Teško se zadržati u Slavoniji, u Osijeku, kad je zov udaljenih horizonata tako jak da predaha nema i kad se čini da ste već obišli većinu meridijana i paralela i posjetili i najzabačenije destinacije na Zemlji.

Jednostavno, ima nečeg što te stalno tjera iz slavonske ravni prema dalekom svijetu, jer, reći će ne samo naš sugrađanin, nego i mnogi drugi putovanjima i istraživanjima “opsjednuti” pojedinci, kad se jednom zaljubiš u putovanja, ostaješ zauvijek zaljubljen - u putovanja. Daklem, evo prvog nastavka, njegovim riječima i slikama, iz serijala reportaža našeg vjernog suradnika koji je mjesec dana hodočastio Srednjom Amerikom.

Meksiko, Gvatemala, Belize, a osobito Kuba - destinacije koje kod svakog bude leptiriće u trbuhu - na mojoj su listi lutanja svijetom već nekoliko godina, ali nikako da se kockice poslože sve do ovog ljeta (od sredine srpnja do sredine kolovoza), kada se sa svojim Slovencima nalazim u Zagrebačkoj zračnoj luci (začudo - zrakoplovne karte za ovo putovanje su najpovoljnije, iako nimalo jeftinije upravo iz Zagreba) odakle letimo Croatia Airlinesom do Frankfurta, pa Condorom (pravo ime za let u Latinsku Ameriku) za Cancun u Meksiku.

Kako spomenuh, povratne zrakoplovne karte poprilično su skupe - oko 1250 eura, uključujući i nutarnji let Cancun - Havana, osobito ako imate u vidu da od Budimpešte do Kuala Lumpura i natrag možete stići za manje do 500 eura, ili do New Yorka i natrag za manje od 400 eura, ali to je tako, pa ako želiš putovati, moraš platiti.

Nakon nekih jedanaset i pol sati ugodnog leta od Frankfurta (letimo iznad Nizozemske, Škotske, Islanda, Grenlanda, istočne obale Kanade i SAD-a - gledano na karti nekom čudnom hiperbolom - zašto, pojma nemam?), u ranim poslijepodnevnim satima stižemo u ljepljivo vreli Cancun. Grad je glavno turističko odredište Meksika, koje je tu ulogu preuzelo od daleko poznatijeg Acapulca, i u kojem nećete naći smještaj u dvokrevetnoj sobi ispod 200 eura po osobi. Stoga, iako umorni od leta (vremenska razlika u odnosu na Hrvatsku je 8 sati unatrag), odmah s lijepog aerodroma Cancuna krećemo prema Meridi - lijepom glavnom gradu meksičke savezne države Yucatan, od nekih 750.000 stanovnika, 50 kilomatara udaljenog od Meksičkog zaljeva.

Inače, Meksiko (Sjedinjene Meksičke Države) je savezna republika koja se sastoji od 31 savezne države i jednog saveznog distrikta s površinom od gotovo dva milijuna km2 (40 puta veći od Hrvatske) i 14. po veličini u svijetu, a prema broju izvornih govornika španjolskog jezika nalaze se na 1. mjestu u svijetu - njih oko 125 milijuna.

Još malo povijesti, prije suočavanja sa sadašnjosti. Prvi ljudi došli su na Meksičku visoravan prije oko 40.000 godina, a prije gotovo 9000 godina počeli su uzgajati kukuruz, što je kasnije omogućilo stvaranje prvih civilizacija. Od 1800. g. pr. Kr. razvile su se razne indijanske kulture, između ostalih i kulture Olmeka, Maja, Tolteka, Asteka..., koji su postigli značajna dostignuća u matematici i astronomiji. Glavni grad Asteka - Tenochtitlán - bio je 1500. godine najveći grad na svijetu s približno 350.000 stanovnika. Danas se nalazi ispod Mexico Cityja, jednog od najvećih gradova današnjeg svijeta.

Prvi Španjolci na područje današnjeg Meksika stigli su 1519. godine, a 1521. osvojili su i razorili Tenochtitlán te srušili državu Asteka. Godine 1535. osnovali su Vicekraljevstvo Nova Španjolska, koje je bilo prva španjolska kolonija na američkom kontinentu, a prostiralo se od Britanske Kolumbije u današnjoj Kanadi pa do Nikaragve. Od 1810. godine Meksiko je neovisan.

