Kultura
DJEČJE KAZALIŠTE I. B. MAŽURANIĆ

Ribar Palunko i njegova žena: Lutke su nastale od kantica, cjedila i raznih pomagala
Objavljeno 15. listopada, 2016.

SLAVONSKI BROD - Ove se godine navršava cijelo stoljeće od kada je Ivana Brlić Mažuranić napisala Priče iz davnine, a slavonskobrodsko Dječje kazalište, u suradnji s redateljem Marijom Kovačem, priredilo je predstavu “Ribar Palunko i njegova žena”.

- Riječ je o čovjeku koji u početku nije shvaćao vrijednost obitelji, ali je na kraju shvatio da je od bogatstva i sebičnosti mnogo važnija obitelj - kaže desetogodišnja Uršula Jerković. Sedmogodišnjoj Ivi u predstavi se svidjelo što je ribar Palunko saznao da su najvažnija ljubav i sreća.

Pripovijetku je dramatizirala Kristina Kegljen, koristeći suvremeniji, prilagođeni jezik, no nije izostala bajkovitost. U priči koja je na pozornici djelovala čudesno i čarobno, uprizorenju su osim četvero glumaca (Valentine Srnojević, Darije Vlajnić, Brune Brinzeja i Mateja Safundžića) pridonijele i kreativne snage Obrtničke škole i Muzeja brodskog Posavlja u izradi kostima i scene - i to od recikliranih materijala, sve prema nacrtima scenografkinje i glumice Valentine Srnojević, te glazba Vlatka Panića. Poruka je predstave: Za sreću treba tako malo i u ovaj meki dlan bi stalo.

Tako su lutke i razna mitska bića nastale od kantica, cjedila i raznih drugih pomagala. Redatelj Kovač, zadovoljan do posljenjeg mjesta ispunjenom dvoranom u četiri pretpremijerne predstave, citirao je Brechta: “Siromašno kazalište, ali bogat teatar.”

Prvi su put koristili znakovni jezik te takouvijek aktualnim porukama Ivane Brlić Mažuranić - bogatstvo je u ljudskosti - dodali novu dimenziju.

- Lik žene u jednom trenutku zanijemi i tada se nameće pitanje: kako komunicirati s takvim likom. Iz ranijeg sam iskustva sugerirao znakovni jezik, koreografiran i vizualno atraktivan, mnogima začudan - navodi Kovač, ističući da su kontaktirali Udrugu gluhih i nagluhih.

Valentina Srnojević uložila je dosta truda kako bi svladala znakovni jezik, no jako joj se svidio i nastavit će ga dalje učiti. I Jelena Ananić, koja ju je poučavala, prezadovoljna je što uopće nekog zanima, a i predstava joj se jako svidjela.

Ivana Brlić Mažuranić, kao iznimno napredna žena onoga vremena, zasigurno bi bila zadovoljna osuvremenjivanjem priče, a zadovoljniji bi bili i kazalištarci da imaju bolju potporu lokalne sredine, institucija. Predstava ima dobru poruku i uvijek je aktualna.

- Sve je rečeno. Čovjek mora biti zadovoljan malim stvarima. Ne želim nikoga prozivati, ali smatram da oni koji bi trebali ovo vidjeti uopće ne gledaju, niti ih zanima - kaže Bruno Brinzej, glumac kazališne družine koja zahvaljujući entuzijazmu već 35 godina širi optimizam i dobre vibracije i uči djecu da dolaze u kazalište.

- Ako odgajamo kvalitetnu kazališnu publiku od malih nogu, odgajamo i kvalitetne ljude. U to uvijek vrijedi ulagati - uvjeren je Mario Kovač. Bez ozbiljne se potpore institucija, bajka, na žalost, ne može pretvoriti u stvarnost.

Marija RADOŠEVIĆ

siromašno

KAZALIŠTE, ALI BOGAT TEATAR

Možda ste propustili...

OSJEČKA GLAZBENA SRIJEDA ZA DAN GRADA

Iznimno zanimanje publike za večer mjuzikla i operete

"LA NOTTE DI NATALE" HRVATSKOG BAROKNOG ANSAMBLA

Ivana Lazar izvodi spektakularno virtuoznu mladenačku Händelovu Gloriju

OTVORENA IZLOŽBA FOTOGRAFIJA JANKA BELAJA

Prvi pisani spomen grada Požege star je 790 godina

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

GLAZBENA ŠKOLA OSIJEK NA 55. NATJECANJU UČENIKA I STUDENATA GLAZBE

Čast je biti prvi među najboljima

2

BOŽIĆNI KONCERTI ZBORA HNK U OSIJEKU

Izvode i Haibelov “Benedictus” koji nije izveden gotovo 200 godina

3

“LABIRINT SLOBODE” DOMAGOJA TOMASA

Od osječkih anomalija do navijačke supkulture