Treći studijski album Bajage i Instruktora, “Jahači magle”, obilježio je 30 godina od izlaska. Jedan od najuspješnijih domaćih rock-albuma onog vremena potvrdio je zvjezdani status zarađen s dva prethodna izdanja.

- Sigurno da nije bilo lako napraviti treći album nakon izuzetnog uspjeha 'Sa druge strane jastuka', ali nismo se obrukali s 'Jahačima'. To je bio baš nekako poseban, svirački album benda koji je imao iza sebe gotovo 200 koncerata godišnje. Mislim da nam je to tehnički i zvučno najbolje snimljen album. Nismo težili da bude komercijalan i mainstream, a bio je uspješan i pružio je mogućnost da nastavimo raditi dalje – izjavio je Bajaga u povodu 30 godina od objave albuma “Jahači magle”. Upečatljivo započetu solokarijeru s debijem “Pozitivna geografija” 1984. Bajaga je sjajno nastavio (ovaj put uz Instruktore) sljedećim albumom “Sa druge strane jastuka” 1985., koji je prodan u za to vrijeme vrtoglavih 360.000 primjeraka. Očekivanja od prijelomnog, trećeg albuma Bajage i Instruktora bila su, možda neopravdano, izuzetno visoka, a “Jahači” su na kraju stigli “samo” do respektabilnih 260.000 primjeraka vinila i kaseta.

- Napravili smo veliki uspjeh s 'Jastukom' i odjednom su iz diskografske kuće 'odlijepili' na nas. Kad smo počeli snimati 'Jahače', došao je Stanko Terzić, direktor PGP-a, čuo je '300 na sat' i rekao: ‘Ovaj ćete prodati u 600.000!’ Što se naravno nije dogodilo. Niti smo htjeli napraviti komercijalan album. Čak smo bili u fori da nam je 'Jastuk' vrlo komercijalan, a da bismo sad radili više svirački album, da stvarno bude dobar zvuk - prisjeća se Bajaga.

U tom cilju s producentom Sašom Habićem bend je proveo cijelo ljeto 1986., s ukupno 500 sati snimanja, u poznatom beogradskom Studiju 5. U nastajanju “Jahača” Bajagi i Instruktorima pomogli su brojni gostujući glazbenici, kao što gitaristi Rajko Kojić, Duda Bezuha i Jane Parđovski, basist Bata Božanić, saksofonist Neša Petrović… Uz to “Jahači” su posljednji album s Dejanom Cukićem u postavi Instruktora, koji je ovdje dobio priliku glasovno se iskazati u “Gde stiže moje sećanje” i posebno “Bam bam bam”. “Jahači” su prvi album na kojem u cijelosti svira klavijaturist Saša Lokner, koji se Instruktorima pridružio tek pri kraju snimanja prošlog izdanja. “Jahači” uspješno nastavljaju žanrovsku šarolikost s prethodna dva albuma - nakon otvarajuće rokerske “Ja mislim 300 na sat” u kojoj gostuje Josipa Lisac, slijede reggae “Kao ne zna da je gotivim”, višeslojna pop-pjesma “Gde stiže moje sećanje”, jazz-swing “Red i mir”, baladni “Rimljani” i gitarski pršteća, angažirana “Samo nam je ljubav potrebna”. Nakon zvučno raskošnog “Straha od vozova” i funk rock poigravanja “Bam bam bam”, odgovarajući kraj albuma stiže s “442 do Beograda” - odom putovanjima i povratku matičnom gradu. Pjesma koja danas vrijedi za jedan od zaštitnih znakova Bajage i Instruktora.

- Pjesma '442' nastala je iz vizure putovanja u kombiju, u kome sam tada bio 90 posto vremena. Nije ni čudo da osim '442' ima i 'Svemirska policija' i '300 na sat', jer u to vrijeme doslovce nismo izlazili iz kombija! Turneje su bile jesenje i proljetne, često je bilo puno magle i zaista smo bili jahači magle. Otud stih i ime albuma. Uz to, oduvijek sam volio naziv pjesme Dorsa (Doors) 'Riders On the Storm' - kaže Bajaga. “Psihodelični” omot albuma radio je slikar Radovan Hiršl, fotografije Zorica Bajin-Đukanović, a Bajaga se prisjeća da u PGP-u nisu bili baš zadovoljni rješenjem jer na prednjoj strani uopće nije bilo imena benda.

- Radovan nas je polijevao bojom, Zorica nas je slikala, a on je poslije pravio kolaž od toga. Bili smo totalno mokri od boje. Svima je bilo blesavo što to radimo, ali Radovan je tako htio. Meni se sada to sviđa jer nekako odražava vrijeme u kojem smo živjeli, uopće kakav je bio Beograd tada - priča Bajaga. Hrvatski nastup kojim će se obilježiti 30 godina albuma “Jahači magle” Bajaga i Instruktori imat će na 12. Pozitivnom koncertu 2. prosinca u Domu sportova. Uz njih iste večeri svirat će i Josipa Lisac, Rundek Cargo Trio i Luce. T.Kvorka