Nakon svakih izbora od vlade koja je preuzela izvršnu vlast, Slavonija i Baranja je očekivala mnogo, ali je uglavnom dobijala malo. Hoće li se loša praksa zapostavljanja istoka Hrvatske nastaviti, ili će se konačno početi ozbiljnije voditi računa o razvoju Slavonije i Baranje, pokazat će već prvi mjeseci rada nove vlade na čelu s premijerom Plenkovićem. Što očekuju od nove vlade, kazuju naši sugovornici:

“Očekivanja od nove vlade u pogledu razvoja Slavonije i Baranje sigurno su velika, jer se radi o tradicionalno najruralnijem prostoru u Republici Hrvatskoj koji doživljava promjene ne samo kroz marginalizaciju značenja poljoprivrede za ukupni društveni razvoj, nego i kroz promjene ruralnog prostora. Na to ukazuju promjene obrazovne i profesionalne strukture stanovnika u ruralnom prostoru. Zbog navedenih činjenica očekujemo razumijevanje kako se ne treba slijepo oslanjati na tržište i njegove mehanizme, nego se razvojem treba upravljati. Prema tome, znanje i inovacije ključni su nositelji promjena koje se prepoznaju ne samo kao nove tehnologije, nego i kao društvene promjene. Danas se često naglašava da živimo u društvu znanja koje se oslanja na pametnu tehnologiju čiju osnovu čini informacija. Sve su važniji radnici znanja koji nisu samo radna snaga nego kapital poduzeća. Stoga obrazovanje, kao usustavljeni put prikupljanja informacija i stvaranja znanja čini važnu polugu društvene stratifikacije. U tom kontekstu od nove vlade očekujemo mnogo više financijskih i drugih ulaganja u obrazovanje, te u pojedine djelatnosti u kojima Slavonija i Baranja ima komparativne i konkurentske prednosti, primjerice poljoprivredu, prerađivačko-prehrambenu industriju, kontinentalni turizam, ICT tehnologiju, odnosno proizvodnje koje stvaraju novonastale proizvode više vrijednosti i time osigurale visoku zaposlenost i dohodak. Na taj načini svi skupa ćemo zaustaviti negativne gospodarske i migracijske trendove.

Koji su to projekti koje treba pokrenuti? Kao što sam već naveo postoji široki spektar djelatnosti u kojima Slavonija i Baranja ima komparativne prednosti, ali ovdje bih ipak istaknuo dvije koje su najvažnije, a to su poljoprivreda i prerađivačko-prehrambena industrija. Projekti koji će ići u smislu horizontalne i vertikalne integracije ove dvije gospodarske djelatnosti dobro su došli. To u suštini znači kako treba nastaviti investirati i podizati razinu u stočarskoj proizvodnji koja je sada zastupljena u strukturi s 45 %, dok u razvijenim europskim zemljama i do 80 %, tu ponajprije mislim o svinjogojskoj i govedarskoj proizvodnji. Također, projekti na kojima moramo inzistirati jesu i ulaganje u prerađivačke kapacitete jer želimo dobiti visokovrijedne proizvode koji se mogu naći ne samo na domaćem tržištu, nego i na europskom. Nužno je dalje ulagati u projekte navodnjavanja, s obzirom na to da s 1,8 % površina koje trenutačno navodnjavamo, na dnu smo članica EU-28. Takvi projekti utjecat će na izmjenu proizvodne strukture prema radno-intenzivnoj proizvodnji, što bi u načelu dovelo Slavoniju i Baranju u zavidan položaj po stvaranju proizvoda dodane vrijednosti i to bi utjecalo na samodostatnost i smanjenje deficita u vanjskotrgovinskoj razmjeni. S druge strane, investiranje i provođenje ovakvih projekata značilo bi zaustavljanje negativnih trendova u padu proizvođačkih cijena koje su u zadnje tri godine pale za 8 %, odnosno 50 % više nego u zemljama EU-a”.

“Slavonija i Baranja od nove vlade RH očekuje da se konačno počne ozbiljno brinuti o njima, jer će u protivnom uslijediti još veći egzodus stanovništva, poglavito mladih koji su prisiljeni odlaziti iz domovine radi potreba preživljavanja njih i njihovih obitelji. Isto se događalo i krajem šezdesetih godina kada je masa građana odlazila kako bi prehranili svoje obitelji. Dakle, povijest se ponavlja, ali ovaj put zbog nebrige svih političkih opcija od stvaranja samostalne države Hrvatske do danas. Također smatram da je hitno potrebno donijeti Strategiju poljoprivredno-prehrambene proizvodnje, ali ne na način kako je to zamislio ministar Romić sa sudjelovanjem gotovo same akademske zajednice ne uzimajući u obzir gospodarstvenike iz sektora, a ni PPDIV koji je jedini reprezentativni sindikat koji zastupa poljoprivredno-prehrambeni sektor. O tome smo obavijestili i Andreja Plenkovića kao budućeg premjera prilikom razgovora u sindikatu prije izbora, koji je istaknuo da to nije u redu i da će poduzeti mjere kako bi se to ispravilo. Mislim da se strategija može vrlo brzo donijeti kako bismo što prije krenuli s njenom provedbom. Poput ministarstva gospodarstva koje provodi strategiju industrijske proizvodnje kojom se omogućuju tvrtkama nepovratna sredstva prema donesenim kriterijima, također smatram da bi isti model trebao biti predviđen i u strategiji poljoprivredne proizvodnje, čime bi se malim i srednjim poduzetnicima omogućila dodatna sredstva za razvoj i bolju konkurentnost. Prije svega mislim da je potrebno ispraviti nepravdu koja je nanesena tvrtkama kojima su uskraćena sredstva iz fondova EU-a, jer smatram da su svi postupali prema Pravilniku ministarstva i da isti nisu pogriješili i ne smiju biti žrtve političkog sukoba dva ministra, te im sredstava za njihove projekte koji zapošljavaju radnike nikako nisu smjela biti uskraćena. Uostalom, njihove tužbe će pokazati da su bili u pravu, a tko će onda biti kriv?”.

