Objavljeno 24. rujna, 2016.
Vezani članci
ŠTO SLAVONIJA I BARANJA OČEKUJU OD BUDUĆE VLADE? (II.):
ŠTO SLAVONIJA I BARANJA OČEKUJU OD BUDUĆE VLADE? (I.):
INTERVJU - DEMOGRAF DRAŽEN ŽIVIĆ:
Odgovor na pitanje kako nova vlada može u kratkom roku pomoći Slavoniji i Baranji koje vidljivo zaostaju, zajedno s Gorskim kotarom i Likom, za ostatkom Hrvatske, vrlo je kompleksan zbog najmanje dvaju razloga.
Prvi je razlog što vlada, unutar svojih ovlasti, donosi razne zakonske akte i podzakonska rješenja koja imaju jednaku primjenu i utjecaj na cijelu zemlju, pri čemu može doći do pozitivnih ili negativnih gospodarskih kretanja u Slavoniji i Baranji, ali i u ostatku Hrvatske, pa ne samo da se neće smanjiti jaz između tih područja i bogatijih dijelova Lijepe Naše već bi se on vrlo lako mogao i povećati zbog jednostavnog razloga što bi područja oko razvijenijeg Zagreba, Rijeke ili Varaždina mogla imati i veće pozitivne efekte. Drugim riječima, ako vlada donese odluke koje će pozitivno djelovati na hrvatsku ekonomiju, bogatiji bi mogli rasti brže od siromašnijih, a Slavonija i Baranja će na taj način i dalje zaostajati.
Drugi je razlog svakako činjenica da je gospodarstvo Slavonije i Baranje u izuzetno teškoj i besperspektivnoj situaciji, a rezultat je posljedica rata i sustavnog uništavanja više od dvadeset godina, pa je stoga sada iluzorno očekivati da se može pojaviti neki vrlo sposoban ministar ili takva vlada koja bi u kratkom roku mogla napraviti značajniji zaokret u razvoju ovoga kraja. Nema načina da se istočnoj Hrvatskoj pomogne brzo ili kratkoročno, proces oporavka, ako i kada započne, bit će dugačak kao što je bio i proces uništavanja slavonsko-baranjske privrede. Taj naš začarani krug zapravo je prilično jednostavan, osnovni je problem uništena industrija, tehnološki zastarjela poljoprivreda te slab i nerazvijeni sektor malog i srednjeg poduzetništva, a onda se iz toga generira i visoka nezaposlenost, slaba kupovna moć i potrošnja, a posljedično, kao zadnji čavao u lijes gospodarstvu ovoga kraja, iseljavanje stanovništva u Zagreb i inozemstvo, posebno mladih i obrazovanih.
Jedino što može zaustaviti negativne trendove velike su i značajne investicije u ovaj kraj te potpuno drukčija strategija razvoja poljoprivrede. Pri tome se misli na proizvodne i visokotehnološke investicije s visokim udjelom znanja u proizvodu ili usluzi, i to posebno investicije sa stranim kapitalom. Buduća vlada, bude li, dakako, uopće pokazala interes za razvoj Slavonije i Baranje, može pokušati određenim mjerama potaknuti dolazak takvih investicija, umjesto u razvijenije krajeve Hrvatske, upravo u Slavoniju i Baranju. U tom smjeru vlada može Slavoniji i Baranji, ali i drugim siromašnijim krajevima Hrvatske poput Like ili Gorskog kotara, osigurati poseban status na način da se drukčijom poreznom politikom i preraspodjelom novca jedinicama lokalne samouprave stavi na raspolaganje veći iznos novca za poticanje investicija i izgradnju infrastrukture. Također, svakako treba razmisliti o uvođenju tzv. indeksa razvijenosti koji bi uspoređivao BDP po županijama te bi se sukladno iznadprosječnom ili ispodprosječnom indeksu dodjeljivale nepovratne potpore i izračunavale kamate od strane HBOR-a ili HAMAG-a ili drugih državnih potpornih institucija, sutra recimo i kamate od agrobanke ako bude osnovana, itd. Drugim riječima, onaj tko ulaže u Slavoniju i Baranju, trebao bi na svaku uloženu kunu dobiti razmjerno veću potporu ili nižu kamatu u odnosu na onoga koji ulaže u, primjerice, Zagreb ili Istru. Na taj bi se način dugoročno mogle smanjiti razlike između bogatijih i siromašnijih krajeva Hrvatske, ali bi takva jedna mjera, koja definitivno ograničava tržište da slobodno djeluje, zahtijevala i određeno jedinstvo i konsenzus u našoj zemlji, odnosno da se bogatiji krajevi Hrvatske ne bune protiv takve odluke vlade.
Kada je u pitanju povlačenje novca iz fondova EU-a, krivom odlukom da se RH podijeli na samo dvije regije, a Slavonija i Baranja izjednače sa Zagrebom, propustili smo osigurati pravedniju podjelu novca i dodatno nastavili produbljivati jaz između siromašne Slavonije i Baranje i bogatog šireg područja oko Grada Zagreba.
Što se tiče razvoja poljoprivrede, treba ići prema tome da se, suprotno mišljenjima mnogih, manji broj ljudi bavi poljoprivredom, ali da se cijeli sustav poljoprivrednih poticaja i potpora poveća i koncentrira na manji broj najproduktivnijih poljoprivrednih proizvođača koji će moći pratiti i biti konkurentni poljoprivrednicima iz EU-a te primjenjivati najsuvremenije tehnologije u poljoprivrednoj proizvodnji - zaključuje prof. dr. sc. Željko Požega, stručnjak za ljudske resurse s osječkog Ekonomskog fakulteta. (I.BOŠNJAK)