O Papuku se zna puno, ali ipak ne dovoljno, bilo da ga motrimo s turističke strane bilo sa zemljovidne, geološke, arheološke i svake druge, jer ta slavonska planina, koliko god svima bila poznata (bar Slavoncima), još uvijek skriva mnogo toga i plijeni tajanstvenošću koju tek treba razotkriti.

Krenimo daklem u ovo tmurno jesensko vrijeme u još jednu papučku pustolovinu, prije nego što planinu prekrije prvi snijeg i zeleno-smeđe tonove zamijeni bjelina i smrzavica.

U srcu Slavonije, na sjevernom rubu Požeške doline, smjestio se Papuk, jedan od najljepših hrvatskih parkova prirode. Planina Papuk, sa svojih 953 metara nadmorske visine, uz bogate geološke sadržaje, veličanstvenu floru i faunu, sačuvala je i plodove ljudskog duha pretočenog u njegovo stvaralačko umijeće. U službi povijesnih epoha pobrinula se planina da i danas, više ili manje, na njoj bude vidljivih tragova starih cesta, utvrda, vodenih putova, spomenika, ali i starih i novih vinskih priča. Time nam Papuk potiče predodžbu o burnim vremenima koja su prohujala ovim krajevima.

Svi koji su makar jednom pohodili paupučke visove složit će se u jednom - Papuk je umnogome najljepša planina u Slavoniji, premda ovdje pojam “planina” ima ponešto drukčije značenje od drugih i drukčijih, reći će neki, pravih planina, onih visokih i velikih. No naš, slavonski, Papuk jest planina i tu spora nema, kao što nema spora da obiluje geološkim, biološkim i kulturnim raznolikostima.

Hrvatska je vlada 1999. godine proglasila ovaj prostor zaštićenim područjem - Parkom prirode Papuk. A zbog svog iznimno vrijednog geološkog nasljeđa Papuk je 2007. postao dijelom europske i svjetske asocijacije geoparkova. Papuk geopark prvi je geopark u Hrvatskoj i na Balkanu. Bio je jedini geopark u Europi izvan Europske unije dok RH nije ušla u EU. Trideseti je član europske mreže geoparkova, kojih je u svijetu 66.

Za geologe je Papuk bogomdano područje za istraživanje i ispitivanje. Reljefne karakteristike Papuka odaju burnu geološku prošlost njegova nastanka. Dijabazne stijene Radlovačke formacije određuju “apsolutnu” starost veću od 400 milijuna godina, a neki arheološki ostaci diljem Papuka i na veću. Zajedničko geološko obilježje starih paleozojskih stijena predstavljeno je različitim vrstama škriljavaca i granita, koji sadržavaju mineral granat. Taj se mineral koristio kao poludrago kamenje za izradu nakita. Prema pučkoj predaji, granat je kamen zdravlja i neranjivosti, a simbolizira ljubav i vjernost.

Papuk je pun različitih oblika krških fenomena, koje ne susrećemo više nigdje na području Slavonije. U papučkom podzemlju otkrivene su špilje (posljednjih godina njih pedesetak). One su, doduše, još uvijek nedovoljno istražene. Najpoznatija je Antina špilja, stara 200 milijuna godina. Uski otvor vodi do “dvorane” pune stalagmita i stalagtita.

Najzanimljivije razdoblje u povijesti Papuka svakako je vrijeme od prije 16 milijuna godina, kada je na ovim prostorima postojalo Panonsko more. Papuk je bio jedan od otoka toga mora. U prilog tome svjedoče stijene od školjki i brojnih fosila morskih životinja. Pronađeni su i dijelovi kostiju velikih riba, kralješci dupina i kitova te zubi divovskih morskih pasa. Nakon slučajnog pronalaska neobičnih čeljusti utvrđeno je da su pripadale golemom nosorogu.

Brojni nalazi govore da je, zahvaljujući obilju vode, drveća i hrane, čovjek ovdje kontinuirano živio još od mlađeg kamenog doba. Pronađeni su ostaci drevnih logora koje su podigli lovci na mamute i bizone.

