Istok Hrvatske do sada je bio sramotno zapostavljen - Hoće li nova vlast promijeniti takvu lošu praksu?
Vezani članci
ŠTO SLAVONIJA I BARANJA OČEKUJU OD BUDUĆE VLADE? (II.):
INTERVJU - DEMOGRAF DRAŽEN ŽIVIĆ:
ŽELJKO POŽEGA, STRUČNJAK ZA LJUDSKE RESURSE
Gram rada bolji je od tovara obećanja, rekla je jednom zgodom slavna holivudska glumica Mae West. Premda je West bila poznata po svojim dvosmislenim rečenicama, njezina duhovita aluzija pogađa u srž problema i kad se radi o politici.
Jer upravo je politiku nemoguće zamisliti bez riječi kakve su rad i obećanja, a u što smo se mogli uvjeriti i tijekom posljednje predizborne kampanje u Hrvatskoj. Drugim riječima, boreći se za glasove birača, političarima su usta uvijek puna obećanja o boljem sutra, o više rada i reda, o budućnosti koja će s njima, kad pobjede, biti svijetla i perspektivna, a onda, kad izbori minu i kad se osvoji vlast, mnoga od obećanja ostanu tek ludom radovanja.
U takvom kontekstu u pravilu najlošije prolaze Slavonija i Baranja, o čemu neprestano svjedočimo unatrag 20 i više godina otkako je samostalne, neovisne i demokratske Hrvatske. Zato se moramo svi skupa, svi mi koji živimo u Slavoniji i Baranji, zapitati što može, što kani i što nužno hitno treba poduzeti, kakve poteze mora povući nova vlada kojoj će na čelu biti premijer Andrej Plenković. Jer stanje je loše, poljoprivreda grca u problemima, investicije stižu na kapaljku, mladi neprestano odlaze u inozemstvo, posla nema dovoljno, demografska je slika katastrofalna i Slavonija i Baranja su svakim danom sve više na koljenima. Nova vlada daklem mora ozbiljno shvatiti situaciju, mora konačno otvorenim ušima čuti vapaj stanovnika zaboravljene regije, istočne Hrvatske, kojoj su doduše i dosadašnje državne vlasti obećavale brda i doline, ali su obećanja, uz časne iznimke, ostajala mrtvo slovo na papiru.
OSIJEK NI 20. RAZVOJNI GRAD
Naime, sve dosadašnje vlade uspjele su u svega 20-ak godina od “žitnice i hraniteljice Hrvatske” postići da plodnu ravnicu pretvore u neplodnu i besperspektivnu sredinu za život, iz koje stanovništvo iseljava, odlazeći s osječkog ili đakovačkog kolodvora prema Hamburgu ili Dublinu. Ipak, sve relevantne političke snage i u ovogodišnjem su se predizbornom obraćanju naciji dotakle i teme ravnomjernog regionalnog razvoja, pa tako i Slavonije i Baranje. Neki su doduše znali o čemu govore, pa i relativno precizno naveli probleme i moguća rješenja, no većini je to bilo samo načelno i sporadično predizborno obećavanje. A upravo je neravnomjerni razvoj Hrvatske i dalje glavni okidač nezadovoljstva koji dovodi do sveopćeg demografskog pustošenja najnerazvijenijih regija, a koje predvodi istok Hrvatske.
Danas su razlike u razvoju između hrvatskih regija veće nego ikad. Sve one predizborne priče o tome kako će stranke na vlasti ulagati tamo i ovamo, pomoći ovome ili onome, pokazale su se kao prazne priče. Pa nam pojedini dijelovi Slavonije izgledaju jadnije nego ikada, a to se namjerno i proračunato iz bogatog Zagreba, naravno, ne vidi. Glavno je pitanje stoga zašto to vodeće nacionalne stranke, do sada najviše SDP i HDZ, ne žele vidjeti niti bilo što ozbiljno poduzeti i kada dođu u priliku vladati. Zato što građani uglavnom ne reagiraju niti prisiljavaju političke elite da promijene svoj odnos prema razvoju općenito, a onda posebno prema razvoju regija u kojima žive. Na gospodarsko propadanje nekada bogate Slavonije i Baranje svi se čude i zgražaju, ali ne poduzimaju gotovo ništa i to tako već godinama, još od poratnih dana.
Pritom se logičnim nameće pitanje - kad već nema volje među političarima (uz časne izuzetke), zašto u tim dijelovima zemlje nema građanskog pritiska da se stvari promijene? A što bi trebalo promijeniti i koji su to projekti nužni da bi se alarmantna situacija pokrenula s mrtve točke, odnosno što Slavonija i Baranja očekuju od buduće nove vlade, analiziramo u nastavku ove teme.