“Ja sam svoje poduzeo. Mi smo u Žitu radili na tome da nam u Slavoniji i Baranji bude bolje. Dokaz su pogoni za proizvodnju pršuta i trajnih mesnih proizvoda koje smo sagradili u Čepinu i gdje će biti ukupno zaposleno najmanje 350 osoba (od toga stotinjak u pogonima, a ostali u distribuciji, kooperaciji i slično). Spremni smo ići i dalje, a one koje zanima što treba učiniti da se u Slavoniji i Baranji živi bolje, neka dođu, posjete nas, i uvjere se u to”.

“Od velikih priča i obećanja na selu se ne može živjeti, svakim danom sve nas je manje tamo, poljoprivredi je potrebna sigurna perspektiva i nada da se od nje može živjeti, jer to mi je jedini razlog zašto bih ostao na selu. Danas sam na rubu odluke da odem, kao i mnogo mojih vršnjaka, i to ne samo iz sela, nego iz Hrvatske. Nitko se baš i ne trudi dati nam nadu i potaknuti nas da se bavimo poljoprivredom. Nema nikakvog sustava koji bi nam pomogao da bismo uspjeli, nego je svaki korak problem, a i oni koji bi trebali pomoći trude se samo u stvaranju problema. Treba stvarno jako mnogo volje, žrtve i želje da bi se ostalo raditi na selu, no pritom nova vlada mora pokazati da je poljoprivreda ozbiljna grana i da smo mi poljoprivrednici oni na koje računaju u razvoju Hrvatske, a ne samo glasači koji su bitni u vrijeme izbora. Treba urediti tržište proizvoda u poljoprivredi da funkcionira kao ono o kojem čitamo na internetu u zemljama EU-a, jer danas ne znam što bih proizvodio, koju kvalitetu i koju cijenu, te tko će biti kupac i kada će platiti, neki dugoročni fer ugovor mogu samo sanjati. Programi ruralnog razvoja iz kojih moram povući pola novca od ukupnih namijenjenih poljoprivredi, državna su sramota na našu štetu. Ministarstvo poljoprivrede i Agencija za plaćanje u poljoprivredi kao da se trude da na selu bude gore. Jedna moja kolegica, mlada poljoprivrednica, dobila je odbijenicu za mjeru 6.1.1., zbog razlike u tečaju od 130 kuna na 50.000 eura, i kada je nazvala osobu koja je u Ministarstvu potpisala odbijenicu i zamolila obrazloženje, dobila je odgovor da je ona odbila i mladog poljoprivrednika zbog 60 kuna pa što bi ona htjela. Ništa, samo kupiti 25 junica i baviti se proizvodnjom mlijeka od kojeg bi možda mogla školovati djecu, ali gospođa kaže neka se javi nagodinu ako bude imala uvjete. A mene su odbili zbog isteka roka važenja osobne iskaznice - jedan dan. Kako onda dalje s ovakvim pristupom i administracijom koja godinu dana rješava predmet i onda ga odbije, ako se taj pristup ne promijeni, neće Ministarstvo imati brigu kako da raspodjeli novac, nego kome. Da bi kao mlad nešto u poljoprivredi i stvorio, trebaju mi i kreditna sredstva, no tko ih danas daje uz neke normalne uvjete koje bih ja kao novi poduzetnik mogao zadovoljiti? Svi samo pričaju kako nam trebaju mladi, novi, startapovi, a ja ih pitam kako financirati poljoprivrednu proizvodnju. Krize u poljoprivredi dosta su česte, morali bismo uspostaviti neki sigurnosni mehanizam koji bi pokrivao bar opstanak proizvodnje, a ne da zbog jedne loše godine dovode u problem dugoročno ukupno poslovanje. Praktična znanja nam trebaju, ako roditelji ne znaju, ili neki dobar susjed poljoprivrednik gdje mogu naučiti i steći nekakvu vještinu, ili tko mi može pomoći u postavljanju i ostvarenju moje poljoprivredne ideje, onda moramo pronaći takve ljude koji takva znanja imaju. Očekujem, dakle, od nove vlade da prijeđe s priča na djela, koja će se ostvarivati na selu, gdje će se konačno početi bolje živjeti od svoga rada”.