U posljednje se vrijeme (ipak) čuje razborit glas iskusnih pedagoga. Ako i govorimo o slobodi, samosvijesti, pogotovo o pravima djece i svih ostalih, nipošto ne smijemo zaboraviti i na dužnosti. Jer što je pravo bez dužnosti? Diktatura jačega, nasilje i anarhija. Ako dijete, na primjer, shvati da uvijek ima pravo izražavati svoju osobnost i svoje želje, što će biti s pravom druge djece? Ako se, na primjer, mladi na odmoru po našoj obali imaju pravo provoditi po cijele noći na bučnim diskozabavama, što je s pravom ostalih koji su također na odmoru i koji bi rado spavali umjesto da ih cijele noći drže budnima (pijana) vika i (pre)glasna glazba? I u kontekstu takvih prava i dužnosti (u čemu se ljudi nikad neće slagati), dolazi drevna biblijska mudrost, danas ne lako prihvatljiva: “Sine moje, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni se kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli.” Aha, tu smo, dakle! Crkva bi najradije da se ponovno uvede tjelesno kažnjavanje!

Naravno da ne. Važno je samo i sebe i mlade odgajati u tome da shvatimo kako svi naši postupci imaju neku posljedicu – dobru ili lošu, ovisi o nama. Ako je dijete satima i danima stalno na društvenim mrežama, što će biti sa školskim uspjehom? Ako svome djetetu dajemo privid da se sve njegove želje moraju ostvariti, zasigurno ga ne pripravljamo na stvarni život, gdje neće biti mame i tate. Ako smatramo normalnim da se mladi spolno posve neodgovorno ponašaju, činimo li ih sposobnima za nesebičnu ljubav, koja nužno znači i odricanje?

Pravi športaši itekako znaju što je to stega. Poslovni ljudi itekako znaju što je to samodisciplina i upornost. Roditelji itekako znaju što je to žrtva. Ako ne želimo govoriti o šibi i stezi, onda bismo trebali nužno govoriti i o odgovornosti, o istinskom spremanju za život naših mladih. Jer – vrlo će se brzo uvjeriti – život nije neprestana zabava. Život koji puta nemilosrdno naplaćuje naše promašaje. Baš zato što volimo svoju djecu, htjeli bismo ih naučiti odgovornosti. A to znači da im pomognemo da sami sebi znaju nametnuti “stegu” da bi postali odgovorni i u isto vrijeme duboko sretni ljudi. Baš zato što volimo i same sebe, nastojimo i sebi nametnuti određenu stegu, na primjer, u jelu, piću, riječima. Biblija veli da vrijedi pokušati.