Na surovu istinu ukazalo je i jedno od prošlogodišnjih hrvatskih izdanja magazina Forbes. Na osnovu Finih godišnjih izvještaja o poslovanju te uz analizu zagrebačkog Ekonomskog instituta Forbes je kreirao zanimljivu, i čini se za Slavonce, otrežnjavajuću rang-listu. Tako na popisu najboljih hrvatskih gradova za život i poslovanje u prošloj godini, Split je bio na prvom mjestu, Zagreb je drugi, na trećem je mjestu Rovinj. Slijede Poreč, Rijeka, Dubrovnik... Objavljena je usporedna lista 20 prvoplasiranih gradova, ali na njoj nema Osijeka, kao ni jednog grada istočno od Zagreba. Zar je moguće da poduzetništvo i dobra životna klima ne stanuju na kontinentu? U istom tekstu spominje se da su od gradova Slavonije i Baranje na listi najbolje plasirani Osijek (22) i Županja (37), a među prvih 50 svoje su još mjesto našli Daruvar (42), Požega (44), Vukovar (47), Ilok (49) te Belišće (50). Posljednje mjesto na listi pripada Slatini (127), ali ništa bolje nije ni Valpovo (124) i Beli Manastir (120), dok je Donji Miholjac na poziciji broj 92. A u Slavoniji i Baranji živi gotovo milijun stanovnika, dakle četvrtina Hrvatske! Uzimajući sve to u obzir, podatak da je čak 60 % onih koji su napustili Hrvatsku napustilo upravo Slavoniju i Baranju, dodatno dramatično zvuči.
Zato kao prst u oko ubadaju svježe lansirana obećanja iz različitih političkih tabora koji se tiču Slavonije i Baranje. No, pritom se netko duhovit ipak poslužio pjesmom koja ima veze sa Slavonijom - Uzalud vam trud birači. No, nova vlada - nova nada, mogli bi i tako postaviti stvari. Jer su HDZ i njihov novi predsjednik Andrej Plenković izvijestili javnost kako krajnje ozbiljno kane popraviti stanje u Slavoniji i Baranji te da u vezi toga imaju Projekt Slavonija.
- Ovo je za HDZ pobjednička jedinica, jedna od naših utvrda. Na rezultatima u ovoj izbornoj jedinici temeljimo sve ono što nas nosi k ukupnoj pobjedi na izborima. U ovoj smo županiji na vlasti u svih pet gradova. Uvijek što sam osjećao kad sam dolazio ovdje jest želja naših kandidata i članova da učine maksimalan napor za našu Slavoniju - rekao je na predizbornom skupu u Požegi Plenković.
- Projekt Slavonija je utemeljen projekt - na vrlo jasnim prioritetima za naše ljude u Slavoniji, koja najviše pati od depopulacije. Poenta ulaska u Europsku uniju nije bila da brojni mladi traže budućnost u Njemačkoj, ili pak nekoj drugoj članici. Država, naime, treba stvoriti uvjete za rast i razvoj, pristojne plaće i dostojanstvene mirovine. Za mogućnost mladima da rade i stvaraju obitelj te ostaju ovdje. Zato su naši prioriteti - novi zakon o poljoprivrednom zemljištu, novi zakon o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, kvalitetniji mehanizam povlačenja sredstava iz EU fondova - i za poljoprivredu, i za ruralni razvoj. Ono najvažnije - samodostatnost poljoprivredne proizvodnje. Vodimo računa (i) o mladim poljoprivrednicima. Moramo im dati poticaje, a to su darovanje, zakup, koncesija zemljišta - ustvrdio je Plenković.
Dakako, nema samo dosadašnji HDZ “zasluge” za spomenute slavonske probleme. U slavonska prsa se primjerice godinama busao i političar iz “suprotnog” političkog tabora, danas predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak, bivši ministar gospodarstva. I on, kao predstavnik Narodne koalicije, imao je svoje zamisli za revitalizaciju Slavonije, kako je to izjavljivao na predizbornim skupovima.
- Ovaj kraj će nam biti prioritet. Ovdje ćemo preko EU fondova završiti Koridor 5C, ulagati u poljoprivredu i prehrambeno-prerađivačku industriju, logistiku i tranzit, ali i u IT tehnologije. Počevši iz Slavonije, jer je ovdje najveći IT potencijal, do 2020. realizirat ćemo digitalnu agendu tako da će 2/3 Hrvatske imati optički kabel, a svako domaćinstvo širokopojasni internet, nabrajao je Vrdoljak. No, to sigurno nisu čuli oni u Irskoj pa je stoga i zabilježen samo jedan glasač, od onih koji su tamo imali pravo glasovati na proteklim izborima.
