Vezani članci
IVAN VRKIĆ, GRADONAČELNIK OSIJEKA
VESNA ŠKARE OŽBOLT:
TEMA TJEDNA: ERDUTSKI SPORAZUM PONOVNO AKTUALAN (II.):
Povijest je krcata mnogim važnim sporazumima koji su mijenjali sliku svijeta kako o političkom tako i u općem društvenom i civilizacijskom smislu. Neki od tih sporazuma bili su prava mirovna čuda jer su zaustavili ratove, a neki i prouzročili kontroverze o kojima se i danas raspravlja.
Što se tiče ovih prostora, najvažniji je naravno Daytonski mirovni sporazum koji je dogovoren u bazi američkih zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, a ticao se uređenja Bosne i Hercegovine nakon rata 1992.-1995. Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995., od strane Alije Izetbegovića, Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana te glavnog američkog pregovarača Richarda Holbrooka i generala Wesleya Clarka. Taj je sporazum okonačao rat u BiH, ali je kroz sljedećih 20 godina postao izvor kontroverzi i nesuglasja pa se svako malo spominje njegova revizija. U sjeni Daytona dogovoren je i tzv. Erdutski sporazum - Temeljni sporazum o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu - kojeg je 12. studenoga 1995. u Erdutu potpisalo izaslanstvo lokalne srpske zajednice, a u Zagrebu izaslanstvo hrvatske vlade (Milan Milanović u ime srpskih pregovarača i Hrvoje Šarinić u ime hrvatskih), uz posredovanje Petera Galbraitha (veleposlanika SAD-a u Hrvatskoj) i Thorvalda Stoltenberga (posrednika UN-a). Potpisivanjem Erdutskog sporazuma pokrenut je proces mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
I tu sad dolazimo do teme kojom se bavimo u ovom broju Magazina, a to je upravo Erdutski sporazum, njegov značaj u vremenu kad je donesen, a još više njegova uloga i značaj danas, kad se za nešto manje od mjesec dana obilježava 21 godina od potpisivanja Erdutskog sporazuma.
VIŠE SRBA NA POZICIJAMA?
Posebnu pozornost glede Erdutskog sporazuma izazvao je Milorad Pupovac svojim u više navrata posljednjih mjeseci upozorenjima kako su srpskoj manjini u Hrvatskoj zakinuta neka prava koja su, prema njegovu mišljenju, zajamčena Erdutskim sporazumom, a još više jednim drugim dokumentom - Pismom Vlade Republike Hrvatske od 13. siječnja 1997., o dovršenju mirne reintegracije područja pod prijelaznom upravom UNTAES-a. Tim pismom RH je u 12. stavaka dala jamstva pripadnicima lokalne srpske zajednice, koja su bila uvjet za završetak mandata UNTAES-a 15. siječnja 1998. Jamstva su se odnosila i na participiranje Srba u vlasti, odnosno dokument je jamčio da će biti zastupljeni u tijelima lokalne uprave i samouprave, između ostaloga. Upravo je to “pismo namjere”, prema mišljenju mnogih, izvor nesporazuma, jer ga se tumači politikantski, drže pojedini analitičari. Tako povjesničar Nikica Barić upozorava kako nije ključan problem sam tekst Erdutskog sporazuma, nego kasnije Pismo namjere Vlade Republike Hrvatske, gdje su Srbima zajamčena neka važna mjesta u vlasti, na što se i Pupovac poziva.
Inače, u 12. izbornoj jedinici, u kojoj nacionalne manjine biraju osam zastupnika, na nedavnim prijevremenim parlamentarnim izborima najviše glasova srpske nacionalne manjine dobili su predsjednik i članovi SDSS-a Milorad Pupovac, Mile Horvat i Boris Milošević. Manjinski zastupnici Srba odmah su imali i svoje zahtjeve. Vjerojatno računajući na umjerenost novog predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, SDSS je zatražio za sebe mjesto i u Vladi, a ne samo u Saboru, naročito što su podržali njegovu većinu. Pupovac je ovaj put otišao i korak dalje zatraživši više predstavnika Srba na čelnim pozicijama javnih ustanova i institucija te državnim podzećima ondje gdje su većina, ali i na područjima gdje ih živi manji, ali još uvijek znatan broj. Na posljednje traženje odgovorio mu je glavni tajnik HDZ-a i potpredsjednik Sabora Gordan Jandroković, poručivši da se u tvrtkama ne zapošljava prema nacionalnom ključu, nego putem javnih natječaja.
