Dok zbog hladnijih jesenskih dana obvezno biljke unosimo s vanjskih u natkrivene toplije prostore, dvorište obitelji Šporčić u Starom Petrovom Selu krase dva drveta limuna puna zlatnožutih plodova, koji kao sunce prkose sumornim danima. Neobičnu sliku za kontinentalni dio Hrvatske gdje agrumi teško uspijevaju objašnjava Zvonko Šporčić, vlasnik rasadnika Displantarium, koji je uzgojio ne samo ove sibirske limune otporne na hladnoću i na razne štetnike, nego proizvodi i sadnice. A biljke su, prisjeća se vlasnik, slučajno došla u Slavoniju još prije tridesetak godina sa Zagrebačkog velesajma, kada su ih Rusi darovali dvjema hostesama.

- Jedna od tih biljaka je preživjela i danas je veličine šestmetarske stare šljive, s deblom od dvadesetak centimetara - veli Šporčić. Biljku je razmnožio i posadio u dvorištu, a sada proizvodi sadnice.

Zahvalna biljka u vegetaciji dva i više puta godišnje cvjeta pa na istom drvetu ima od potpuno malih do zrelih plodova. Kako je ipak osjetljiv na prvi mraz od kojega stradaju pupovi i cvjetići, ovaj limun ponovo potjera, nastavlja vegetaciju i na zimu je potpuno otporan.

- Zato smo mu dali naziv sibirski limun. Svakome je dovoljan jedan za svoje potrebe, a može se saditi u jesen ili proljeće - dodaje Šporčić, koji godišnje proizvede dvjestotinjak sadnica i sve ih unaprijed rasproda.

Među zanimljivijim sadnicama njegova rasadnika svakako su i sve traženiji kontinentalni bademi, a Šporčić ih proizvede četiri sorte. Kontinentalni badem također je otporan na zimu, a kupuju ga i ljudi iz zaleđa Zadra, Benkovca, Knina, Drniša...

- Kod njih super uspijeva jer procvjeta dva tjedna kasnije od njihovog badema, a kako i tamo ima mraza, ovaj bez problema opstaje - kaže Šporčić. No i u Slavoniji rodi svake godine. Osim na hrvatskom tržištu, sadnice kontinentalnih badema Šporčić plasira u Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Austriju i posao stalno širi. Cijela obitelj živi od tog posla te dva stalno zaposlena radnika, a po potrebi i više. Uz njegove dvije kćeri Anu i Ivanu, oni cijepe voćke, sin Bruno studira agronomiju i nastavit će se baviti obiteljskim poslom, a Zvonkova supruga Đurđica proljetos je dala otkaz u Pošti da bi se priključila sve raširenijem obiteljskom biznisu.

Može se, kaže Šporčić, živjeti od rada premda je konkurencija velika. Ima, veli, dosta odricanja kako bi dostigli potrebnu razinu kvalitete, stalno se treba nadograđivati, modernizirati... Zato Zvonko među prvima u Hrvatskoj proizvodi ekološke sadnice nekih voćnih vrsta, i radi mikorizu korijena. Riječ je o simbiozi mikoriznih gljiva i voćnih sadnica koje puno brže napreduju, a u Europi je tehnika poznata već godinama. Tvrdi kako takav suživot može povećati masu korijena i do 70 posto, što značajno pridonosi ishrani i napredovanju sadnica.

- Meni je to prva godina i vidim osjetnu razliku na biljkama kestena, oraha, lješnjaka.., koje se mogu mikorizirati, jer ne mogu biljke koje koriste fungicide - navodi jedan od tri najveća rasadničara u Hrvatskoj, koji se četvrt stoljeća bavi ovim poslom, a uz oca je naučio kalemiti voćke još u drugom razredu osnovne škole.

Na hektar njegova rasadnika u ekološkoj proizvodnji najzanimljiviji su orah, lješnjak, kesten i badem te stare sorte jabuke, kruške..., koje ne ovise o fungicidima, daju bujnija stabla s većim krošnjama. Najviše se, kaže, ove godine traže upravo orašasti plodovi pa trešnja, šljiva i dunja...

Posebno su traženi cijepljeni orasi, koje je teško proizvesti pa im je i cijena nešto veća (oko 100 kuna). No ekološka je proizvodnja, premda zahtjevnija, hit u Europi i svijetu, a proizvođač već sada ima naznaka za izvoz na austrijsko područje. Zbog svega ne krije zadovoljstvo obiteljskom tvrtkom koja raste i postaje sve respektabilnija, osiguravajući obitelji solidan život.