PAPAGAJSKI REFLEKSI
I tako, unatoč svemu, žalosna je činjenica da u Slavoniji i Baranji, koje su bile hraniteljice i Hrvatske i bivše države (pa i šire), sada imamo više gladnih i siromašnih nego u drugim krajevima zemlje, ponavljali su i drugi kao papagaji te unisono obećavali da će se stanje popraviti. Naslušali smo se obećanja kako, primjerice, poljoprivrednicima poticaji moraju biti i bit će isplaćeni prije početka sjetve kako bi mogli bez problema, stresa i straha odraditi sjetvu i normalno poslovati. PDV na hranu i repromaterijal će se smanjiti kako bi se dodatno olakšalo poslovanje poljoprivrednim gospodarstvima. Svim mladim obiteljima, ali i svim obiteljima prava pomoć će biti u pronatalitetnoj politici koja će se zastupati i provoditi. Svim učenicima osnovnih i srednjih škola nabavit će besplatne udžbenike za cijelo školovanje, a isto tako i besplatan prijevoz..., i što sve još ne...
I za kraj, umjesto nastavka teoretiziranja zašto obećanja nisu ispunjavanja od strane prethodnih vlada, evo nekih konkretnih mjera koje Slavonci i Baranjci očekuju da ih u praksi u djelo provede buduća Plenkovićeva vlada:
Ključne stvari koje se moraju provesti:
Slavonija i Baranja moraju prestati biti zapostavljena područja u državnom proračunu.
Hitno se mora poraditi na jačanju gospodarstva, otvaranju novih radnih mjesta i zapošljavanju mladih.
Osigurati uvjete za veće investicije, strane i domaće ulagače.
Efikasno i sustavno izvlačiti više novca iz EU fondova za projekte u Slavoniji i Baranji.
Prioritet nove vlade mora biti razvoj i zaštita poljoprivrede i stočarstva, poticanje OPG-ova, a treba iznova razmotriti i ideju o osnivanju Agrobanke.
Hitno donijeti dugoročni i provediv plan demografske obnove Slavonije i Baranje, a s tim u vezi poraditi i na spašavanju sela od propadanja.
Decentralizacija: Županijama, gradovima i općinama dati veće fiskalne mogućnosti oblikovanja vlastitog razvoja.
Bolja prometna povezanost (HŽ - problem vlakova).
Sve u svemu, očekivanja od nove vlade su velika, ali posve realna i provediva. Jer na obećanjima se više ne smije i ne može živjeti. Dosadašnja praksa laži mora jednom za svagda prestati. U protivnom, Slavonija i Baranja još će dublje zaroniti u očaj i beznađe.
Damir GREGOROVIĆ/Darko JERKOVIĆ
ZDRAVKO MARIĆ
Ponudio rješenja za pomoć selu?
O Slavoniji i Baranji izjasnio se i dalje izgledni HDZ-ov ministar finacija Zdravko Marić, rekavši: “Najveći naglasak stavljamo na gospodarske teme, gospodarski rast i zapošljavanje, odnosno nova radna mjesta kao prioritet ispred svega na nacionalnoj razini, a posebno na lokalnoj razini. U našem programu mi smo predvidjeli, ne čitav niz mjera i prijedloga, nego zaista rješenja. Kao ministar financija u vladi sam mnogo puta govorio da je našem društvu i gospodarstvu prijeko potrebna jedna cjelovita i temeljita sveobuhvatna porezna reforma. Prvi put je smanjen javni dug, to su sve razlozi zašto možemo pozitivno gledati na te naše prijedloge i rješenja koja imamo po pitanju poreznog rasterećenja. U ovom kraju predvidjeli smo konkretna rješenja koja mogu pomoći selu i poljoprivrednicima”.
VAŽNOST LOBIRANJA
Ministri brzo zaborave svoju bazu
Kakva će biti sudbina Slavonije i Baranje ovisi i o novoj vladi, odnosno o ministrima koji bi trebali imati razumijevanja za nagomilane regionalne probleme. Hoće li to razumijevanje imati stari i novodno novi ministar regionalnog razvoja i europskih fondova, bivši virovitički župan Tomislav Tolušić, ili pak kako se spominje novi ministar poljoprivrede Tugomir Majdak, dosadašnji pomoćnik ministara poljoprivrede i bivši pročelnik za poljoprivredu Virovitičko-podravske županije, tek ćemo vidjeti. Jer i primjerice preseljenje Ministarstva poljoprivrede u Osijek sada je već stara priča. O tome tko će biti biti novi ministar gospodarstva za sada se malo zna, jer Most nastoji zadržati taj resor, dok ga pak HDZ namjerava preuzeti. Od HDZ-ovih kandidata za to ministarsko mjesto spominju se Ivana Maletić, Tomislav Ćorić i Goran Marić.