Iako znamo da u Meksiku ima mnogo toga za vidjeti, moj doživljaj Meksika sveo se samo na Yucatan, jednu od saveznih država Meksika, državu nešto malo manju od Hrvatske, s dva milijuna stanovnika. Ova država smještena je na istimenom poluotoku Yucatan, koji se nalazi na jugoistoku zemlje i većim dijelom pripada Meksiku koji ga dijeli s Gvatemalom i Belizeom.

Što reći o dijelu Meksika koji sam upoznao, a da se taj dio Meksika ne uvrijedi? Jednom riječju sve, ali baš sve je podređeno turizmu, ali onom masovnom, industrijskom, onom bez imalo duše. Osobno nisam pobornik takvih putovanja, ali to je cijena koju sam morao platiti kako bih kasnije, nakon Meksika, vidio i doživio Kubu onakvom kakvu sam želio i očekivao.

Merida, glavni grad savezne države Yucatan, smještena je 50-ak kilometara od mora, točnije od Meksičkog zaljeva, gotovo na istoj geografskoj širini s Cancunom koji je na drugoj, istočnoj strani poluotoka, na Karipskom moru.

Smještamo se u hotel nedaleko najužeg središta grada, u mirnoj uličici, za nekih 30 eura po dvokrevetnoj sobi (ovo je bila približno prosječna cijena smještaja na cijelom putovanju), koji će biti baza za dvodnevni obilazak piramida - nadaleko poznatih Chichén Itzá i Uxmal (Ušmal).

Hotel je stara, uređena zgrada s unutrašnjim četverokutnim dvorištem, u kojemu se nalazi i neveliki bazen za kupanje, popločani dio sa stolovima i stolcima za druženja, pušenja, ispijanja pića... Sve je okruženo s četiri natkrivene galerije u kojima se nalaze udobne sobe s kupaonicom i svim ostalim potrebnim za ugodan boravak gostiju. Vrlo ljupko!

Nemoguće je bilo ne primijetiti kako su ulice i uličice gradova u Meksiku izuzetno čiste, iako ćete vrlo rijetko, gotovo nikako, naići na koš za otpatke. To mi je u početku stvaralo određenu nelagodu, prije svega zbog nemogućnosti odlaganja opušaka, ali sam to vrlo uspješno razriješio - riješio sam se nelagode!

Za 100 američkih dolara, uz predočenje putovnice, dobijete u mjenjačnicama (nema mijenjanja novca na ulici, na crno) nekih 1800 pesosa (300 pesosa - cca 100 kuna).

Cijene pića, hrane u restoranima, cigareta i ostalog približno su jednake našima - možda malo više u turistički posjećenijim mjestima pa tako možete dobro ručati (riba ili meso), i popiti piće za nekih stotinjak kuna. Ovo se odnosi i na Gvatemalu, a o cijenama u Belizeu i na Kubi bit će riječi u idućim nastavcima.

Merida je lijep grad, s prelijepim povijesnim središtem, u kojemu treba posebno istaknuti palaču Montejo (Monteho), sagrađenu od obitelji Montejo (inače osvajača Yucatana), koja predstavlja jedini sačuvani primjer renesansne civilne palače u Meksiku. Danas se u njoj nalazi Kuća kulture i muzej Casa Montejo.

Inače, snalaženje i orijentacija u Meridi iznenađujuće je jednostavna. Zapravo su svi povijesni gradovi Latinske Amerike građeni planski, s pravilnom mrežom ulica (kao šahovska ploča) i trgom (Plaza Mayor ili Plaza de Armas) u sredini.

U Meridi i još nekim gradovima ulice su označene brojevima - okomite ulice parnim, vodoravne neparnim. Moj hotel, primjera radi, nalazio se na uglu 59. i 62. ulice, pa tako ma gdje se nalazili u gradu, znate gdje ste i kamo i koliko dugo treba da hodate.

O svemu drugom viđenom i doživljenom u Meridi i Yucatanu, čitajte u idućem nastavku...