Objavljeno 21. kolovoza, 2016.
Špica turističke sezone broji zadnje udarne vikende sa smjenama gostiju, no sezoncima se ni blizu ne nazire povratak kući.
Sezonski posao u turizmu sve je duži, odlaze sve ranije i vraćaju se sve kasnije, jer sezona više ne traje samo nekoliko mjeseci. U želji da im se ne otkrije identitet, ni za koga rade, kažu da padaju s nogu te kako je očito da ih nema dovoljno za toliki obujam posla, a to ide u prilog podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji pokazuju da je u prvih sedam mjeseci 2016. oko 2000 sezonskih radnika manje nego u istom razdoblju od 2013. do 2015. godine. HZZ pri tome misli na zaposlene sezonske radnike iz svoje evidencije kojih je u ovoj sezoni do kraja srpnja 38.119. Uz to, ovu sezonu obilježava i to što će se dio njih vratiti kući tek za blagdan Svih svetih - 1. studenoga.
Vrijeme kada su šest mjeseci radili na moru, a šest mjeseci bili kod kuće prošlo je. Belišćanka koja godinama sezonski radi u restoranu na dubrovačkoj rivijeri, kaže, kući se vraća tek poslije 20. listopada, a njena kći i njena prijateljica tek 1. studenoga! Baš na Svisvete, što uvode u studeni, u zimu.
Kod kuće tri mjeseca
- Gazda restoran drži otvoren tijekom cijele godine. I u sezoni i izvan nje uvijek ima ture radnika koji rade na obližnjim gradilištima pa kuha obroke za njih, tako da posla ima i po završetku ‘ful’ sezone, kao i brojnih turista u podsezoni. Jako sam umorna, svugdje je malo radne snage i to se vidi, a i osjeti na obujmu posla koji pada na nas koji radimo - kaže Belišćanka.
– Ove godine do radnika su došli oni poslodavci koji su se za to pobrinuli na vrijeme, a to su uglavnom velike hotelijerske i druge tvrtke u turizmu. Oni koji su to počeli rješavati kasnije, u svibnju, suočeni su s nedostatkom radne snage. Također, dio bivših sezonaca, pogotovo Slavonaca koji su i dalje – usprkos odlascima iz zemlje – perjanica našeg sezonskog posla na moru i gro sezonske radne snage, otišao je raditi u sezoni preko granice, u nama konkurentskim zemljama poput Austrije, Italije..., gdje su im daleko bolje plaće i drugi uvjeti rada, ali i života. Jer, prosječna plaća našeg konobara koji u sezoni slovi za nekakvu zlatnu sredinu, iznosi svega 3000 do 3500 kuna, dakako neto. Plaće sezonskih radnika zaostaju 13 do 17 % u odnosu na brutoprosjek plaća u gospodarstvu RH, upozorava predsjednik Sindikata turizma i ugostiteljstva (STUH) Eduard Andrić.
I odlazak Belišćanke na rad na more ove godine raniji je nego ikada – već krajem veljače. Kratko se vratila svetkovati Uskrs kod kuće pa nakon nekoliko dana opet povratak na sezonski posao. S povratkom pred Svisvete iz kuće će ukupno izbivati gotovo devet mjeseci. Tako se njen boravak kod kuće sve više smanjuje i sada se sveo na svega tri mjeseca. HZZ je ovih dana objavio brojčane pokazatelje o sezonskom zapošljavanju do 1. kolovoza 2016. te njegovo kretanje od 2006., od kada je ono u porastu. Usporedbe radi, te godine poslodavci su tražili 21.500, a zaposleno je 25.234 sezonca.
Sezonci jeftiniji
U svim godinama broj zaposlenih znatno je veći od broja traženih radnika od strane poslodavaca, što u HZZ-u pojašnjavaju kroz doprinos njegovih savjetnika koji motiviraju osobe iz evidencije Zavoda na aktivno traženje posla, tj. na slanje otvorenih zamolbi za posao poslodavcima, zbog čega mnogi od njih nemaju potrebu za oglašavanjem slobodnih radnih mjesta. “Tomu je pridonijela i činjenica da neki poslodavci nerijetko za radno mjesto, za koje su objavili poslovni oglas, zaposle više djelatnika”, kažu u HZZ-u.
Za prvog STUH-ovca Andrića stalni rast sezonaca od 2006. dvosjekli je mač, jer, kaže, rastao je zbog gašenja radnih mjesta s ugovorima na neodređeno vrijeme koja poslodavci popunjavaju njima jeftinijom, sezonskom radnom snagom.
– Radnicima su nudili otpremnine i mnogi su ih prihvaćali, a po njihovom odlasku nije bilo novih zapošljavanja radnika na neodređeno, nego su se bazirali na sezoncima. Gledajući našu sezonalnost i trošak radne snage u vrijeme kada se ne radi, poslodavcima je ušteda ako na plaći nemaju stalno zaposlene radnike - upozorava Andrić.
Upozorava i na neizvjesnost rada, gdje se radniku ne nudi ugovor na tri ili šest mjeseci, nego na mjesec za mjesecom. “Praktički, takvi ucjenjuju svoje sezonske radnike i neće mu produžiti ugovor na duže, a sezonci se boje da ih, negoduju li, nagodinu neće zaposliti ni tako”, kaže Andrić. Upozorava na nedostatak iskustva ugostiteljske struke kod sezonaca pa veći dio tereta pada na stalno zaposlene. Istovremeno, ugostiteljske škole su nam poluprazne. Sve to rezultira time da gost takvom vrstom usluge ne može biti zadovoljan.
Suzana ŽUPAN
HZZ: Manje sezonaca zbog Mjera za očuvanje radnih mjesta
U HZZ-u ovogodišnje smanjenje zaposlenih sezonaca u prvih sedam mjeseci za oko 2000., pojašnjavaju ovako: “Sigurni smo da je tomu znatno pridonijelo provođenje Mjera za očuvanje radnih mjesta - Stalni sezonac (sufinanciranje doprinosa za produženo mirovinsko osiguranje stalnim sezonskim radnicima), mjera Potpora za obrazovanje ili osposobljavanje radnika te Potpora za skraćivanje punog radnog vremena radnika”, ističu u Zavodu.
Eduard Andrić
predsjednika STUH-a
Dobra sezona nije rezultat ulaganja nego sigurnosti
- Mi jesmo ove godine u poziciji da odrađujemo dobru turističku sezonu, no ona nije rezultat naših ulaganja i mnogo boljih sadržaja, ponude, nego je rezultat događaja u svijetu vezanih uz terorizam i nesigurnsot zbog njega, a pri čemu Hrvatska slovi za sigurnu zemlju u odnosu na našu konkurenciju, čiji je turizam zasjenjen nesigurnošću zbog terorističkih napada ili prijetnji - kaže Andrić. Njegove riječi potvrdilo je nedavno istraživanje prema kojem je RH prva turistička zemlja u Europi prema sigurnosti.