Marija RADOŠEVIĆ

SLAVONSKI BROD/OPRISAVCI

Područje zaštićenog krajobraza Gajna s površinom većom od 300 hektara značajno je kao jedinstveni poplavni prisavski pašnjak s karakterističnom florom i faunom, a kao pašnjak zapravo postoji stoljećima, jer su stanovnici okolnih mjesta na ispašu oduvijek dovodili stoku.

Nalazi se između sela Oprisavci i Poljanci, u džepu koji na južnoj strani graniči s rijekom Savom. Ivan Beraković iz Oprisavaca, premda je izučio brijački zanat i radio kao poštar, uvijek je, kaže, držao stoku i radio zemlju. Najstariji je član Brodskog ekološkog društva (BED), a s nepunih sedam desetljeća na leđima prisjeća se kako je kao dječak na Gajnu dovodio stoku, na pašnjak na koji su, kaže, stoku dovodili oci, djedovi i pradjedovi. Nekada je taj pašnjak bio pravo bogatstvo s više od tisuću krava, sto kobila, a svinje, guske i patke nisu se mogle prebrojiti, kaže dida Iva. Danas je situacija puno drukčija, sa sedamdesetak grla slavonsko-srijemskog podolskog goveda, no ima i nešto crne slavonske svinje, posavskih konja, ovce cigaje, gusaka, kokoši hrvatice, a tu je i pas hrvatski ovčar kao neodvojivi pratitelj stoke u Slavoniji. Izvorne pasmine slobodno pasu na ovoj oazi prirodne hrane. A moglo bi biti bolje, smatraju korisnici pašnjaka na Gajni - jedinstvenom hrvatskom primjeru - gdje su uzgajivači organizirani u zadrugu. Prije dvije godine u Oprisavcima je predstavljen dugogodišnji rad na značajnom krajobrazu Gajna i ponuđen model Pašnjačke zajednice braniteljske zadruge Eko-Gajna kao rješenja za brojne probleme upravljanja na zajedničkim pašnjacima. Upravo tu, na Gajni, našli su se prekjučer predstavnici nadležnih institucija, udruga i korisnika zajedničkih pašnjaka s poplavnih područja rijeke Save da nakon okruglog stola ponovno održanog u Oprisavcima, na kojem je bilo riječi o teškoćama u provedbi određenih rješenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu, problemima u reguliranju imovinsko-pravnih odnosa na nekim pašnjačkim česticama..., uživaju u miru i domaćoj hrani. Da je Gajna dobar primjer kako se ubuduće treba rješavati pitanje zajedničkih pašnjaka potvrdila je Snježana Kramo iz Ministarstva poljoprivrede navodeći kako dva članka Zakona govore o raspolaganju zajedničkim pašnjacima, a napravljen je i pravilnik kojim se to regulira, no postoji, rekla je, prostor za doradu tih pitanja.

Tomu se nadaju i u BED-u korisnici zajedničkih pašnjaka nezadovoljni potporama za autohtone pasmine.

- Deset je godina kako se pokušava riješiti problem zajedničkih pašnjaka, a godinu i pol nakon što postoji polovično rješenje na kraju smo uspjeli utjecati na promjene u Zakonu da na zajedničkim pašnjacima zajednički treba nastupati, udruživati se u zadruge. To nam je prošle godine donijelo upis u ARKOD, što znači prvi put smo prihvatljivi za potpore - za izvorne pasmine koje su niskoproduktivne, a poplavno područje puno teže za gospodarenje. Ove smo godine prvi put dobili potpore za zemlju, čime smo zadovoljni, no za izvorne pasmine iznimno smo nezadovoljni jer je od najavljenih 300 eura po grlu došlo nekih 1100 kuna - kazala je Iris Beneš, programska koordinatorica BED-a, društva koje se od početnih sedam povećalo na 17 uzgajivača od kojih je trećina većih. Uzgajivači su uvjereni kako uzgoj stoke na pašnjacima može biti perspektivna proizvodnja ako ju se malo pogura.

- Ono što nam nedostaje je siguran plasman koji će priznati i cijeniti činjenicu da je ovo meso ekološko, zdravstveno vrhunsko, da nema hormona i antibiotika da su životinje stalno vani, a njihovom kupnjom se potiče lokalno gospodarstvo, zajedničko upravljanje, biološka raznolikost... - ističe Beneš.

Među mlađim članovima zadruge je Ivica Kovačević. Na pašnjaku ima dva podolca i osam simentalaca.

- Stalno su na ispaši i puno mi je lakše jer ne moram razmišljati o prehrani do zime, a i životinje su zdravije nego da su stalno u stajama - kaže uvjeren u bolju budućnost ekološki uzgojene stoke, zbog čega uz pomoć zadruge planira povećati broj podolaca.

Dobra iskustva s ispašom na pašnjacima ima i Miško Šklemp, predstavnik pašnjačke zajednice Donja Gračanica iz Sisačko-moslavačke županije, u kojoj postoji više od 10 tisuća hektara pašnjaka, a ne koristi se, kaže, ni trećina. Sa svojih 150 krava, 120 teladi, 50 konja hrvatskog hladnokrvnjaka koji su na ispaši od proljeća do jeseni, vraća se, kaže, iskonskim vrijednostima u prirodnom okruženju gdje stoka uzima što joj odgovata pa je zdrava i debela, a od tog posla uz, nada se, bolja zakonska rješenja, zaključuje Šklemp, može se dobro živjeti.

Hrvatsko turističko tržište, uvjereni su uzgajivači, može “progutati” meso životinja s ekstenzivnog uzgoja, a odnedavni je primjer i slavonskobrodski restoran Uno krenuo s ponudom telećih medaljona, kotleta... od podolca s Gajne.

- Meso je izvrsno, bolje od uobičajeno uzgojenog - o ekskluzivnoj ponudi kažu gosti restorana, ali i vlasnik Ljubo Prkačin, spreman na otkup i pripravljanje hrane i od ostalih životinja uzgojenih na pašnjacima Gajne.