Bliska se povijest ponovila! Prošle sezone nogometašice Osijeka bile su, također, domaćini kvalifikacijske skupine Lige europskih prvakinja u koju su dospjele iz drugog jakosnog šešira. Završile su na trećem mjestu bez ozbiljne prigode osvojiti prvo i plasirati se među 32 najuspješnije ekipe Staroga kontinenta, što im je u dva navrata uspjelo. Tekuće sezone, dakle, nije, ali su štićenice trenera Zvonimira Kolaka i njegova suradnika Branka Perkovića rezultatski bolje prošle te nešto popravile ukupni rejting koji nije sukladan ostavljenom dojmu u tri odigrane utakmice na glavnom terenu osječkog stadiona Gradski vrt.

Očekivalo se, naime, od popularnih “zečica” više, i to ne primarno u rezultatu već u igri koja sigurno nije bila na granici gornjih mogućnosti. Uvjerljivu startnu pobjedu (14:1) nad makedonskim prvakom Dargonom 2014 nećemo računati jer je skopska ekipa preslaba za ovu konkurenciju koja je, međutim, zahtjevna i za dvadeseterostruke prvakinje Hrvatske. I teško će ju, čini se, opetovano dosegnuti i nadići jer se ekipa godinama ne pojačava, a postojeći kadar nema kvalitetnu konkurenciju u ligaškim borbama pa je svaki međunarodni ispit višestruko težak. Financije su bitan ograničavajući faktor, a posebice u državnim okvirima koji je miljama udaljen od osječkog centra moći i kvalitete, a gdje između ostalog, stanuje i osam do devet seniorskih reprezentativki koje u simbiozi s igračicama iz inozemstva čine male korake prema naprijed. Na klupskom su planu oni gotovo nevidljivi jer se opetovano pokazalo da se u sudarima sa sebi ravnima, odnosno nešto kvalitetnijima, a posebice organiziranijima, Osječanke, jednostavno, pogube pri čemu, nedvojbeno, ulogu ima i psihološka sprema. Kada, naime, naiđu na pravi otpor, padaju i čine pogreške, za što budu kažnjene i rezultat ne bude kakav se priželjkivao, da ne kažemo sanjao. Prvakinje Bjelorusije iz Minska izvjesno su druga dimenzija kojoj Osječanke s Mačkamame ne mogu parirati jer primarno ne mogu dovesti šest do sedam inozemnih pojačanja koja su bitna prevaga na terenu. Tako je bilo i s prvakinjama Hrvatske koje su brzo spoznale da je ekipa Minska, u čijim redovima igra šest-sedam nigerijskih igračica, prejak protivnik (0:5) koji je, iako stigao iz trećeg jakosnog kvalifikacijskog šešira, tada već osvojio prvo mjesto te se plasirao u 1/16 finala gdje mu sigurno nije krajnji domet. Bjeloruskinje su, dakle, promptno to riješile otvorivši duboko novčanik i dovodeći igračice izvana uz koje će, vjerojatno, i domaće stasa(va)ti te, uspiju li proširiti to na cijelu svoju ligu, mogle bi, relativno brzo, u gornji kontinentalni razred... Takve mogućnosti Osijek nema niti će ih skoro imati, a posebice jer nema potrebu budući da sada slijede, pomalo dosadne, ligaške utakmice u kojima se zna pobjednik a da “zečice” ne moraju igrati punom snagom. Kada, pak, treba, to se ne može nadoknaditi u nekoliko pripremnih tjedana, a kako se ne mogu dovesti pojačanja, tada stručni stožer pokušava izvući maksimum s onim čime raspolaže. U posljednji je, međutim, tren iz SAD-a preko Izraela stigla jamajčanska reprezentativna vratarica Nicole Althea McClure koja je nedjeljnom korektnom izvedbom protiv belgijskog prvaka Standarda iz Liegea (1:1) zaključila epizode u hrvatskom prvaku. Taj je remi ostavio Belgijke na drugom mjestu u skupini, ali identične vrijednosti kao treće Osječanke budući da se pri formiranju koeficijenata obračunavaju osvojeni bodovi. Obje su te ekipe skupile po četiri, a što je jedan više od osječka prošlogodišnja tri kada su bile izgubljene dvije utakmice. Protekloga tjedna “zečice” su samo jednom poražene od ipak prejakog Minska, pa se očekuje ostanak u drugoj jakosnoj skupini, ali ekipa koje moraju igrati kvalifikacije. Privilegirane i jače čekaju protivnice u “knock-out” fazi i u pravilu prolaze taj krug. Za dosegnuti tu razinu osječki i hrvatski nogomet mora, figurativno rečeno, “optrčati puno krugova” jer sadašnji nisu primjereni kvaliteti koja na ženskom globalnom planu grabi krupnim koracima naprijed. U što se manji broj Osječana uvjerilo kada pogledaju međunarodnu utakmicu u kojoj su i Belgijke bolje stajale na terenu, iako su ljetos ostale bez kompletne udarne postave, a zamijenile su ih mlade igračice. Očito nogometno obrazovane, a što se nije postiglo improvizacijama i nedovoljnim, odnosno neodgovarajućim radom. Pri čemu se ne misli (samo) na Osijek, kao nositelja državne kvalitete...