25. slavonski biennale:
Umjetnost je još uvijek
arena političke
moći i mogućnosti
Objavljeno 22. listopada, 2016.
Rad žirija protekao je u dobroj atmosferi. Radili smo dva puna dana i sve pristigle prijave detaljno pregledali te svu dokumentaciju pročitali. Dva puta - zadovoljno kaže Valentina Radoš, i ove godine kustosica Slavonskog biennala.
Žiriranje, dodaje, nije nimalo lagano, a ove ga je godine olakšala činjenica što je “Biennale izložba s vrlo jasnom temom i kustoskim promišljanjem”.
- To nam je i odredilo selekciju, jer radovi koji nisu unutar teme nisu izabrani – iako su mnogi od njih procijenjeni kao vrlo kvalitetni. Broj izabranih radova, 26 od 131 prijave, pokazatelj je da je žiri poslu pristupio ozbiljno - ističe Radoš.
Za 25. izdanje Slavonskog biennala (koji se otvara 8. prosinca u 19 sati, u Muzeju likovnih umjetnosti, gdje ostaje postavljen do kraja veljače 2017.) ocjenjivački sud - Leonida Kovač (predsjednica), Jasmina Bavoljak, Kata Mijatović, Iva Prosoli i Valentina Radoš, odabrao je radove: Tomislava Brajnovića, Marija Čaušića, Tanje Dabo, Marije Adele Diaz, Marka Dješka, Umjetničke organizacije Format C, Josipa Ivančića, Davora Konjikušića, Jelene Kovačević, Igora Kuduza, Enesa Kurtovića, Neve Lukić i Sare Rajaei, Ane Mušćet, Mile Panić, Francesca Paoluccija, Tomislava Pavelića i Ivane Smiljanić, Frane Rogića, Vladislava Šćepanovića, Ane Sladetić, Ive Simčić, Krunoslava Stipeševića, Lane Stojičević, Ivane Tkalčić, Ksenije Turčić, Lea Vukelića i Borisa Bakala te Gorana Škofića.
Autori pozvani od ocjenjivačkog suda 25. slavonskog biennala i izvan natječaja su: Ana Bilankov, Vojin Hraste, Nadia Kaabi Linke, Milomir Kovačević Strašni te Borko Vukosav i Marina Paulenka.
Ocjenjivački sud dodjeljuje i nagrade: Grand Prix, tri jednako vrijedna Ex Aequo i Priznanje. S posebnim veseljem najavljuju da je jedna od nagrada i samostalna izložba u produkciji MLU u 2018.
“Što se događa s našom percepcijom suvremenog života kad pokretljivost, mobilnost zamijenimo glagolima migracija i izbjeglištvo – pritom ne zaboravljajući značenjsku razliku između potonje dvije riječi? Između našeg razumijevanja za interkulturnu i transnacionalnu bezgraničnost s jedne strane te podizanja barijera i označavanja teritorijalnih apetita s druge umjetnost je nužno područje propitivanja susreta i razumijevanja, pružajući nove moduse vizualizacije budućnosti. Istupanjem u svijet/svjetove izvan izložbenog prostora, pogledom na Europu na prekretnici i pragu nove seobe naroda, na rubu ideoloških ratova, učvršćujemo prostor umjetnosti kao jednu od posljednjih slobodnih zona otpora. Otpora svim podjelama na osnovi različitosti i otpora negaciji ljudskosti. U postkolonijalnoj i posthladnoratovskoj Europi, kada se grčevito borimo za hibridne “nacionalne” identitete isključivanjem drugog i drukčijeg, umjetnost je još uvijek arena političke moći i mogućnosti djelovanja proširenjem granica vidljivoga - zapisala je Valentina Radoš.
- Izložba će biti obogaćena radovima pozvanih autora i autorica, koji su na neki način bili nit vodilja u promišljanju željenog postava. Vjerujem da će konačna izložba biti vrlo dobra i zanimljiva. Ovaj je biennale zaista međunarodnog predznaka: imamo radove autora iz susjednih zemalja, Srbije, BiH i Italije te Njemačke. Posebno mi je drago što imamo i radove autora i autorica rodom s drugih kontinenata: iz Gvatemale, iz Irana i iz Tunisa. Prikazat ćemo širok spektar umjetničkih izraza i materijalizacija: od performansa na otvorenju, preko videoradova i eksperimentalnog filma, pa sve do prostornih instalacija, fotografija i virtualnih projekata. Ove godine je najmanje klasičnih medija, poput slikarstva ili grafike - najavljuje kustosica Radoš.
Narcisa VEKIĆ
umjetnost
POSLJEDNJA SLOBODNA ZONA OTPORA
Izložba će biti obogaćena radovima pozvanih autora i autorica
JAPANCI TO RADE SAVRŠENO
- Moje putovanje u Japan bilo je privatno, što ne znači da nisam iskoristila priliku za stručno usavršavanje. U MLU se pripremamo za novi stalni postav pa je bilo zanimljivo pogledati kako su to riješili u Japanu. Izabrala sam muzeje različitih profila i obišla postave. Dojmljiva mi je bila tehnički savršena razina postava kao i samih zgrada, arhitektura, sitni detalji poput sanitarnog gela za ruke kod svakog ulaza ili “parkirališta” za kišobrane... Naravno, i izuzetno ljubazno i informirano osoblje. Uspjeli su spojiti bogatu kulturnu baštinu i tehnološku budućnost u nešto vrlo poticajno i lijepo. Nadam se da i nas čeka nešto poput toga. Japan je zaista sve ono divno i začuđujuće o čemu čitamo i gledamo. Kao velika ljubiteljica Harukija Murakamija doslovce sam jedva dočekala otići u Japan - kaže Valentina Radoš, koja je na Dalekom istoku (na)punila baterije i spremna je za sezonu.