Neke knjige jednostavno se moraju napisati. Jedna od takvih je i “Heretkinja” Ayaan Hirsi Ali. Radi se ne samo o autorici izuzetno uspješnog djela “Nevjernica” nego i o jednoj od najznačajnijih političkih pojava današnjice, kojoj se velik broj ljudi u svijetu istovremeno divi, a ništa manji broj, s podjednakom strašću, dovodi u pitanje njezina promišljanja o islamu, njegovoj ulozi u suvremenom svijetu.
KAKO DANAS ČITATI KURAN
AYAAN HIRSI ALI: HERETKINJA (LJEVAK, 2016.): U ovoj knjizi, podnaslovljenoj “Zašto je islamu smjesta nužna reforma”, autorica, potaknuta posljednjim događajima u svijetu, od 11. rujna 2001., preko tisuća ubijenih ljudi od strane džihadista diljem svijeta, od Nigerije preko Sirije i Iraka do Pakistana i terorističkih napada na uredništvo časopisa Charlie Hebdo u Parizu, sve do masakra u Bruxellesu i Nici te okrutnog ubojstva katoličkog svećenika u Francuskoj, nudi vrlo provokativne odgovore na pitanje o pravoj biti islama, koji se danas u svojoj ekstremnoj varijanti (tumačenju ISIL-a i dr.) nameće kao jedan od najvećih, presudnih svjetskih problema.
“Dana... teško... naoružana muškarca odjevena u crno upala su u... i otvorila vatru usmrtivši ukupno... ljudi. Na snimkama se čuje kako napadači uzvikuju Alahu akbar!. Na tiskovnoj konferenciji predsjednik... je izjavio: 'Osuđujemo ovaj zločinački čin ekstremista. Njihov pokušaj da svoja nasilna djela opravdaju u ime jedne miroljubive religije, međutim, neće uspjeti. Jednako snažno osuđujemo i one kojima će ovo zvjerstvo poslužiti kao izlika za počinjenje islamofobnih zločina iz mržnje'”.
Tim narativnim paragrafom, poznatim medijskim modelom na kojem se temelje brojne “prijelomne vijesti” svjetskih televizija, otvara se ova knjiga, koja sve nas tjera na dodatna promišljanja o smislu i pravoj/izvornoj biti islama. I uistinu, nakon što smo pročitali ovu knjigu, mora se priznati da su naše dosadašnje spoznaje o islamu, Kuranu, i više nego skromne, krajnje površne, odnosno da mi o islamu ne znamo gotovo ništa. Kritičko čitanje ove knjige trebalo bi ne samo dovesti do promjene naše političko-teorijske paradigme unutar koje smo do sada promišljali islam nego bi trebalo dovesti i do propitivanja nekih naših, uvjetno rečeno, “domaćih” tema.
I sve to pisano je s namjerom da se ona “tiha muslimanska većina” natjera na aktivniji odnos prema svojoj temeljnoj knjizi (Kuranu), koja se odnosi i na duhovni, ali i na materijalni svijet. Ali autorica, slavna feministica, političarka, književnica, kritičarka islama, misli kako je nužno da u relativno kratkom vremenu i najveće vojne i političke sile svijeta (SAD, EU, Rusija...) radikalno promijene svoj odnos prema islamu. Jer dosadašnje, krajnje pomirljivo i neadekvatno, ponašanje islamske ekstremne fundamentaliste samo dodatno ohrabruje. Pokazuje se, naime, sva nemoć i konfuzija liberalne zapadnjačke politike, koja se neuspješno pokušava “sakriti” iza neobvezujućeg i nedefiniranog pojma multikulturalizma (kojem su, by the way, toliko skloni i svi naši “kozmopoliti” i kvaziliberali, koji naivno misle da se političkom korektnošću mogu rješavati svi društveni i politički problemi u svijetu) te s na taj način problemi samo usložnjavaju, a prava rješenja prolongiraju se u neku “lošiju budućnost”.
Također, zanimljivo je pročitati zašto ova sjajna i, što je još važnije, iznimno politički i građanski hrabra autorica ima pozitivno mišljenje o “arapskom proljeću” (sic!), odnosno koji su izgledi da sva ta politička i ostala zbivanja izazovu iste ili slične efekte koje je izazvao pad Berlinskog zida, odnosno 1989. godina u Istočnoj i Srednjoj Europi.
MIJENJATI POGREŠNE TEZE
Zanimljivo je također kako autorica ove knjige vidi ulogu žene u svim tim turbulentnim zbivanjima, kao i kako objašnjava koje su razlike između političke verzije islama rođenog u Medini i verzije rođene u Meki.
