Petera Erskinea većina pamti iz vremena kada je bubnjao za Weather Report. Iako će se dobar dio publike koji se klanjao toj skupini jazz-rocka u vrijeme njezina postojanja danas odricati poetike koju su ispovijedali Joe Zawinul i Wayne Shorter, ostat će upamćeno da je Weather Report bila jedna od najslušanijih i najutjecajnijih skupina u jazzu na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete godine.

Zajedno s ovom skupinom, Erskine će snimiti pet albuma od kojih se izdvaja dvostruki album snimljen uživo naziva “8:30”. Gostovanje na albumu “Word of Mouth” koji je Jaco Pastorius snimio zajedno sa svojim big bandom bio je razlog zašto su njih dvojica morala napustiti matičnu skupinu. Erskineu je otegotna okolnost bilo i usporedno nastupanje sa Steps Ahead, još jednom skupinom koja je eksperimentirala s fusionom. Ovaj američki bubnjar i skladatelj nakon pustolovine s Weather Reportom (1978. - 1982.) ubrzo se našao pod okriljem diskografske kuće ECM. Bilo je to sredinom osamdesetih. Svirajući na vlastitim i tuđim albumima, snimio je za ECM nekoliko udarnih ploča. Dovoljno je spomenuti albume “Guamba” Garyja Peacocka, “The Widow In The Window” Kennyja Wheelera ili “Star” Jana Garbareka. Nekako je u zapećku, gotovo nezapažena, ostala njegova suradnja s britanskim pijanistom koji je preminuo prošle godine Johnom Taylorom i kontrabasistom Palleom Danielssonom. Zahvaljujući nedavno objavljenom box setu imamo priliku ponovno poslušati četiri albuma (“You Never Know”, “As It Is”, “Time Being” i “Juni”) tog nepravedno zaboravljenog glasovirskog trija u sklopu ECM-ova niza Old And New Master Series. Remasterirane snimke izvornih albuma na ovaj način darovali su nam ranije i Keith Jarrett, Charles Lloyd, Jack DeJohnette, Codona, Paul Motian, Jan Garbarek, Terje Rypdal, Steve Kuhn, Arild Andersen, Chick Corea (solo), Eberhard Weber te duet Gary Burton i Chick Corea. Nije to samo lukrativni pokušaj vlasnika i umjetničkog ravnatelja ECM-a Manfreda Eichera nego i važan memento na neke od ključnih poglavlja i albuma jazza. Sva četiri albuma snimljena su u studiju Rainbow u Oslu pod tonskom palicom Jana Erika Kongshauga i supervizijom Manfreda Eichera. Esej u pratećoj knjižici napisao je John Kelman kojega poznajemo po njegovim recenzijama na internetskom portalu AllAboutJazz. Posrijedi je škrinja sa zakopanim blagom.