- Želimo naše predstavnike i u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi. Radi se o područjima koja su od velike važnosti za pripadnike srpske manjine - kazali su još u SDSS-u. SDSS uz to želi i regulirati pitanje zaostalih mirovina za one koji su od 1991. do 1995. godine živjeli na okupiranim područjima. Osim toga, SDSS je na stol stavio i zahtjev oko poštovanja obveza koje je Hrvatska preuzela Erdutskim sporazumom iz 1995. godine.
Riječ je o obvezama koje, navodno, predviđaju da četiri pomoćnika ministara - unutarnjih poslova, pravosuđa, kulture i obrazovanja - budu iz “kvote” pripadnika srpske nacionalnosti iz istočne Slavonije. SDSS traži svog predstavnika i u Ministarstvu regionalnog razvoja i europskih fondova.
- Želimo imati naše predstavnike i u Hrvatskim šumama, Hrvatskim vodama, Hrvatskim cestama, te u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi. Radi se o područjima koja su od velike važnosti za pripadnike srpske manjine, a na ovaj način želimo osigurati da na vrijeme dobijamo sve informacije. Naprosto želimo izvršnu vlast približiti terenu, odnosno životnim i konkretnim problemima ljudi - kažu u SDSS-u.
Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac, gostujući u emisiji Nedjeljom u dva, na pitanje je li istina da traže četiri pomoćnika ministra, odgovorio je: “Ne, to je stara stvar. To je zadano Erdutskim sporazumom. Mi tražimo funkcionalnu participaciju”.
Inače, prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj regulira prije svega Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Njihovu zastupljenost u tijelima lokalne i regionalne samouprave, policiji, pravosuđu i slično, reguliraju i neki drugi zakoni. No baš ni jedan zakon ne spominje da bi pripadnici nacionalnih manjina trebali prema nekom ključu biti zastupljeni u upravama javnih i državnih tvrtki, kao što je to, u jeku pregovora s HDZ-om oko formiranja većine, izvukao Milorad Pupovac.
USTAV IZNAD SPORAZUMA
Politički analitičar Davor Gjenero nazvao je pak zahtjev SDSS-a i Milorada Pupovca za zastupljenosti pripadnika nacionalnih manjina u upravama državnih poduzeća - svinjarijom. “Državna i javna poduzeća moraju biti ekspertno vođena. Njihovi menadžmenti i uprave ne mogu se birati ni prema kakvim drugim ključevima nego prema načelu kompetentnosti”, kazao je za Gjenero, inače autor istraživanja i publikacije “Ostvarivanje prava na zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina u javnim službama i osiguravanje rodne ravnopravnosti u 2012. godini”, koju je izdao Srpski demokratski forum, politički rival Pupovčevom SDSS-u.
Treba, ističe Gjenero, voditi računa o tome da se na područjima na kojima živi velik broj pripadnika nacionalnih manjina, koji su i inače teže zapošljivi, dugoročno postavi nekakva razmjernost u zaposlenosti i to je u skladu s intencijama tog ustavnog zakona. Smatra da se u zahtjevu SDSS-a skriva želja da se dio političke elite “po kratkom postupku zbrine u državnim ili javnim poduzećima”. “Na taj način dugoročno štetite zaštiti manjinskih prava, jer se stvara kasta koja je nadzaštićena i stvara se dojam u javnosti da pripadnost manjini znači nekakav privilegij, zaštitu, a u stvarnosti situacija nije takva”, poručuje Gjenero.