I za kraj navest ćemo i pet teza koje se moraju, što je moguće prije, mijenjati jer su nespojive s modernošću:
1) status Kurana kao posljednje i nepromjenjive riječi objavljene od Boga te Muhamedova nepogrešivost kao posljednjeg božanski nadahnutog proroka
2) islamov naglasak na životu nakon smrti umjesto na životu ovdje i sada
3) pravo koje šerijat polaže na to da bude sveobuhvatan sustav zakona kojim se uređuje kako ono duhovno tako i ono zemaljsko
4) Obveza koji obični muslimani imaju da nameću dobro i odvraćaju od zla
5) Pojam džihada, to jest svetog rata.
Piše: Zlatko KRAMARIĆ
Misao Jeana Paula Sartrea da u nogometu sve postaje komplicirano samom nazočnošću protivničke momčadi pogađa samu bit te igre...
........................
Ayaan Hirsi Ali objašnjava koje su razlike između političke verzije islama rođenog u Medini i verzije rođene u Meki...
O NOGOMETU NA DRUKČIJI NAČIN
IVAN ĐORĐEVIĆ, ANTROPOLOG MEĐU NAVIJAČIMA (XX VEK, BEOGRAD, 2015.):
Antropološke studije o sportu, posebice one o nogometu, nisu rijetkost u hrvatskoj znanosti. Time se bave, primjerice, S. Vrcan, D. Lalić, B. Persović, a isti interes postoji i u akademskim zajednicama susjednih zemalja bivše države. Ovdje prije svega mislimo na kultne, pionirske studije Ivana Čolovića, koji je i urednik Biblioteke XX vek. Radi se o izdavačkoj kući koja najsustavnije prati suvremene antropološke teorije na ovim prostorima, pa je tako u toj biblioteci u proteklih 40-ak godina objelodanjeno više od 200 naslova, najvažnijih tekstova/knjiga iz toga područja. (O tome više u knjizi srpske povjesničarke Dubravke Stojanović, “Noga u vratima”, svojevrsnoj insajderskoj povijesti same edicije.)
U ovoj studiji - riječ je o izmijenjenoj i prerađenoj doktorskoj disertaciji “Uloga fudbala u konstrukciji lokalnog i globalnog identiteta u savremenoj Srbiji”, koju je Ivan Đorđević, rođen 1977., obranio 2014. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu - nogometu se pristupa kao sredstvu za mjerenje “nacionalne temperature” u Srbiji i Hrvatskoj. Tako ćemo se, između ostalog, u knjizi moći ponovno prisjetiti svih onih zbivanja na Maksimiru 13. svibnja 1990. Treba podsjetiti da se toga dana u bivšoj državi slavio Dan sigurnosti, pa su u povodu toga, između ostaloga, pioniri i pionirke diljem SFRJ posjećivali milicijske stanice, gdje su se nakon čestitki “čuvarima javnoga reda i mira” svi malo družili u “idiličnoj” atmosferi. No spomenuti datum ipak se najviše pamti po nikada do kraja odigranoj utakmici između Dinama i Crvene zvezde te sukobu s ondašnjim “snagama reda”, napadu Zvone Bobana na policajca, koji je tim činom stao u obranu navijača zagrebačkog kluba. Riječ je o događaju koji su ozbiljni svjetski politički analitičari uvrstili među onih pet utakmica koje su promijenile svijet!
Đorđević u svojoj knjizi prati i neke druge utakmice, kao što su kvalifikacijske za europsko prvenstvo 2000. i 2012. godine između hrvatske i srpske reprezentacije. I te zanimljive analize, koje su praćene vrlo objektivnim opservacijama, šarmantnim objekcijama autora, uvelike slijede usputnu misao Jeana Paula Sartrea da u nogometu sve postaje komplicirano samom nazočnošću protivničke momčadi. Naime, ta misao francuskog filozofa pogađa bit igre koja je u današnje vrijeme istinski globalni fenomen. “Od kada postoji, fudbal pokreće velika strast i želja da se pobedi protivnik”, konstatira autor.
A kakve sve veze s nogometom (i svim njegovim derivatima) ima hrvatska pjevačica Severina, morat ćete sami pronaći u ovoj zanimljivoj i pitko pisanoj studiji. Jer radi se o knjizi koja na relaksirajući način pristupa ne samo sportskim/nogometnim, daklem, uvjetno rečeno, relativno manje složenim temama, nego ih na jedan krajnje logičan i argumentiran način dovodi u kontekst svakodnevne politike, i to one identitetske, koja opet uvelike korespondira s fenomenom koji M. Billig povezuje s “banalnim nacionalizmom”. A i ta je nezaobilazna Billingova studija o fenomenu “nacionalizma” prevedena i objelodanjena u biblioteci XX vek 2009. godine. Ukupno uzevši, premda zvuči otrcano, nogomet je doista najvažnija sporedna stvar na svijetu. Igra koja je puno više od igre.