samo s “tricom”. Rijeka stvarno gazi i definitivno bi mogla prekinuti dominaciju Dinama.