Između obronaka Dilja, Papuka i Krndije, na 300-tinjak metara nadmorske visine, iznad Grgurevića, odvoračkog sela dvadesetak kilometara udaljenog od Slavonskog Broda, smještene su Paljevine.

Mjesto je to o čijem nazivu postoje razna kazivanja, pa iako ovdje već desetljećima nema lokalnih stanovnika, posljednjih godina nekad šikarom zaparloženo područje, brodski poduzetnik Ljubo Prkačin pretvara, kako kaže, u raj na zemlji.

- Slučajno sam došao do ovog čudesnog mjesta u koje sam se zaljubio na prvi pogled, premda je bilo obraslo i divlje. U daljini sam preko drveća vidio samo bosansku Motajicu, a nigdje okolo ni jednu vikendicu ni krov. Odmah sam znao što želim - kaže poduzetnik s vizijom, kojeg po dobroj ponudi u njegovim brodskim lokalima već znaju i puno šire od Slavonskog Broda.

I tako se i mi uputismo na lice mjesta vidjeti to čudo o kojemu Prkačin priča. Iz grada asfaltiranom cestom kroz sela prema zapadu skrene se prema Grgurevićima, a desetak kilometara dalje u središtu mjesta kod crkve opet desno i još kilometar i pol tvrdom, neasfaltiranom cestom do Paljevina. Tako mi je Prkačin objasnio put kojim sam bez problema stigla do sad već istoimenog OPG-a, na kojem se u dobroj mjeri nazire buduće prelijepo imanje.

Prkačin je tu kupio 30 hektara zemlje od raznih vlasnika te od države u koncesiju dobio još 60, pa sad nepregledno područje namjerava oživjeti seoskim turizmom, sportskim sadržajima, izletištem za djecu...

- Želim jedno samoodrživo imanje, od proizvodnje mesa, povrća, voća do svega što treba. Već sad hranim mnoge, a namjeravam i povećati uzgoj na 300 crnih slavonskih svinja, 500 ovaca, na pure, guske, patke, kokoši, zečeve... Proizvodit ćemo sami kulene, šunke, kobasice, tu ćemo i sušiti u pušnicama jer je meso kvalitetnije ako se suši u ovoj mikroklimi. Vodu imamo iz sto metara dubokog izvora, a i struju smo riješili - s oduševljenjem govori vlasnik, čija priča čini se nema kraja.

- Koliko god u budućnosti ovo imanje novca donese, bit će uložen za poboljšanje kvalitete ponude. A priča mora imati turističku dimenziju, inače bi sve bilo besmisleno - smatra Ljubin prijatelj Tomislav Lukić, koji često sa suprugom Jasminkom "trkne" do ovog sad već čarobnog mjesta, na kojem kao dobri gljivari uvijek mogu ponešto naći, pa onda i skuhati.

- U okruženju smo s mogućnošću proizvodnje kvalitetnih ekoloških proizvoda, a takvih primjera baš nema previše. Za ovakav kompleks, osim novca, potrebno je i puno ljubavi prema prirodi - kaže Lukić za impresivni prostor, koji će u konačnici, smatra, imati smisla u komercijalizaciji, ali i u hedonističkom smislu.

A Jasminka, koja se od sudačkih poslova može odmoriti samo u prirodi, ubuduće će ovdje, kaže, urediti gredicu povrća i redovito dolaziti "na psihoterapiju."

I prijateljica Zrinka s djecom dolazi često kako bi svaki slobodan trenutak proveli na ovakvom idiličnom mjestu. Revitalizacija kompleksa odvija se cijelo desetljeće, a "magični dodir" svemu daje Ljubina supruga Andrea, brodsko dijete iz centra grada, koja je u početku odbijala suprugovu ideju. No već godinama svaki dan je na imanju i sve više uživa. Najviše ju je, kaže, privukao čisti zrak kojega u Brodu, uglavnom zbog prekosavske rafinerije, nema, ali i mir, tišina koji ovdje dominiraju.

- Zanimacija oko cvijeća, skupljanja plodova, pravljenja zimnice od voća i povrća koje nije tretirano kemijom... sve to baš volim - kaže Andrea.

Ovdje su već na policama pekmezi, džemovi od trešanja, marelica, jagoda, šljiva, a slijedi proizvodnja najzahtjevnije delicije - pekmeza od šipka. Obojila Andrea je sve stolice i stolove, pomažući uređenju prostora koji svakim danom postaje sve više čaroban. Od starih 270 tisuća komada cigala iz 1831. godine dosad je niknulo poprilično veliko zdanje - restoran, pecara, trijem, vinski podrum... sve sa starinskim štihom, dušom davnih vremena, s namještajem u koji su utkana desetljeća ljudskih priča.

Središtem restorana dominira stari hrast koji je desetljećima odolijevao nevoljama i prirodnim utjecajima. Sada njegove grane služe kao držač za svjetiljke, jednako tako poslužit će i za uskrsne pisanice ili božićne ukrase. Uz pripremu i ponudu autohtone, ekološke hrane, zasigurno će to biti prostor za svečane prigode i živu glazbu, za seminare ili naprosto odmor i uživanje. Na mjestu gdje su nekada bile tri kuće, dogodine bi trebale niknuti tri nove s četrdesetak kreveta. "Jedna je moja i ja tu ostajem trajno", spremno veli Ljubo opčinjen ljepotom koja će biti na raspolaganju svima koji žele osjetititi netaknutu prirodu i okusiti zavičaj u iskonskom smislu.

- Ovdje nema čak ni poljoprivrednih površina, nema prskanja pesticidima. Grgine pčele ovdje na ispaši prave med koji je dosad pokupio sve nagrade. I mi ćemo ga nuditi kupcima, kao i razne proizvode od meda - dodaje vlasnik, pun ideja, dodajući kako će prostor biti i nastavna baza za učenike slavonskobrodske Poljoprivredne škole.

I tu nije kraj. U planu su i radionice za djecu, ekološki vrt, proizvodnja lavande, uzgoj raznih vrsta domaćih životinja i još koješta drugu. Zato je Prkačin dao izraditi i "vlak s kotačima" sa 70-ak mjesta koji će dovoziti djecu od Grgurevića do imanja gdje su uz već postavljene sprave za igru, tobogan, klackalice, ljuljačke, predviđene i razne radionice na otvorenom, edukacije, poučne staze, priča o Panonskom moru. Osim bazena, predviđen je i teniski teren na travi te teren za golf s tri rupe, što može, tvrdi vlasnik (i veliki zaljubljenik u taj sport), zadovoljiti i svjetske igrače.

Cijela priča bi, optimist je Prkačin, mogla zaživjeti od proljeća sljedeće godine. No za potencijalno ovako veliki turistički i gospodarski zalogaj dobro bi mu došla veća uključenost lokalne zajednice, županije, ministarstva. "Apsolutno podržavamo svaku poslovnu inicijativu", veli načelnik sibinjske općine Josip Pavić, navodeći kako su dosad pomogli nasipanjem ceste prema imanju, a i ubuduće će pomoći koliko budu mogli. Izmjenama i dopunama prostornog plana, navedenu zonu upisali su kao područje za turističke namjene, a načelnik vjeruje kako bi ta izvrsna priča - za općinu, koja se svaki dan širi u svim segmentima- mogla u budućnosti značiti i razvoj seoskog turizma u starim odvoračkim selima.

Sve u svemu, ako imate vremena (a trebali biste), skoknite za vikend u taj čudesni pitoreskni kraj i sami se uvjerite o kakvoj se panonijadi ovdje radi. Nećete požaliti.

Piše: Marija RADOŠEVIĆ