Vrijedna arheološka nalazišta halštatske kulture pričaju priču iz razdoblja starijeg željeznog doba. Ostaci rimskih cesta i kamena krajputaša upućuju na život u vrijeme Rimljana. Papučka uzvišenja pogodovala su gradnji utvrda za obranu od neprijatelja. Tako su nastali srednjovjekovni gradovi. Najočuvaniji i najljepši stari utvrđeni grad je Ružica grad. Na planini povrh nalaze se i ostaci Starog grada, za koji se smatra da je stariji od Ružice. Od povijesnih građevina treba spomenuti manastir svetog Nikole. U prvim austrijskim geografskim kartama Papuk je s Krndijom i Psunjem obuhvaćen kao jedinstveni planinski masiv pod nazivom Orljavske planine. Svoja današnja imena te planine dobile su sredinom 19. stoljeća, u vrijeme narodnog preporoda.

Geomorfološke, klimatske i vegetacijske karakteristike Papuka, visok stupanj očuvanosti prirode osiguravaju uvjete za prirodna staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta, flore i faune. Bogatstvo raznovrsnog raslinja oblikuje ovu jedinstvenu raljefno-pejsažnu cjelinu. Šumske zajednice prekrivaju 95 % površine Papuka. Od autohtonih vrsta dominantna je bukva, a slijede je hrast, jela, grab, javor, klen, jasen... Tu su još kulture smreke, bora, duglazije, kao i unesene strane biljne vrste. Miriše s proljeća bagrem po padinama i bazga po planinskim jarcima gorskih potoka u sjeni šuma crne johe. Cvijet pitomog kestena miriše poslije. Na prisojnim stranama ima breze i borovice. Značajan udjel u papučkoj flori čine zaštićene, ugrožene, osjetljive i rijetke samonikle biljne vrste (božikovina, veprina, kavkaski divokozjak, vratiželja...). Na Papuku raste gotovo 1300 vrsta biljaka, što čini više od četvrtine cijele hrvatske flore.

Papuk svojim obilježjima nudi izvrsna prirodna staništa brojnim životinjskim vrstama. Na ovom prostoru obitavaju gotovo svi predstavnici srednjoeuropske faune. Prije više od 200 godina na Papuku su živjeli medvjedi, vukovi i dabrovi. Danas su guste šume Papuka idealno stanište i sklonište brojnoj populaciji sisavaca - jelen, srna, divlja svinja, lisica, kuna zlatica, lasica i mnogi drugi.

Ovaj šumski kompleks međunarodno je važno područje za ptice. Utvrđeno je da tu živi 75 vrsta ptica. U posebno rijetke i ugrožene vrste koje nestaju ubraja se patuljasti orao, planinski djetlić, golubovi dupljaši i bjelovrata muharica.

Za vodeni biotop posebno su značajna potočna pastrva, potočni rak, gmazovi i vodozemci. Ako se svemu ovome doda brojna populacija kukaca, evidentno je kako život na Papuku buja punom snagom.

Posebno poglavlje čine šišmiši. Oni su izvrstan bioindikator. Reagiraju na svako zagađenje i promjenu životnih uvjeta, najčešće ugibaju. Zadivljujuća bujnost nađenih vrsta šišmiša na Papuku odraz je još uvijek netaknute prirode i rijetke oaze divljine u Slavoniji.

Važan prirodni segment mnogih ekosustava je voda. Papuk je hidrološki vrlo bogat. Niz njegove padine, preskačući kamenje i drvene pragove, slijeva se čista planinska voda u više od stotinu potoka. Papučki visovi te markantne točke glavnog papučkog grebena (Točak, Papuk, Ivačka glava, Češljalkovački vis, Kapovac) imaju funkciju vododjelnice sljevova rijeka Drave i Save.

Sve u svemu, prenapregnuta svakodnevnica urbaniziranog čovjeka vapi za izvornom, sačuvanom prirodom. Zato je doći na Papuk, ma kakvi vam god bili interesi, jedan od najboljih načina odmicanja od svakidašnjice pune problema, stresova, strahova i neizvjesnosti. Upravo zato i ova priča o Papuku, koja se možda i doima kao “ponavljanje gradiva”, ali ako je ponavljanje majka znanja, priči o Papuku nema se što zamjeriti. Osim što se s njim, Papukom, valja susresti i licem u lice, a ne samo preko novinskih stupaca.