Novosti
ŠTO KAŽU STRUČNJACI O KAMPANJI

Dosad bez jakih i konkretnih
poruka za privlačenje birača
Objavljeno 29. kolovoza, 2016.
Macan: To su kampanje koje “ne rade”. Odradiš ih, ali ne dopiru do birača

Da nije bilo objavljivanja kompromitirajuće snimke razgovora vođe Narodne koalicije Zorana Milanovića s predstavnicima braniteljskih udruga, mogli bismo reći da je ovo bio jedan od najmirnijih početaka predizborne kampanje, što automatski sugerira i da dosad ni od koga nismo čuli ništa vrijedno pozornosti. Sada se polemike više vode o Milanovićevom spominjanju majke predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića, nego o sadržaju izbornih programa.

Stručnjaka za odnose s javnošću Krešimira Macana upitali smo hoće li nastavak biti nešto zanimljiviji, uz više međusobnog prepucavanja o detaljima tih politika, ili slijedi udar na političke suparnike.

Bez mnogo strategije

- Ne, očekujem da će kampanja do kraja biti ovakva, jer se ne vidi mnogo strategije, osim donekle u Mostovoj kampanji, ali i ona nije nekog volumena. Svi se ponašaju kao nekad stari vojnici, “džombe” - imaju kalendar i odbrojavaju da je prošao još jedan dan kampanje. Da konačno dođu ti izbori pa da mogu početi pregovarati. Dojam je da nitko ne pokušava preuzeti neku od pozicija, spustiti neku stranku ispod praga, ili na bilo koji način promijeniti odnose snaga. Jer kampanja je vrlo slična sportu ili ratu, zato se i zove kampanja. Ako ne napadaš, ne možeš niti osvojiti neku poziciju. Neće se nitko dragovoljno povući i otići. Ako svi samo stoje na svojim pozicijama onda bi netko tko nešto radi to mogao iskoristiti. To može biti Most, Živi zid, Bandić, ili netko četvrti - ističe Macan, koji također smatra da je objava Milanovićevog razgovora s dijelom branitelja prvo što je isplivalo mimo toga i donijelo više odjeka i rasprava. On ističe kako zasad nema negativne kampanje, jer nitko nikoga ne napada, a prljave će, dodaje, možda i biti, jer uvijek ima nekih sitnih podmetanja.

- No, ne i negativne gdje bi se reklo zašto netko nije dobar izbor i to jednostavno zato što ne rade. Jer dvije velike stranke računaju kako će morati razgovarati s Mostom pa ga ne treba toliko napadati, a druge ne doživljavaju ozbiljno. Ne možeš osvojiti poziciju bez da, primjerice, kažeš: u proteklih osam mjeseci ova država je bila u kaosu, mi vam nudimo siguran smjer. To bi mogao reći Milanović. Ali on nije ispričao priču o kaosu, niti rekao da su za njega krivi HDZ i Most, nego ispada da je za to kriv Karamarko. A ako je tako - pa Karamarko je otišao. Što znači da krećemo od nule. HDZ u poruci ima “vjerodostojno”. U čemu je vjerodostojan? Vjerodostojan je sam Plenković, ali oni kažu “vjerodostojno”. A Plenković tek želi vratiti vjerodostojnost u politiku, pa ne može onda biti slogan “vjerodostojno”. “Pošteno”, “Europljanin”, ili “novo lice”, sve bi to nešto značilo, sigurno više nego ovo. Dakle, kampanje su im više kao pro forma, a nisam siguran da stvarno rade. Bandić je za predsjedničke izbore 2009. hodao po ledu i dijelio jabuke i na kraju završio s istim rezultatom s kojim je i ušao u kampanju. To su te kampanje koje “ne rade”. Odradiš ih, ali ne dopiru do birača - zaključuje Macan.

Premalo novca

Politolog Ivan Rimac kaže kako je prvih dana kampanja bila očekivano slabašna i mlaka, ne zato što se kandidati ne žele nametati, nego zato što su izbori došli prerano u odnosu na prethodne pa stranke nemaju novca za opsežniju kampanju. Stoga je, dodaje, gotovo vidljivije ponašanje alternativnih ili novih opcija nego dominantnih igrača, a većinom su svi usmjereni na medijski prostor koji su i tako obvezni dobiti.

