Objavljeno 6. listopada, 2016.
Kao u svakom poslu, tako i u svijetu trenera pasa, postoje oni koji dobro i savjesno obavljaju svoju djelatnost te oni koji su daleko od toga. Dakako, postoje i oni koji rade najbolje što znaju, no to još uvijek nije dovoljno dobro. Pogotovo da bi mogli podučavati druge vlasnike i njihove pse.
Gotovo svakom istinskom ljubitelju pasa treniranje pasa zvuči kao posao iz snova, kao nešto što je samo po sebi logičan slijed događaja u životu u kojem su ionako okruženi psima.
Preduvjet
No stvarnost, kao što i obično biva, ponešto je drugačija. Kako bismo neku osobu smatrali pogodnom za taj "posao iz snova", nipošto nije dovoljna činjenica da su njegovi vlastiti psi lijepo odgojeni. Iako je poželjno da to budu. Nije dovoljno ni da je ta osoba obožavatelj pasa. Iako je to glavni preduvjet da bi se bavio ovim poslom. Nije dovoljno ni da je cijeli život bila okružena psima. Iako je i to itekako poželjno jer nas svaka interakcija sa psom podučava nečemu.
Povrh svega toga, što mnogi smatraju sasvim dovoljnim za uspješno treniranje pasa, potrebna je valjana izobrazba. Ona koja podučava o ponašanju pasa, njihovim emocijama i kognitivnim sposobnostima. Potrebno je razumjeti pseće ponašanje i fiziološke procese koji ih pri tomu prate. To učenje svakako podrazumijeva i saznanja o dobrobiti životinja, odnosno znanje o posljedicama nanošenja boli te našu moralnu i etičku odgovornost da im to ne činimo.
Također, znanstvenici konstantno dolaze do novih otkrića i saznanja. Uvijek se iznova nastoji bolje razumjeti pseće ponašanje te u skladu s tim pronaći učinkovitije metode rada. Stoga, treneri trebaju kontinuirano nadograđivati svoje znanje, pratiti najnovije spoznaje u svijetu pasa te biti spremni prilagođavati i prema potrebi mijenjati svoje načine djelovanja. Napredak je nužan i u toj vrsti djelatnosti.
Praktičan rad
Osim teorijskog dijela učenja, neprocjenjivu vrijednost ima i praktični dio rada sa psima. Svaki pas je jedinka za sebe, a to znači da nema univerzalnih metoda rada. Zato je svaki pas ujedno i nova lekcija. Dakako, najvažnije lekcije predstavljaju psi s problemima u ponašanju. Oni s kojima se odradi cijeli proces od toga da se ne uspijeva izići na kraj s njima, pa sve do trenutka u kojem se postigne željeno ponašanje. Takva iskustva uvelike pridonose napretku u radu.
Nadalje, uzalud trenerima pasa veliko znanje i iskustvo ako ga ne uspijevaju prenijeti drugima. Cilj obuke nije da psi slušaju trenere, nego svoje vlasnike. Treneri su tu da pokažu, usmjere i potaknu. Upozore na nepravilnosti u radu i pomognu boljem razumijevanju pasa i izgradnji njihova odnosa. Pomoć su i podrška prilikom cijelog procesa učenja, često i nakon njegova završetka. Isto tako, treneri trebaju uvijek biti spremni na nove izazove i konstantno prilagođavati rad danim okolnostima. Nemali broj puta susretat će se s bolnim ljudskim emocijama, kao što su tuga, bijes i razočaranje. Ponekad će baš oni biti ti koji će brisati suze vlasnicima pasa.
Komunikacijske vještine
Stoga, treneri trebaju itekako voljeti rad s ljudima, posjedovati određena znanja iz područja međuljudskih odnosa i komunikacijskih vještina te imati razvijenu empatiju.
Zatim, za vrijeme rada s ljudima i psima, nužna je potpuna predanost radu. Treneri doista trebaju biti sad i ovdje. Zašto? Zato što rade sa živim bićima. Onim bićima od kojih se ne može ništa sakriti. Koji nas znaju pročitati bolje od nas samih. Kojima se ne može glumiti. Psi osjećaju odsutnost, nezadovoljstvo, nezainteresiranost, loše emocije, negativnu energiju. Svojem vlasniku će možda progledati kroz prste, no nepoznatim osobama nipošto neće. S takvima jednostavno ne žele imati posla. I potpuno su u pravu. Psi žive u sadašnjosti. I vole da je ona pozitivna. Stoga i treneri moraju biti u sadašnjosti. I dat će sve od sebe da ju naprave pozitivnom. Ukoliko imaju loš dan, toga dana će izabrati da ne rade sa psima. Dakle, vječitim pesimistima i općenito nezaljubljenicima u život, nije mjesto u tom svijetu. Treneri se posebno trude da ljudi i psi uživaju u radu te da ga u konačnici zavole. Točno onako kako bi zapravo svatko trebao u svom poslu.
Alenka MEDAK
Svaki pas je jedinka za sebe, a to znači da nema univerzalnih metoda rada
Psi osjećaju odsutnost, nezadovoljstvo, nezainteresiranost, loše emocije, negativnu energiju
Volja i trud vlasnika
Po završetku treninga, psi se vraćaju kući sa svojim vlasnicima. Bez trenera pasa. To znači da je za krajnji uspjeh ipak potrebna vlasnikova volja i trud. Ponekad ni najboljim trenerima ne polazi za rukom dovoljno motivirati vlasnike pasa, a upravo su oni ti koji moraju promijeniti ili poboljšati svoje ponašanje ako očekuju promjene od svog psa. Vlasnici se moraju pridržavati trenerovih uputa i svakodnevno ih primjenjivati. Bez toga uspjeh nikako nije moguć.
Ipak nije tako lagano biti trener pasa kao što mnogi smatraju. Zato mnogi koji se okušaju u tom smjeru, ubrzo i odustanu. Nikad ne ostvare svoj san. Rijetki su sretnici koji se doista pronađu u tome.
Zbog svega nabrojenog pri odabiru svog posla iz snova, kao i pri odabiru trenera s kojim želite učiti svog vlastitog psa, potrebno je voditi računa o mnoštvo faktora. Znači, nije dovoljno voljeti pse, imati dobro odgojenog svog psa i često biti okružen njima.
To je posao koji je puno više od toga. Svakako zahtijeva odgovornost i svjesnost da nikad nije dovoljno znanja i iskustva. Uvijek se može više i bolje. Ipak se radi o našim najboljim prijateljima psima koji to svakako zaslužuju.