No, Pupovac i SDSS posljednjih dana opet izvlače Erdutski sporazum iz 1995. te Pismo namjere iz 1997. U tim aktima ne spominje se zapošljavanje u javnim poduzećima, nego zastupljenost u tijelima lokalne i državne uprave. SDSS je aktualizirao i pravo na četiri zamjenika ministara. To je pravo realizirano za vrijeme SDP-ove, Račanove vlade, na početku 2000., te u dva mandata vladavine Ive Sanadera, što je ukinuo Zoran Milanović. Tada je službeno objašnjeno iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koje je vodila Vesna Pusić, da su Erdutski sporazum i Pismo namjere akti koji su prostorno i vremenski ograničeni, jer su prijelazna prava imala rok, a odnosila su se samo na dio okupirane istočne Slavonije. Također je istaknuto da se prava nacionalnih manjina reguliraju Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, u koji su ugrađeni i raniji akti.
I na predstavljanju prošle vlade Tihomira Oreškovića, u siječnju ove godine, Pupovac je rekao: “Nije valjda da se moramo pozivati na Erdutski sporazum. Mi tražimo propisane pomoćnike ministara. Nije valjda da ćemo to preskočiti? Ako ćete tako, to nije politika HDZ-a s kojim sam ja surađivao...”.
A uoči ponovljenih parlamentarnih izbora, u kolovozu se priopćenjem “Je li došlo vrijeme da se Erdutski sporazum stavi izvan snage?”, oglasila vukovarska podružnica HDSSB-a koja podsjeća kako je i 20 godina od potpisa ovoga sporazuma u Vukovaru nekakvo prijelazno razdoblje u obliku “hrvatskih” i “srpskih” vrtića te “hrvatskih” i “srpskih” škola.
- Očito je da se još uvijek povlače nekakva prava iz tog sporazuma te da srpska zajednica inzistira na nečemu što nije dobro za djecu i njihovu budućnost. Zakon o pravima nacionalnih manjina jasan je i učenje materinjeg jezika i pisma treba biti omogućeno svakom djetetu pripadniku nacionalne manjine, bilo srpske, bilo rusinske, njemačke ili mađarske i drugih, ali u okviru jedinstvene škole prema hrvatskom programu, jeziku i pismu, primjerice u obliku izborne nastave - navela je predsjednica vukovarskog HDSSB-a Slavica Jelinić te naglasila kako je Erdutski sporazum i danas na snazi “budući da ga nikada nitko nije stavio izvan snage, iako je njegovo trajanje isteklo nakon 12 mjeseci primjene, kako i piše u samom sporazumu”.
PROZIVANJE MILANOVIĆA
Sve u svemu, Hrvatska je Erdutskim sporazumom pristala na mirnu reintegraciju okupiranoga dijela hrvatskoga Podunavlja, a istodobno su srpskoj zajednici u njemu bila zajamčena sva manjinska i druga prava. Sporazumom je dogovoreno da Vijeće sigurnosti UN-a uspostavi prijelaznu upravu do integracije navedenoga područja u Republiku Hrvatsku. Određeno je da prijelazna uprava djeluje jednu godinu, uz mogućnost produljenja razdoblja za još jedan mandat (također u roku od jedne godine).
Međutim, za mnoge je Erdutski sporazum uzrok nekih sadašnjih problema. Tako je i SDSS-ov zastupnik Dragan Crnogorac 2013. zatražio od saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina da vladi preporuči mjere za ostvarivanje prava koja je srpskoj zajednici zajamčio Erdutski sporazum te Pismo namjere Vlade o završetku mirne reintegracije Podunavlja. Tim su dokumentima, podsjetio je Crnogorac, Srbima u Hrvatskoj zajamčena i mjesta pomoćnika ministara u već spomenutim ministarstvima. Zajamčena mjesta u ministarstvima Srbi su imali u svim proteklim mandatima vlade RH, osim u mandatu Milanovićeve vlade, ustvrdio je Crnogorac. Odgovorio mu je tadašnji ministar uprave Arsen Bauk: “Ustavni sud jasno navodi da poslije stupanja na snagu Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina postaje suvišno pozivati se na druge dokumente. Trebao bi nam biti cilj da ne pravimo distinkciju između manjina na istoku Hrvatske i onih na drugim područjima”.