- Naravno, događaju se svojevrsni gerilski upadi u medijski sustav, tako da date neku jaku izjavu i od toga napravite vijest koja će vas tu dugo držati. To se dogodilo i s Milanovićevim izjavama, bez obzira na to što ne znamo sigurno tko ju je plasirao u medije i, što je dvojbeno, kome to koristi, a kome ne. Sigurno je da će one zbog svoje jačine i konsekvenci u nekim aspektima izgledati medijski atraktivno i zadržati se neko vrijeme u medijima. Ne očekujem dugoročno zaoštravanje, mislim da će manje opcije i dalje graditi pristup na tome da objašnjavaju kako HDZ i SDP ne valjaju i da su dosad morali već nešto napraviti, a nisu. Dok će HDZ i SDP ići u kampanju u kojoj je teško uočiti razlike u programima i tu će vjerojatno ostati prostora čak i za međusobne razgovore u slučaju potrebe - zaključuje Rimac.

Prema njegovim riječima, bit će još sitnih podvala u obliku izvlačenja nekih afera iz prijašnjih vremena, no to ukupno neće biti relevantno, jer je očito da imamo nekakav balans između tih bivših grijeha. “Čini mi se da su se i glasači vrlo čvrsto vezali uz svoje opcije i više nemaju potrebu za nedisciplinom. Bar dosad provedena istraživanja pokazuju da prvi put SDP ima vrlo čvrstu izbornu bazu, discipliniraniju nego što je bila prije, u prvom redu zbog negativnih iskustava s prošlom vladom. Mislim da načelno nema favorita i teško je reći kome bi takva kampanja mogla odgovarati. S jedne strane ovi ekscesi možda će samo malo zamutiti vodu, ali neće značajnije utjecati na glasačko tijelo”, smatra Rimac.

Igor BOŠNJAK

Krešimir Macan

PR stručnjak

Poruke koje ništa ne znače

- Ono što me buni jest da sada prosječan birač, recimo Osječanin, zaustavi Plenkovića ili Milanovića i pita ih da nabroje tri razloga zbog kojih nekome od njih treba dati glas, oni to ne bi mogli. Na prošlim je izborima Milanović imao priču o zapošljavanju 500 ljudi tjedno, što je, bez obzira na to koliko to bilo realno ili ne, ipak bila nekakva poruka. Sada toga nema. SDP kaže da neće smanjiti PDV, a HDZ da hoće, ali što to znači prosječnom biraču? Ništa. Jer da ga pitaš kolika je stopa PDV-a, ne bi ti to znao reći. Ili, i HDZ, i SDP govore da će smanjiti porezne razrede. Uvjerili smo se, kada su se ti razredi promijenili krajem 2014., da je plaća porasla 50 do 100 kuna, ovisno o tome kolika je nekome brutoplaća. Dakle, mogu li HDZ i SDP umjesto toga reći da će povećati plaće za 50 kuna? Je li to istina? Odgovor je - pa pogledajte platni listić u prosincu 2014. i koliko ste više dobili u siječnju 2015. godine. A sada ću vam dati još 50 kuna više. Zar to ne bi bila tema razgovora u kafićima, jer je to 600 kuna godišnje. A ne da kažeš da ćeš mijenjati “porezne razrede” - ističe Macan.

Ivan Rimac

politolog

Drukčija kampanja

- Kampanja neće biti na tragu prošlih izbora ili onih prije njih, gdje je retorika bila mnogo oštrija, uz ideološke podjele. Mislim da se neće više ponoviti takva kampanja u prvom redu zato što su to bili neki osobni animoziteti između Karamarka i Milanovića. Milanović i Plenković su u boljim odnosima i neće dopustiti da kampanja ode u tome smjeru. Takva pogreška značila bi izlaganje mogućnosti da nekakva treća opcija dođe sa značajnim brojem zastupnika u Sabor i da imaju opet problem s formiranjem većine. Jer ćemo očito i ovaj put imati odnose blizu pat pozicije, da će potencijalni koalicijski partneri jedne i druge strane u osnovi biti vrlo slični, te će do kraja biti neizvjesno kako će izgledati nova vlada. Osim, naravno, ako se u konačnici ne dogovore HDZ i SDP. To što oni kažu da se to neće dogoditi, vrijedi koliko i izjava Bože Petrova kod javnog bilježnika prije prošlih izbora - kaže Rimac.

NE ČUJEMO RAZLOGE ZA PROMJENU MIŠLJENJA BIRAČA

- Sada imamo od 20 do 25 posto neodlučnih birača. Prema nekim istraživanjima pred izbore 2007. godine u prva dva tjedna polovina njih je utvrdilo svoju odluku za koga glasati ili promijenilo mišljenje, a u zadnjem tjednu kampanje to je učinila druga polovina. Pitanje je dajemo li im sada motiva da promijene svoju odluku. Jer ako očekujete od birača da čita novine i gleda televiziju, da se sam informira tko je bolji - na to zaboravite. Birač sam to neće učiniti. Kampanja je način da sa svojim porukama dođeš do birača i kažeš mu koja su to tri razloga zbog kojih baš tebi mora dati svoj glas. A to zasad ne čujemo - upozorava Macan.