Bilo je prijedloga da se oni koji obećavaju, a obećanja ne ispune počnu kažnjavati. Polemika o istoj temi vodila se u Velikoj Britaniji, a osim izbora kao kazne bilo je prijedloga uvođenja pravila veta kojim bi se spriječilo donošenje zakona koji je suprotan obećanjima vladajuće stranke iz predizborne kampanje.

“Da smo te mehanizme imali prije, hrvatski građani bi se vjerojatno na vrijeme riješili prevarantskih vlada”, rekao je Drago Prgomet.

Politički analitičar Tihomir Cipek navodi da odgovornost za neispunjena obećanja nije samo na političarima nego i na građanima koji takve političare iznova biraju. “Ako imate građane koji se daju varati, onda ih političari varaju”, kazao je Cipek te dodao kako je širenje nade dio demokratskog izbornog procesa, ali razlika između nade i lažnih obećanja nije velika.

- Ljudi ne gledaju samo programe, gledaju i tko vodi stranku. Inače je razina socijalnog povjerenja u hrvatskom društvu vrlo mala i Hrvati zapravo ne vjeruju političkim strankama, parlamentu i vladi. Promjene ne mogu provesti samo političke stranke ili vlada sama za sebe, nego trebaju imati podršku društva, podršku ljudi, podršku naroda. Tu će, čini se, biti najveća prepreka, kako da se vrati političko povjerenje u stranke, u institucije države, koje potiču promjene - komentirao je Cipek.

- Ono što se dogodi poslije svakih izbora jest da se u sklopu predizbornih obećanja najčešće provedu samo oni simbolički potezi koji minimalno koštaju i ne zahtijevaju nikakvo restrukturiranje ili ulaganje. Najčešće su to samo simbolički, kozmetički ili bolje reći nastupni elementi, a oni suštinski se ne povlače, odnosno opet izostaju reforme. Cilj ovakvih poteza je stvoriti izvjesni sentiment u kojemu bi se očekivalo da vlada nastavi s reformama i na osnovi toga dobije još jedan mandat, što je vrlo često u nerazmjeru i s predizbornim obećanjima, kao i ukupnom strukturom kampanje u kojoj svi politički protivnici upravo napadaju takve mjere, tražeći im zamjerke, lošu strukturu tih poteza ili jednostavno nuzefekte koji umanjuju njihovu vrijednost - zaključuje politolog Ivan Rimac.

- Dosad nismo vidjeli neke jasne i biračima razumljive konkretne načine provedbe ideja glavnih izbornih takmaca. Usudio bih se ustvrditi da će, komparativno gledano, programi i sadržaji biti manje prisutni nego u nekim prijašnjim kampanjama, primjerice 2003. i 2007., kada su se neke konkretne poruke u kampanji ticale poreza, politike zapošljavanja, mirovina, dekriminalizacije lakih droga i sl. Zapravo sve tri glavne opcije (Narodna koalicija, HDZ, Most) imaju problema s vjerodostojnošću, s odnosom svog biračkog tijela prema njihovim postignućima i propustima i moraju se referirati na tu svoju povijest - mišljenja je Nenad Zakošek, profesor na Fakultetu političkih znanosti.

Profesor Žarko Pukovski mišljenja je pak da naši političari, za razliku od kolega u drugim zemljama, daju izrazito malo obećanja. Sve što se obećalo, kaže, nije nemoguće provesti, ali pitanje je hoće li, što će pokazati vrijeme. Napominje i da HDZ i SDP imaju sličan ekonomski program. Jedina razlika je u ideološkim temama, kojih sad ipak ima manje.

Ivo Bićanić s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu upozorava i na postizborno vrijeme, za koje tvrdi kako će nalikovati na stočni sajam. “Svi će trgovati sa svima, nećemo znati tko su ministri, a i kad ih dobijemo, oni će se baviti namještajem. Bolje im je da ne rade ništa nego da opet rade pogreške”, kaže Bićanić.(D.J.)