Zaključno - integracija hrvatskog Podunavlja odavno je završena i Erdutski sporazum nema više svoju svrhu ni opravdanje. On bi danas trebao biti dokument povijesti i kao takav predmet izvučavanja povjesničara, premda u njemu postoji jedna “kvaka” o kojoj i politika mora voditi računa. Naime, po mnogim analitičarima zloupotrebljava se točka 12. Erdutskog sporazuma, prema kojoj Srbi na istoku RH imaju pravo na zajedničko vijeće općina. Takvo vijeće ne postoji drugdje u Hrvatskoj gdje su Srbi većina, i premda se radi o neformalnom udruženju općina, nerijetko se iz toga vijeća javljaju neke u najmanju ruku dvojbene “akcije” izvan konteksta samog Erdutskog sporazuma, poput pokušaja da se promijeni Statut OŠ “Bršadin” na štetu hrvatskih učenika.
Damir GREGOROVIĆ/Darko JERKOVIĆ
OBLJETNICA
Srpska manjina u boljoj poziciji
Dvadeseta obljetnica potpisivanja Erdutskog sporazuma obilježena je prošle godine na svečanosti u Erdutu. Izaslanik pokroviteljice obilježavanja predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović, osječki gradonačelnik Ivan Vrkić, rekao je: “Sporazum u početku nisu prihvaćali ni Hrvati ni Srbi. Hrvati, jer su se nakon pobjeda u Bljesku i Oluji na ovo područje najradije htjeli vratiti na bijelom konju, a Srbi nisu mogli vjerovati da ovdje na hrvatskom teritoriju neće imati svoju državu”, rekao je Vrkić. Tadašnji izaslanik Vlade ministar uprave Arsen Bauk, ocijenio je kako je šteta što takvi sporazumi nisu potpisani i za druge dijelove Hrvatske, jer mu se čini da su predstavnici srpske manjine na ovome području zbog toga sporazuma u nešto boljoj situciji nego, primjerice, Srbi u Dalmaciji ili u Lici. Predsjednik Srpskog narodnog vijeća (SNV) Milorad Pupovac rekao je: “Htjeli bismo da Erdutski sporazum, kao osnova mira u Hrvatskoj, dobije simbolički i politički takav status, da bude slavljen kao dan mira, i da ovaj datum u kalendaru bude jednako važan, kao neki drugi datumi u Hrvatskoj, ali to, na žalost, nije tako”, ustvrdio je Pupovac.
PUPOVAC NEZADOVOLJAN
Tužba UN-u zbog kršenja prava
Predsjednik Srpskog narodnog vijeća (SNV) Milorad Pupovac ocijenio je u svibnju u Vukovaru da je već šest mjeseci na snazi pokušaj razbijanja SDSS-a, kao i srpskih organizacija u Hrvatskoj, a da Zajedničko vijeće općina i SNV prvi put u budžetu nemaju posebne stavke, čime su ova vlada i saborska većina poništili zaključak Sabora iz 2010. Pupovac je spomenuo da su ZVO i SNV nastali na osnovu Erdutskog sporazuma. Prema njegovim riječima, prvi put u Hrvatskoj na vlasti je bila vlada (Oreškovićeva) u kojoj manjinska politika nije zastupljena kao važan segment politike vlade kao i vlada u kojoj prvi put nema predstavnika Srba, ni drugih manjina, dok istovremeno netolerancija, kako opća tako i prema manjinama, ne prestaje rasti. Rekao je i da će pokušati još jednom razgovarati s predstavnicima nove vlade, a ako i tada ne bude pomaka, obratit će se institucijama koje osiguravaju provođenje međunarodnih ugovora kojima osigurava prava Srba u Hrvatskoj, a u slučaju Erdutskog sporazuma to je UN.
Bojim se da se u zahtjevu SDSS-a radi o tome da se dio političke elite po kratkom postupku zbrine u državnim ili javnim poduzećima, što je izrazito loš potez...
DAVOR GJENERO
U Erdutskom sporazumu ne spominje se zapošljavanje u javnim poduzećima, već samo zastupljenost u tijelima lokalne i državne uprave...