Iako se Zakon o stečaju potrošača, “popularno” zvani osobni bankrot građana, dugo najavljivao i još duže iščekivao kao nekakvo spasonosno rješenje, nakon što je početkom godine stupio na snagu pokazalo se da za većinu prezaduženih zapravo i nije tako spasonosan.

Naime, iako je u Hrvatskoj više od 328.000 blokiranih građana koji u prosjeku duguju 53 tisuće eura, prema posljednjim podacima Fine do danas je zaprimljeno tek 619 zahtjeva za pokretanje izvansudskog postupka koji prethodi proglašenju bankrota pred sudovima, a od tog broja čak 229 postupaka već nije uspjelo, a tu su i oni s nepotpunom dokumentacijom. Postavlja se pitanje zašto građani ne žele osobni bankrot kako bi se riješili dugova?

Kao vodeći problem navodi se strah od gubitka jedine nekretnine, a uz to slijedi još niz nepoznanica i strahova. Osim toga, još nisu imenovani stečajni upravitelji koji bi na rok od najviše pet godina trebali preuzeti upravljanje novcem i imovinom dužnika te građanima precizno i realno objasnili što ih čeka. Za polaganje stručnog ispita premalo ih se javilo. Zbog toga su planirane izmjene zakona, ali padom Timove vlade sve je stalo. Tu je zatim zbog našeg već prepoznatog potrošačkog mentaliteta i sram od osude javnosti, kao i nada da će se ipak nekako sve riještiti samo od sebe. Građani su zatim stava da svoje dugove mogu sami zatvoriti, a da bi ih osobni bankrot do kraja uništio pa bi ostali siromašniji nego što jesu. Nadalje, kako to u Hrvatskoj uglavnom biva, i ovaj je Zakon izuzetno složen, kompliciran i izbirokratiziran gotovo do krajnjih granica, a prema mišljenju mnogih pet godina do eventualnog izlaska iz bankrota predugo je. Takav osobni bankrot naprosto nije za one slabijeg imovinskog stanja, a kojih je među blokiranima najveći broj.

I u udruzi "Blokirani" smatraju kako taj zakon građanima neće pomoći da se izvuku iz duga. "Kod nas se ljudi ne mogu izvući iz osobnog bankrota ni u kom slučaju. To je isto kao stečaj nekog poduzeća. Onog trenutka kada vi podnesete zahtjev za stečaj, tvrtka se likvidira. Dobro, ne možete fizički osobu likvidirati, ali što će biti s tom osobom", upozoravaju iz Udruge.

Sve u svemu, osobni bankrot je samo za one koji zaista nemaju drugog izlaza, jer je to doista posljednji korak, budući da sva imovina dužnika dolazi u ruke stečajnog upravitelja koji onda tom građaninu pomaže u stezanju remena. A to znači da će im on određivati i to kada mogu i smiju li uopće popiti i jednu kavu. Gube se sve kreditne kartice, nema visokih računa... Štedi se maksimalno i na sve moguće načine, a za što je potrebna golema disciplina na koju očigledno većina nije spremna.

Piše: Damir GREGOROVIĆ