Zanimljiva etnografsko-fotografska putujuća izložba “Muzeji u loncu”, nastala kao rezultat suradnje 16 muzeja s istoka Hrvatske kako bi poticanjem otkrivanja zaboravljenih jela, skupljanjem starih recepata, rekonstrukcijom i dokumentiranjem njihove pripreme, ispitivanjem kazivača i istraživanjem izvora i literature pridonijela rasvjetljavanju spoznaja o tradicijskoj prehrani istočne Hrvatske s kraja 19. i početkom 20. stoljeća, privukla je velik broj posjetitelja u Muzej brodskog Posavlja.

Zahvaljujući kazivačima po cijeloj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, prethodni požeški projekt Muzej u loncu evoluirao je u još ljepšu priču .

“Pronašli smo zaboravljena jela s kojima smo nastojali ispričati sve životne običaje, baštinu ovog dijela Hrvatske. Organizacijom izložbi, pripremom jela i razgovorom te dokumentarnim filmom želimo pokazati kako su ta jela velik potencijal kao prenositelji baštinskih poruka, prije svega za turizam. Cilj nam je senzibilizirati Slavonce da shvate koliko je tradicijska hrana važna i da se ne moramo pridržavati stereotipa o tri osnovna jela - kulen, čobanac i fiš-paprikaš, kakvima nas doživljavaju naši gosti”, kaže autorica projekta Maja Žepčević Matić.

Da Slavonija nudi puno više od toga, pokazala je i izložba te priprema uživo zanimljive slastice iz županjske Posavine - gojtani, kao primjer mogućeg neuobičajenog, jedinstvenog fast-fooda. A kao rezultat suradnje s Karolinom Lukač, iz brodskog MBP-a, proizišla su još dva zanimljiva zaboravljena jela - poznati drobac, odnosno škembeće, kako ga nazivaju u Velikoj Kopanici, i lokše, najstarije jelo uopće koje se moglo naći na ovim prostorima. U receptima su sažeti utjecaji svih koji su protutnjali kroz Slavoniju, a Slavonci su ih modificirali na svoj način. Tako je predstavljeno i nekoliko jela nastalih pod utjecajem Osmanlija, koji su ovdje boravili 150 godina. U Prekopakri, primjerice, zadržala se saganlija - jedinstveno posno jelo koje se još priprema na Veliki petak. Pravi se od graha, luka i bučina ulja, složeno u šest slojeva, zaliveno vodom i začinima, što se satima lagano kuha, a izvan posta savršeno godi uz meso. Iz istog vremena su i cernički ćupteti - poslastica koja se i danas priprema u cerničkom kraju, od najbolje smjese za kobasice umotane u tijesto i pečene, a jede se nakon svinjokoljske večere, kao odlična podloga za vino... Postosmanlijska priča su i gojtani (u originalu strauben), slastica njemačkih časnika iz doba Vojne krajine, koji su završili u običaju poklada, a prave se od smjese za palačinke, s puno jaja, mekog brašna i mlijeka, i peku u dubokoj masnoći u obliku spirale, odnosno, gajtana - ukrasa na muškoj narodnoj nošnji - po čemu su i dobili ime.. “Pripremani su pred korizmu, kada se nije štedjelo potrošiti mast, mlijeko, jaja... i počastiti maškare. Zanimljivo jelo se peče i zajednički jede tako da si svatko kida koliko mu treba”, objašnjava autorica projekta, koji je do sada iznjedrio 38 recepata. Jedno od zaštićenih jela je i vinogradarski ćevap - posebno sačuvan na požeškom području, zahvaljujući brojnim vinogradarima koji su prenosili vještinu pripremanja tog specijaliteta. Riječ je o deliciji od najfinijih komada svinjetine i junetine, slanine i luka, sve na ražnju, omotano svinjskom maramicom i dugo pečeno na otvorenoj vatri. Danas postoji više od sto starih recepata, pa priči nije kraj i sve šire se otvaraju vrata budućoj monografiji posvećenoj tradicijskim jelima istočne Hrvatske.

Nadamo se da će ostali krajevi, poput Dalmacije, Zagorja krenuti u pripremu naših slavonskih specijaliteta koji su godinama bili zaboravljeni. Izložba i promocije knjige Mate Baboselca o starovirskim jelima, kao i istraživanja brodskog etnologa Zvonimira Toldija, koja su dobila epilog u Brodskim pričama, imaju za cilj, na neki način, vratiti nas u prošlost s pomoću delicija. Jedna od njih je i kolačić tiritl, koji je postao brend Slavonskog Broda, podsjetila je ravnateljica MBP-a Danijela Ljubičić Mitrović.

Izložba ostaje otvorena do 2. listopada 2016.