RENATO MATIĆ, SOCIOLOG
Potencijali za razvoj, a ne za uhljebljivanje
O kroničnom problemu zapostavljanja razvoja Slavonije i Baranje, koje su svim dosadašnjim vladama bile na rubu interesa, mogućoj a neprovedenoj decentralizaciji i regionalizaciji te prioritetima koje nova vlada mora provesti kako bi se stanje bitnije popravilo, razgovarali smo s dr.sc. Renatom Matićem, profesorom sociologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.
Profesor Matić svoje je viđenje stanja obrazložio u cjelovitom komentaru.
- Svojedobno sam za jedan znanstveni kolokvij pripremio SWAT analizu identitetskog potencijala Slavonije i Baranje, i pokazalo se da su najslabija spona u lancu razvoja, uostalom kao i za ukupno hrvatsko društvo, upravo upravljačke elite, tj. njihove neodgovorne i neodržive odluke, zasnovane na parcijalnim (privatnim i stranačkim) interesima.
Prirodni i kulturni potencijal slavonsko-baranjske regije koliko god bio jedinstven prema svojim posebnostima, još je uvijek samo “potencijal”, jer proces usklađivanja onog, kazalo bi se, Bogom danog, s onim ljudskim kapitalom, još nikada nije poprimio strategijske razmjere. Osim toga, notorna je stvarnost da strategijskim kapacitetima Slavonije i Baranje upravljaju elite koje nisu u stanju pokrenuti modernizacijski proces, što je ukupno gledano samo preslika društvenih procesa koji važe za nacionalnu društvenu razinu. Tužno izgleda nerazmjer radno aktivnog u odnosu na ukupan broj stanovnika, što je rezultat dugotrajnih negativnih demografskih društvenih procesa i nerealno je očekivati poboljšanje omjera unutar jedne generacije. To ne znači da je sudbina zacrtana, nego je to istinski izazov s kojim bi se prije svega oni društveni akteri koji su zaduženi za kreiranje strategija, naprosto, bez izgovora morali uhvatiti u koštac. Također su iz perspektive ukupnog razvoja vidljive slabosti u omjeru broja zaposlenih u odnosu na radno aktivno stanovništvo, što je posebno uočljivo u tzv. strategijski prepoznatim područjima, kao što su poljoprivreda i turizam, u čemu se krije najveći neiskorišteni potencijal. Ipak, najveći potencijal, a za sada i najveći apsurd u smislu neiskorištenih kapaciteta, odnosi se na opću socijalnu isključenost ženskog stanovništva na prostoru Slavonije i Baranje. To se odnosi koliko na ukupnu prisutnost među radno aktivnim stanovništvom, još više na malu prisutnost unutar zaposlenog stanovništva, a posebno je nerazmjerna mala aktivna prisutnost žena na spomenutim strateškim područjima razvoja - u poljoprivredi i turizmu.
Premda se tu ne smiju zanemariti izvrsni primjeri, no oni su prije svega rezultat pojedinačnih vizija i napora, a premalo zajedničkog, posebno onog strategijskog promišljanja i planiranja. Osnova, početak i sadržaj svakog razvoja je u našem slučaju nepostojeća strategija koja bi okupila, uskladila i pokrenula sve potrebne potencijale, a najvažnije od svega jest to da te potencijale ne treba izmišljati i otkrivati, nego su oni trajno prisutni, ili kako je već spomenuto Bogom dani.
- Uz navedeni niz problema koji se mogu prevladati odgovornošću i kreativnošću na samom terenu, treba biti dosljedan i ukazati na drugi veliki problem, a koji stoji na putu razvoju ukupnog hrvatskog društva - to je nesaživjela decentralizacija. I tamo gdje postoji na papiru, događa se copy paste maligne prakse s državne razine, a to je političko kadroviranje, ili kako se popularno kaže uhljebljivanje. Ono izravno proizvodi nezainteresirano i neodgovorno upravljanje, ali i korupciju, a tvrdoglavim se ustrajanjem na tom modelu uvijek iznova umjesto razvoja osigurava propadanje. Inače, za recepte djelotvornog prevladavanja tog problem, kao i za izvrsno iskorištene mogućnosti decentralizacije, ne treba također nikakav poseban mentalni napor ni daleki put. Dovoljno je pogledati kako to radi Austrija i kakve je blagodati tamo donijela decentralizacija upravljanja. Ne treba biti nepravedan pa zaboraviti i primjer Slovenije, ali i naša Istra i Međimurje u mnogo čemu mogu poslužiti kao uzor.
- Zaključno i jednostavno rečeno, najveća odgovornost uvijek leži tamo gdje i najveća moć, a to je u našem društvu, još uvijek, područje politike i političke odluke. Problem je što bi politička odgovornost uključivala odricanje od pogodnosti i privilegija, a mobilizaciju požrtvovnosti, kreativnog mišljenja i čestitosti. Dakle, sve je jasno.(D.J.)