Kada je Željko Babić zasjeo na klupu Hrvatske, glavna zadaća bila mu je formirati jezgru reprezentacije koja će 2018. godine na Europskom prvenstvu čiji će domaćin biti naša zemlja biti sposobna napasti naslov prvaka Europe.

Naravno, nitko se ambicija nije unaprijed odrekao ni na Olimpijskim igrama u Riju de Janeiru, gdje aktualna reprezentacija ipak nije ostvarila željeni i očekivani rezultat. Nekih promjena nakon Rija sigurno će biti, no glavnina reprezentacije za EURO 2018. godine ostat će na okupu. No, nastup pred domaćim tribinama i lov na jedini naslov koji nedostaje u riznici HRS-a za neke će sigurno biti oproštaj od reprezentativnog dresa, pa sljedeće Olimpijske igre neće dočekati.

Ivan Čupić već je nakon poraza od Poljske naglasio kako mu je Rio de Janeiro bio posljednja prigoda za osvajanje naslova olimpijskog prvaka. Hrvatska trenutno upravo na poziciji desnog krila ima najiskusniji dvojac. Čupić ima 30 godina, a Zlatko Horvat je dvije godine stariji, stoga je gotovo sigurno kako obojica neće nastupiti u Tokiju. Zato se sad postavlja pitanje kakve su hrvatske perspektive na poziciji koja nikada nije bila dvojbena. Sjetite se Irfana Smajlagića, pa potom i dvojca Džomba-Zrnić i na kraju Čupić-Horvat. U reprezentaciji možda već za sljedeće Svjetsko prvenstvo možemo očekivati Jerka Matulića, 26-godišnjeg člana francuskog Chamberya, koji je u jednom trenutku tijekom Olimpijskih igara dobio naknadni poziv s obzirom na to da su i Horvat i Čupić bili načeti ozljedama. U krugu reprezentacije bili su i Luka Raković iz PPD-a Zagreb (1988.) i Nik Tominec iz švicarskog Schaffhausena (1991.), koji definitivno ne predstavljaju neku dugoročnu perspektivu. Od ostalih desnih krila u ovom trenutku na najvišoj razini igra Josip Božić-Pavletić iz NEXE-a, čija je prednost godine (1994. godište) i činjenica što se u Našicama razvija uz iskusnog Vedrana Zrnića. Tu su još Matanović iz Umaga i Vida iz Dubrave Stoga, čini se da će najveća zadaća izborniku, tko god to bio, biti pronaći novi desnokrilni ubojiti dvojac.

Što se tiče ostalih pozicija u ovom trenutku je pitanje ostalo tko će ubuduće činiti vratarski dvojac. Nakon što se zahvalilo Mirku Aliloviću, prigoda u Riju pružena je iskusnom Ivanu Stevanoviću, koji bi morao pružati partije na razini igara s EP-a u Poljskoj, pa da i do Tokija u 37. godini života ostane vratarsko rješenje.

U kombinacijama su i dalje Ivan Pešić (1988.), ali i Filip Ivić (1992.), u kojeg se polaže zapravo najveće nade. Tu su još uvijek i Mirko Alilović, ali i pomalo zaboravljeni Marin Šego, koji će 2020. godine napuniti 35 godina. Što se tiče ostalih pozicija, tu je situacija manje-više jasna. Sliškoviću i Mamiću na lijevom vanjskom oštru konkurenciju činit će Stipe Mandalinić. Na desnom vanjskom, ako se Kopljar ranije oprosti od reprezentacije (2020. imat će 34), sigurnom Stepančiću trebali bi se pridužiti Luka Šebetić, Šime Ivić, Mario Vuglač ili nadolazeći igrači i mlađi poput Osječanina Borne Mancija Mičevića (1997.), novog člana NEXE-a. Domagoj Duvnjak i dalje bi trebao predvoditi hrvatsku momčad, no na poziciji srednjeg vanjskog zaoštrava se konkurencija jer uz Karačića tu su i mladi i vrlo potentni Domagoj Pavlović i Luka Cindrić. Pivotima Brozoviću i Kozini trebao bi konkurirati oporavljeni Marino Marić te nešto mlađi “zagrebaš” Leon Šušnja. Na lijevom krilu osim Štrleka zasad se jedino nazire Lovro Mihić.