KLADAVAC

U babogredskom naselju Kladavac, sedam kilometara udaljenom od općinskog središta, smještenom uz šumu, na pola puta između Babine Grede i Prkovaca u općini Ivankovo, vrijeme kao da je odavno stalo. Ondje živi 80-ak stanovnika koji se kruhom i namirnicama opskrbljuju u prodavaonici na kotačima, koju se ondje s nestrpljenjem iščekuje. Jer, u suprotnome, treba prevaliti dalek put do sela, a najteže je onima koji nemaju automobil jer valja sjesti na bicikl i kilometrima voziti prašnom makadamskom cestom.

Iako za Kladavac mnogi kažu da je Bogu iza nogu i nevjerojatno im je da ondje netko živi, jer to je naselje, smatraju, primjereno za vikendice i stanove, Kladavčani su nas dočekali zadovoljni i s osmijehom na licu. Priznaju da i ne razmišljaju o tome da napuste svoje naselje, jer ondje je, kažu, njihov dom i njihov život! Na upit što im najviše nedostaje, jednoglasno odgovaraju: asfalt!

- To je jedino što tražimo i pitamo se je li u 21. stoljeću asfalt luksuz? Nevjerojatno je da nama koji ovdje živimo otkako znamo za sebe nikada nitko nije mogao asfaltirati ni kilometar ceste. Ovdje je makadam još donekle i dobar, trebate se provozati do Prkovaca i vidjeti u kakvom je stanju, to je katastrofa - kaže nam Anto Nikić, koji je s članovima obitelji uživao u igri s četverogodišnjom unukom Anelom.

Anto i sin zaposleni su u Vinkovačkom vodovodu, a na putu do Vinkovaca svakodnevno prevaljuju i 12 kilometara truskajući se po dotrajaloj makadamskoj cesti punoj udarnih rupa.

– Svakih nekoliko mjeseci na automobilu moram mijenjati amortizere, eto kako nam je - dobacuje sin.

- Teško je kad ostaneš sam, ali zahvaljujući Severu iz Vrpolja, svaki dan nam dolazi pokretna trgovina, i to nam je spas. Živim od socijalne pomoći i pružam se toliko koliko mogu - kazao nam je Josip Markanović. S 84-godišnjim stricem Antom sjedio je na klupi i kratio vrijeme.

- Od 25 Markanovića, koliko nas je živjelo na Kladavcu, ostali smo samo nas dvojica, svi ostali su umrli. Bliži se 90. i ja još nikada u životu nisam bio u bolnici. Ali moram priznati da mi je jako žao što se nisam oženio i što nemam djecu. Nemam koga iščekivati ni čemu se radovati - uzdahnuo je starac.

A život u prirodi, bez vreve i gužve, inspiracija je pjesniku Đuri Pavičiću, koji u Kladavcu živi samozatajno i skromno. Dosad je izdao četiri zbirke poezije i uskoro će u Zagrebu promovirati petu pod nazivom Hologrami sjećanja.

Roditelji 20-ak kladavačkih učenika upozoravaju da zbog loše ceste najviše ispaštaju upravo njihova djeca. Kažu da nakon svake obilnije kiše i snijega proživljavaju pravu kalvariju jer se cesta pretvara u kaljužu i njome se samo traktorom može proći. Učenici nastavu pohađaju u susjednim Prkovcima i Retkovcima, a srednjoškolci u Vinkovcima. Za izrazito loših vremenskih prilika autobus jednostavno ne može doći do Kladavaca pokupiti učenike i događalo se da djeca izbivaju s nastave. Sve dok se blato ne osuši i cesta ne postane prohodna.

- Pa iako smo sirotinja, i naša djeca imaju pravo na obrazovanje, da završe školu i pokušaju u životu nešto postići. Pa zar im Županija ne može osigurati ni siguran put do škole? Ovo je sramota za Hrvatsku, koja se voli nazivati zemljom znanja - poručuju ogorčeni roditelji.

Načelnik Josip Krnić pojašnjava da je sporna cesta u nadležnosti Županijske uprave za ceste VSŽ-a.

- Izrađena je projektna dokumentacija, ali očito nema sredstava za asfaltiranje ceste od Babine Grede do Prkovaca. Vjerujem da će Županija pokazati razumijevanje i kandidirati ovu cestu na Mjeru 7.4. koja se otvara i povući sredstva iz fondova EU-a jer sada je prava prilika da se ovaj veliki problem riješi - kaže Krnić.

Riječ je o projektu vrijednom 20-ak milijuna kuna, jer riječ je o cesti dugoj više od 13 kilometara, a koja bi i mještanima okolnih sela bila izlaz na autocestu kod Babine Grede.